Svaku ribaricu koja uđe u hrvatske teritorijalne vode na povratku u talijansku luku čeka kazna

Soba iz koje Talijani nadziru cijeli Jadran

Foto: Foto: Silvije Tomašević
Soba iz koje Talijani nadziru cijeli Jadran
26.01.2008.
u 11:16
Pogledaj originalni članak

Izlov ribe hrvatskih ribara i u hrvatskim teritorijalnim vodama kontrolirat će se preko satelita, a Hrvatska će se morati uključiti u sustav kontrole Europske unije nad izlovom i svaka će ribarica dobiti određenu kvotu koju će smjeti loviti.

To je, ukratko, sudbina hrvatskih ribara, riba, ribarica, obalne straže, ZERP-a, što god vam drago. U Europskoj uniji svaka zemlja dobije određenu kvotu ribe za izlov u moru, a izlov ribarica kontroliraju posebni kontrolni centri pojedinih zemalja preko satelita i ostalih tehnoloških dostignuća te podaci zatim bivaju upućeni u Bruxelles. Za prekršitelje su određene posebne kazne. Kao što za svaku zemlju postoje kvote mlijeka, mesa, jaja, maslaca... za proizvodnju, tako postoje i kvote za izlov ribe.

Jure će svojom ribaricom moći izloviti toliko šparića, inćuna itd., a Šime toliko i toliko. Njihov svakodnevni izlov u Jadranu, sa ZERP-om ili bez njega, kontrolirat će hrvatska obalna straža, koja će podatke slati u Bruxelles i ako ulovljenih ribica bude više od odobrene kvote, Zagreb će plaćati penale.

Sateliti, radari, antene...
Operativni centar Obalne straže talijanske mornarice mjesto je s kojega se prate sva talijanska plovila na bilo kojem mjestu svijeta, sva plovila koja ulaze u talijanske teritorijalne vode, kao i sve ribarice veće od 15 metara. Na golemim ekrenima vide se mali trokutići koji naznačuju svako plovilo i njegov smjer kretanja. Točno se zna ime svakog plovila, njegovi osnovni podaci, što prevozi, kamo plovi itd. Sve se prati na ekranima.

Kao na nekom filmu o tajnom agentu Jamesu Bondu. Može se izravno ući u kontakt sa svakim plovilom, a u tom operativnom centru razvijena je i posebna tehnika otkrivanja brodova koji, na primjer, isključe sve svoje radare, kompjutore, odnosno žele ostati u tajnosti jer očito čine nešto nezakonito. E, i takvi se brodovi otkrivaju križanjem podataka dobivenim preko satelita i obalnih radara, antena. Rečeno mi je kako je taj sustav jedinstven u svijetu, kako je tek razrađen i već ima zainteresiranih zemalja za otkup tehnologije.



Operativni centar ne nalazi se uopće na talijanskoj obali, nego u zgradi ministarstva prometa u rimskoj četvrti EUR. Zapovjednik centra je Giovanni Galatolo, a svoju zadaću, koja traje 24 sata na dan, obavlja za više ministarstava. Za ministarstvo okoliša obalna se straža preko toga operativnog centra brine o zaštiti morske flore i faune, za ministarstvo unutarnjih poslova nadzire tajnu imigraciju, za ministarstvo kulture brine se o arheološkim podmorskim nalazištima, za ministarstvo poljodjelstva brine se o izlovu ribe, za odjel Civilne zaštite o prirodnim nepogodama, brine se zatim o sigurnosti plovidbe, o spašavanju itd.

Obvezan sustav VMS
Obalna straža s lučkim kapetanijama ima ukupno 11.000 ljudi, računajući  i časnike za nadzor nad 8000 km talijanske obale apeninske čizme. Posjeduje 300 plovnih jedinica različitih kategorija, od golemih patrolnih brodova, većih od 50 metara, do gumenjaka, smještenih u 113 luka na cijelom poluotoku. Ima 9 zrakoplova i 9 helikoptera u tri zrakoplovne baze (Sarzana, Pescara, Catania), s uređajima uz pomoć kojih se i u noći može, na primjer, otkriti mrlja nafte na moru.

Osim toga, postoji ugovor s jednim privatnim društvom za stalni nadzor onečišćenja i brzu intervenciju u slučaju ekoloških katastrofa. Iz Operativnog centra na mjesto onečišćenja izravno se šalju brodovi iz luka najbližih ekološkoj nesreći.

– Operativni centar prima sa satelita slike o onečišćenju. Na osnovi tih prvih podataka upućujemo na lice mjesta brodove ili zrakoplove radi dodatnih analiza i zatim čišćenja mora – objašnjava nam zapovjednik Galatolo.

Italija ima strogi zakon koji brani plovidbu nesigurnim brodovima. Kako se, na primjer, otkriva neki nesigurni brod koji želi ući u Jadransko more?
– Na ekranima točno vidimo o kojem je plovilu riječ i znamo, prema podacima o njemu, je li siguran ili bi mogao izazvati neku ekološku katastrofu. Zatim obavijestimo najbližu lučku kapetaniju koja svojim plovilima zaustavi takav brod – kaže Galatolo.



Mogu kontrolirati svaku talijansku ribaricu i znati točno gdje se nalazi.
– Sve ribarice veće od 15 metara moraju imati sustav VMS (Vessel Monitoring System) za radiolokaliziranje, na osnovi kojeg se u svakom trenutku može vidjeti gdje se nalazi plovilo – objašnjava nam Galatolo. Na monitoru smo vidjeli brojne zelene trokutiće uz jadransku obalu, vidi se i koliko se ribarica približilo središtu Jadranskog mora.

Taj sustav kontrole imaju sve zemlje EU. Uveden je prije svega za kontrolu izlova, ali se mogu provoditi i tzv. policijske kontrole. Ako je neka ribarica lovila ribu na zabranjenim prostorima ili ušla u tuđe teritorijalne vode, čeka je i kazna u Italiji u njezinoj matičnoj luci. Operativni centar obavijesti mjerodavnu lučku kapetaniju o prekršaju neke ribarice koja, nakon povratka u luku, biva kažnjavana i oduzimanjem prava na izlov na nekoliko dana ili dulje razdoblje, ovisno o težini prekršaja.

Suradnja s Rijekom
– I ribarice koje uđu u hrvatske teritorijalne vode na povratku u luku čeka kazna. Kažnjava se i ona ribarica koja isključi “plavu kutiju” (kako se naziva sustav VMS zbog boje kutije), valjda u želji da izbjegne kontrolu – kaže Galatolo.

Zapravo, ribaricu koja isključi “plavu kutiju” presretne patrolni čamac obalne straže i stražari utvrđuju je li do isključenja došlo namjerno ili zbog eventualnog kvara te na osnovi toga određuju kaznu vlasniku ribarice. Strogokontroliranih ribarica, većih od 15 metara, u Italiji ima oko 5000. Takvom kontrolom najprije su bile obuhvaćene ribarice duže od 24 metara, pa one od 18 metara, a odsad i one veće od 15 metara. Ribarice moraju imati te naprave, u suprotnome, ne mogu dobiti dozvolu za ribolov.

Preko Operativnog centra organizira se i koordinira traganje i spašavanje u moru u Italiji (SAR, Search And Rescue) te na osnovi međunarodne konvencije iz Hamburga 1979. preuzima se i koordinacija u pružanju pomoći na moru (IMRCC, Italian Maritime Rescue Coordination Center).

– Odlično surađujemo s pomorskom radijskom službom u Rijeci u traganju i pružanju pomoći na moru. Posebno mnogo intervencija ima ljeti kad isplovljavaju mnoge jahte i jedrilice. S Rijekom surađujemo možda najbolje na Sredozemlju, dobra je suradnja i s Francuzima, a to ne govorimo zato što ste vi hrvatski novinar, nego zato što je stvarno tako – ispričali su mi časnici dok smo razgledali Operativni centar.

Upravo spašavanje i pružanje pomoći brodovima najveći je ponos Operativnog centra, jer može intervenirati svuda u svijetu. Ako se, na primjer, neki talijanski brod nađe u teškoćama u morima Afrike, gdje zemlje nemaju razvijen sustav spašavanja, može se vidjeti koje je plovilo najbliže unesrećenom plovilu te ga uputiti upomoć. Ovisno o stanju u kojem je brod, može se intervenirati i na druge načine, jer na ekranima se mogu vidjeti brodovi u svim dijelovima svijeta. Kao u nekom špijunskom filmu, samo što ovdje podaci služe za pružanje pomoći, zaštitu okoliša, zaštitu morske flore i faune.

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr