Unatoč civilizacijskim dosezima i navodnoj ravnopravnosti spolova još uvijek je u EU znatno veći udio žena u dobi od 25 do 54 godine koje ne traže posao zbog obiteljskih razloga i skrbi za druge od muškaraca. U EU je udio žena koje zbog skrbi za druge ne rade 5,7 posto te još njih 2,9 posto zbog obiteljskih razloga, dok je istodobno udio muškaraca koji ne rade i ne traže posao zbog obiteljskih razloga i skrbi za druge manji od 1 posto ili, preciznije, iznosi 0,5 posto.
Samo u Irskoj ima 1,1 posto muškaraca koji ne rade zbog obiteljskih razloga i skrbi za druge, a u Hrvatskoj uopće nema muškaraca koji ne rade zbog obiteljskih razloga i skrbi za druge. Inače, u cijeloj Uniji je, prema podacima Eurostata, više nego dvostruko veći udio žena u dobi od 25 do 54 godine koje lani nisu tražile posao (18,5 posto) naspram muškaraca u toj dobi (8,2 posto). U Hrvatskoj je po tom pitanju nešto manji udio žena od prosjeka EU koje nisu tražile posao (18 posto), dok je udio muškaraca bio nešto veći, 9,5 posto. Razlozi zbog kojih žene i muškarci u EU do 54 godine nisu tražili posao bili su, pored obiteljskih i skrbi za druge, bolest, radna nesposobnost, obrazovanje, umirovljenje i drugi razlozi.
Patrijarhalno naslijeđe
Najveći udio žena koje nisu tražile posao zbog skrbi za druge lani je zabilježen u Češkoj (12,8 posto), a slijede Rumunjska (11 posto) i Irska (8,2 posto). S druge strane najniže udjele žena koje ne rade zbog skrbi za druge imaju Danska (0,9 posto), Švedska (1,5 posto) i Slovenija (1,8 posto), vjerojatno i zato što je osobito u skandinavskim zemljama jaka institucionalna skrb o djeci i starijima pa nema potrebe da žene zbog toga ostaju doma i izvan tržišta rada.
U Hrvatskoj oko 5 posto žena ne radi zbog skrbi za druge članove obitelji te još njih oko 2 posto zbog obiteljskih razloga. Muškaraca koji su kod nas izvan tržišta rada zbog tih razloga je 0 posto. Sociolog Ivan Balabanić s Fakulteta hrvatskih studija ističe da je obilježje hrvatskog i društava jugoistočne Europe jače patrijarhalno naslijeđe nego u skandinavskim i zapadnoeuropskim zemljama.
– Osobito stariji muškarci i slabije obrazovani imaju osjećaj u takvim društvima da nisu muškarci ako obavljaju posao kućanice. U tom smislu se i skrb o članovima obitelji tradicionalno kod nas smatrala ženskim poslovima pa muškarci smatraju da ne mogu ispuniti svoju ulogu hranitelja obitelji ako skrbe o nekome članu obitelji, a ne rade. No i kod nas se ipak primjećuju promjene jer se primjerice posao medicinskih sestara tradicionalno smatrao ženskim poslom, a danas imamo sve više medicinske braće – kaže Balabanić.
Žene imaju manje plaće
Umirovljena sveučilišna profesorica psihologije Mirjana Nazor govori da je kod nas još uvijek izražen utjecaj patrijarhata koji podrazumijeva da je muškarac zaposlen, a da žena skrbi o članu obitelji ako treba, no to nije i jedini razlog.
– Ima tu i nešto drugo, a to je činjenica da u prosjeku žene imaju manje plaće pa, ako netko treba ostati kući i skrbiti za člana obitelji, onda se rezonira da je bolje da to bude žena, jer se tako gubi manje novca. Naravno, najvećim dijelom takve su odluke još posljedica patrijarhata i stava da je muškarac glava obitelji koja donosi novac u kuću. No tu se povlači i pitanje kako odgajamo mušku djecu, odgajamo li ih isto kao djevojčice, da budu spremni i oni skrbiti za druge ako treba. Meni se čini da ih od najmlađih dana različito odgajamo. No isto tako danas imate dio mladih žena do 35 ili najviše 40 godina kojima ne pada na pamet skrbiti za nekoga i obavljati kućanske poslove pa kupuju gotovu hranu ili idu u restorane, no to je vjerojatno i zato što si to mogu materijalno priuštiti kao i skrb za primjerice starijeg člana obitelji – zaključuje Nazor.