Socijalizam se bolje ‘pripremio’ za koronu od kapitalizma

Subota 25. travnja

Sreća što kao predsjednik ne može napraviti štetu

Domoljubna Hrvatska danima osuđuje izjavu predsjednika države Zorana Milanovića koji je u Jasenovcu o HOS-ovoj ploči rekao: “To treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom...” Milanović je svojedobno, kad mu je to odgovaralo, izjavio: “Moj je djed (po majci, op. M. I.) bio ustaša, a to mom ocu iz partizanske obitelji nije smetalo.” Dakle, preci su mu bili borci i u partizanima i u ustašama. No kad su sinovi i unuci i partizana i ustaša branili Hrvatsku, Milanovića nije bilo nigdje. “Dok su pripadnici HOS-a”, piše u priopćenju Hvidre, “krvarili na prvoj crti bojišnice braneći našu zemlju od velikosrpskog agresora, Zoran Milanović nije nikada osjetio potrebu da se odazove i sudjeluje u obrani domovine, već je kukavički pobjegao od te časne dužnosti.” Moralno nekompetentan, mogao se bar suzdržati od komentara o Domovinskom ratu i hrvatskim ratnicima, ovako se zamjerio puno većem broju Hrvata od broja onih koji su ga izabrali za predsjednika države (oko trećine svih birača). Jedino je sreća što kao predsjednik ne može napraviti veliku štetu, a korist od njega nitko i ne očekuje.

Nedjelja 26. travnja

Srbima je ustaša i posrbica Strossmayer

Danas su se Srbi sjećali svojih žrtava u Jasenovcu. A kako svake godine dodaju “nove spoznaje”, Milorad se Dodik pobrinuo da tako bude i sada pa je rekao: “Da su imali dovoljno vremena pobiti sve naše pretke, to bi uspjeli jer su imali ozbiljnu želju to uraditi... na bazi onoga što ih je učio Strossmayer i mnogi drugi.” Jadni mecena, desetljećima su Srbi kad god je bilo prilike po hrvatskim nacionalistima udarali njegovim jugoslavenstvom, Starčević mu se izrugivao kao posrbici, zvao ga Joca Štroca, ali i takav je Hrvate učio istrebljivanju Srba kakvo je bilo u Jasenovcu. No na taj kaos u glavama Dodika i drugih i na svekoliko srpsko pretjerivanje o žrtvama Jasenovca valja uvijek uzvratiti – ustaše su vaš proizvod. Vi ste ih stvorili dok ih Hrvati nikad kao kvislinšku tvorevinu nisu prihvatili. Ali, kako se izrazio Tuđman, NDH nije bila samo puka kvislinška tvorevina nego i izraz težnje hrvatskog naroda za svojom državom i slobodom. No ni činjenice o Strossmayeru, ni ubojstvo Stjepana Radića, ni Šestosiječanjska diktatura, ni srpski teror nad Hrvatima u Kraljevini Jugoslaviji, ni navedeno Tuđmanovo mišljenje... – Srbe ne zanimaju. Na Hrvate i na povijest oni uvijek potežu – kamu.

Ponedjeljak 27. travnja

Grbina nedjeljom zaposliti na nekoj blagajni

Je li jučer bila posljednja nedjelja u kojoj su trgovine radile na blagdan? Nisam siguran. Jer, nakon larme ljevičara, neki su se iz vlasti i Stožera domobranski skinuli do gaća i rekli kako neradni može biti i neki drugi dan u tjednu. “Ovo je prevršilo svaku mjeru”, zagrmio je SDP-ov velikan Peđa Grbin. No ni Grbina ni druge ljevičare ne zanimaju ni kupci ni trgovci, nego im je važno obesvetiti nedjelju kao sveti dan vjernika koji čine gotovo 90 posto stanovništva u Hrvatskoj. Rada nedjeljom nije bilo ni u vrijeme njihovih prethodnika komunista. Zna se da najviše pate deseci tisuća žena, majki, kao najosjetljiviji dio “radničke klase” koja je za ljevičare stoljećima bila njihov štićenik. Spremni su, dakle, sve pogaziti samo kako bi istaknuli svoj agresivni ateizam i protunarodni prkos. Podsjećaju me na one seoske partizane u mom kraju koji su demonstrativno nedjeljom i drugim blagdanima kopali ili radili što drugo na mjestima gdje ih vjernici koji su masovno išli na misu u crkvu dobro vide. Stoga predlažem: neka neki trgovački centar zaposli Grbina nedjeljom na blagajni, bio bi jako vidljiv. 

Utorak 28. travnja

Korisna je i poslušnost naroda iz komunizma

U tekstovima o razlozima manjeg utjecaja korone na istoku nego na zapadu Europe nigdje nisam pročitao da istočne zemlje imaju prednosti iz socijalizma. A vjerojatno imaju jer su naslijedile sustav u kojemu je kolektiv bio važniji od pojedinca, društveno vlasništvo od privatnog, i u kojemu su liječenje i školovanje imali mnogo jači socijalni naglasak nego na zapadu Europe. Spomenimo podatak da na istoku ima puno više bolničkih ležajeva nego na zapadu. Vjerojatno ulogu ima i naslijeđena veća poslušnost stanovništva vlasti i državi u socijalizmu nego u kapitalizmu. Tko više ima, ima više i za izražavanje svoje neovisnosti i slobode, koje na istoku nije bilo a na zapadu je bila svetinja, što se u ponašanju, u “razularenom” kretanju vidi i danas unatoč donesenim mjerama. Da je opasnost od korone veća na zapadu, pokazuju podaci: u Poljskoj je broj umrlih na milijun stanovnika 13, u Rumunjskoj 30, u Hrvatskoj 12, u Češkoj 20, a u Slovačkoj samo troje – višestruko manje nego na zapadu. Sedam puta više je i zaraženih na milijun stanovnika – na zapadu zaraženih ima oko 2500 na milijun, na istoku oko 350. Komunizam je, čini se, makar i nehotice, za koronu stanovništvo bolje pripremio od kapitalizma!

Srijeda 29. travnja

Samo novinarstvo koje pogoduje političarima

Javljanje Dubravke Šuice, potpredsjednice Europske komisije za demokraciju i demografiju, u emisiju Glas naroda Dubrovačke televizije ilustrira odnos političara prema medijima. Nije se javila da u emisiji sudjeluje i da razgovara, nego da pozove na odgovornost voditelja jer nije reagirao na “objede, neistine, dezinformacije” jednog gledatelja o njezinoj imovini. Voditelj joj je nudio da opovrgne gledatelja, no ona je to uporno izbjegavala, “ne bi željela ulaziti ni u kakvu debatu” jer “postoje institucije države... i one su te koje znaju” te mu je stalno zamjerala “neprofesionalnost u odnosu na slušatelja”, a i samu odluku “da se uopće bavi time.” Dakle, voditelj bi političara u svojoj emisiji trebao zaštititi od “objeda”, zapravo se mediji ne bi trebali “uopće baviti time” što političaru ne dogovara. Novinarstva, dakle, osim onoga koje vlasti pogoduje, ne bi trebalo ni biti, pa bismo se vratili u vrijeme najokrutnijeg komunizma i nadzora nad medijima. A drugovi bi bezbrižno uživali u luksuzu dok stotine tisuća ljudi svojom nesposobnošću prisiljavaju da odu iz zemlje, dok je trećina stanovništva na rubu siromaštva, dok su pučke kuhinje sve natrpanije, dok 20.000 djece gladuje...

Četvrtak 30. travnja

Oporba iskompleksirana Tuđmanom kao i nekad

Premijer Plenković je na svoj način najavio izbore: “Bili oni u lipnju, srpnju, kolovozu ili rujnu, to su nijanse.” U oporbi tvrde da je HDZ “već debelo u izbornoj kampanji”, da želi “ušićariti u krizi”, da ih premijer “smišljeno onemogućuje”, da sprema izbore “kao Tuđman devedesetih”, dapače, “čak ni tijekom autoritarnog HDZ-ova režima devedesetih opozicija nije bila u ovakvoj situaciji jer je barem formalno imala pravo na organiziranje skupova i mogla se slobodno kretati po državi”.  I “nemilice koristi epidemiju, strah građana i svoje paratijelo (Stožer, op.a.) koje upravlja našim životima sa svakodnevnih konferencija za medije”. Što je to, po oporbi, vlast nakon pojave koronavirusa trebala raditi? Prepustiti građane samima sebi, ne sprečavati širenje zaraze, brojiti tisuće mrtvih i ne osnivati Stožer civilne zaštite kako bi svime time izbjegla prigovore da je “debelo u izbornoj kampanji”? Nehotice je oporba odala veliko, pretjerano priznanje sadašnjoj vlasti tvrdnjom da “sprema izbore kao Tuđman”, jer je veličinu Tuđmanova vremena i ratnih i mirnodopskih pobjeda pripisala sadašnjem vremenu. Ljevica i neprijateljska i zavidna Tuđmanu jučer kao i danas.

Petak 1. svibnja

Nije ni desničar ni političar nego pjevač

Profesorica politologije Jadranka Polović desnici (izvan HDZ-a) na idućim izborima ne proriče uspjeh jer je razjedinjena, stranke i lideri su joj posvađani, nema zajedničkog političkog i ekonomskog cilja, a i zatečena je krizom u kojoj je trenutno zemlja. Možda bi nešto mogao postići Škoro, ali velike su razlike između njega i mogućih mu izbornih partnera. A za bitne promjene do izbora nema vremena. No najgore je što Škoro uopće nije ni desničar ni političar, nego pjevač, i samo zbog toga može imati glasove određenog broja birača. Oduzmite, na primjer, Plenkoviću ili Milanoviću činjenicu da su pravnici i oni ništa neće izgubiti jer su ime stekli kao političari. Oduzmite Škori činjenicu da je pjevač i neće mu ostati ništa jer ga donedavno kao političara nije bilo. Za desnicu je porazno što joj je gotovo sve birače koje je mogla imati oteo lakoglazbeni zabavljač kojemu se sada moraju dodvoravati kako bi s njima ušao u savez. Što god o njima mislili, i HDZ i SDP imaju svoju trajnost u hrvatskoj politici, a nakon što je potpuno onemoćao nekad moćni HSP, desnica nema ni jedno ni drugo. Ne postoji dvostranačje kao volja dviju stranaka, nego zato što treće stranke – nema.