Mjesec i pol dana od izbora u Španjolskoj, koji su održani 20. prosinca, kralj Filip VI. mandat je dao šefu socijalista Pedru Sanchezu da pokuša okupiti većinu u parlamentu. Izgledi da mu to uspije nisu veliki, a ključni kamen spoticanja katalonsko je pitanje. Socijalisti se protive referendumu o neovisnosti Katalonije, dok je Podemos, lijevi pokret izrastao iz prosvjeda protiv neoliberalizma, za održavanje referenduma, a na području Katalonije dobio je puno glasova.
Podjela i prije izbora
No, socijalisti i Podemos zajedno nemaju većinu, trebali bi im i Ciudadanos, Građani, stranka centra, no Podemos ne želi s Građanima. Sanchez kaže kako mu trebaju tri do četiri tjedna pregovora, ali odmah je najavio vladu promjena, progresivnu i reformističku, što vjerojatno znači da u koaliciju neće zvati tehničkog premijera Mariana Rajoya, šefa narodnjaka, koji je osvojio najviše mjesta u parlamentu, ali je to bio dosad najslabiji izborni rezultat njegove Narodne stranke od 1989. Rezultati izbora donekle su slični izborima u Hrvatskoj jer nijedna velika stranka nije osvojila dovoljno da oformi vladu, ali u Španjolskoj to nije moguće ni uz pomoć jedne manje nove stranke, nužne su dvije.
Španjolski je Most podijeljen ideološki i prije izbora na lijevi Podemos i desni Ciudadanos, dok je u nas podjela unutar Mosta nastala tek nakon izbora. Kako bilo, dvostranačje u španjolskoj politici pretvorilo se u igru s dva velika i dva manja igrača u kojoj su mnogi navijali za savez velikih, koji su se na vlasti smjenjivali 32 godine, ali nikad nisu vladali zajedno. Međutim, odmah nakon izbora socijalist Sanchez odbio je suradnju s narodnjacima, koja bi socijaliste zaista mogla skupo stajati u budućnosti, čak se komentiralo da bi to bilo samoubojstvo socijalista, pa je Rajoy, iza koga je četverogodišnji mandat, prepustio prvi pokušaj socijalistima, a onda bi na red za pregovore došao on. No, u međuvremenu je ipak dao velik popust socijalistima, pa je socijalist Patxi Lopez izabran za predsjednika parlamenta. U parlamentu s 350 mjesta narodnjaci tehničkog premijera Rajoya imaju 123 mjesta, socijalisti Pedra Sancheza 90, lijevi Podemos 69 i Građani 40. Lijeva vlada mogla bi se formirati i tako da koaliciju oforme socijalisti, Podemos, Ujedinjena ljevica i separatističke stranke, ali socijalisti ne žele sa separatistima.
– Nećemo tražiti suradnju stranaka koje traže neovisnost regija – kaže Sanchez, ističući kako jamči teritorijalnu cjelovitost Španjolske.
Socijalna prava u ustav
Vođa Podemosa Pablo Iglesias, pak, želi promjenu ustava kako bi se definirao novi poseban status Katalonije kako bi se stišale separatističke težnje. Dok se puno govori o Kataloniji, Španjolcima zapravo najviše treba gospodarski rast i nova radna mjesta, nezaposlenost je oko 21 posto, treba im dogovor koji bi jamčio dugotrajno stabilnu politiku u pogledu mirovina i školstva, trebaju im socijalna prava koja su za prošle vlade srezana. Iglesias bi i socijalna prava htio ugraditi u ustav, no za promjene ustava nužni su i narodnjaci, oni i dalje mogu blokirati promjenu ustava. Dvije nove stranke, Podemos i Ciudadanos, složne su i oko promjene izbornog sustava, žele proporcionalni sustav koji bi u parlament uveo radikale s obje strane spektra.
>> Vladajući španjolski konzervativci dobili izbore, ali nemaju apsolutnu većinu
>> Novi predsjednik Katalonije najavio odcjepljenje, španjolski premijer zaprijetio