Rezultat izbora u Njemačkoj samo je još jedna potvrda da je europski lijevi centar u vrlo gadnoj krizi iz koje će se teško ili nikako iščupati. No mislim da su u osnovi i gotovo istom tipu krize i stranke desnog centra. Ipak, ove potonje ponešto bolje stoje. Razlog?
Europa se nakon 2008. nije do sada uspjela gospodarski oporaviti, srednja klasa dobrano se urušila. Ljudi se osjećaju egzistencijalno ugroženi. Iako se ne ratuje u samoj Europi, on itekako osjećaju posljedice nekih ratova u obliku izbjeglica i migranata, a i raznorazne druge krize koje su se toliko usijale da prijete globalnim posljedicama.
U takvom globalnom i regionalnom kontekstu ljudi se oslanjaju na neku vrstu tradicionalnih vrijednosti, a upravo desni centar za većinu birača politička je opcija koja zagovara te i takve vrijednosti. Zato u ovim trenucima stranke s tim predznakom ipak malo bolje prolaze od socijaldemokrata. I jedni i drugi zapravo su iznevjerili svoju temeljnu političku filozofiju.
Kod socijaldemokrata birače kao da najviše žulja to što su odustali od nastojanja da kapitalizam ublaže i da mu dadu neku ljudsku notu. Te stranke diljem Europe nisu se uspjele prilagoditi vrlo intenzivnim i popriličnim promjenama u načinu funkcioniranja gospodarstva, pa i društva.
U totalnoj bezidejnosti oko toga kako se preobraziti i krenuti dalje, lijevi centar uglavnom je pribjegavao nekoj razvodnjenoj varijanti neoliberalnog kapitalizma, umjesto da pronađe pravi socijaldemokratski odgovor na probleme koji su snašli europske zemlje u posljednjih dvadesetak godina. A kad izgubiš neke svoje temeljne karakteristike, birači ne znaju zašto bi uopće za tebe glasali. U tom pogledu najgore su stradali francuski socijaldemokrati koji su od moćne stranke na vlasti u jednom danu spali na bijedno 31 zastupničko mjesto (od ukupno 577) ili još bolje – izgubili su 264 mjesta.
U terminima nečega što uvjetno možemo nazvati političkim darvinizmom, socijaldemokracija ubrzano postaje ugrožena vrsta, ali ne zato što je netko istrebljuje, nego zato što se nije uspjela prilagoditi novonastalim uvjetima, zato što nije imala onu vrstu fleksibilnosti koja omogućava daljnji opstanak.
U kontekstu svega toga vrlo je zanimljivo to što njemački socijaldemokrati sada najavljuju da odlaze u oporbu i da ih više ništa neće navući na to da idu u neku novu veliku koaliciju. Zapravo bi se moglo reći da je netko shvatio da stranka gubi karakter i obličje i da će, ne napravi li radikalne zaokrete, izumrijeti poput dinosaura.
No pitanje je hoće li europska socijaldemokracija uspjeti pronaći neki novi izričaj, nešto zbog čega bi se birači vratili u okrilje lijevoga centra. No treba napomenuti da ni desni centar nije daleko od trenutka kada će i njegova bezidejnost i neprilagodljivost na novo vrijeme početi značajno nagrizati podršku koju još ima.
Sklona sam ideji da ulazimo u razdoblje poststranačke demokracije u kojem će najbolje uspijevati oni koji iziđu s novom političkom idejom. Nadam se da je nećemo predugo čekati. Čak ni u ovoj našoj Hrvatskoj.
...za ideale ginu budale..kakav ljevi centar?komunistički centar!