'Šogor mi se ubio jer nije htio proživjeti isto što i moj ubijeni suprug'

Suprugova je odjeća bila potpuno krvava, bio je sav izudaran, nos gotovo nije ni imao. Razgovarali smo samo minutu tada u policijskoj stanici u Belom Manastiru. Kada sam ga ponovno otišla posjetiti, sa sinom, njega nije bilo. Rečeno mi je da je odveden na razmjenu u Borovo Selo. Sve je to bila laž jer se vodio kao nestao sve do prije 15 godina kada je njegovo tijelo ekshumirano iz masovne grobnice u Novom Sadu. Kada je šogor Josip Kuruc vidio što se dogodilo mom suprugu, rekao je da on sebi neće to dopustiti pa se objesio – stravično je to svjedočanstvo Katice Šomođvarac iz Batine koje je iznijela u utorak na Županijskom sudu u Osijeku, gdje je počelo suđenje Stevanu Budaču za ratni zločin u Baranji 1991..

Njezinog supruga Marina iz kuće je na ispitivanje u Štab TO Batina odveo, izjavila je, upravo Budač, u društvu još dvojice. Pretukle su ga u Štabu, navela je, druge osobe, a onda su ga istu večer Budač i "kolege" mu vratili nakratko kući, da ga takvog pretučenog pokažu supruzi i 14-godišnjem sinu Igoru.

– Pozlilo mi je kad sam ga vidjela, jer sam majka koja je prije toga izgubila dvoje djece, jedno je umro, drugo je pregazio kamion. Liječnik je došao u našu kuću zbog mene, bila su i dva policajca, doktor im je rekao da mogu odgovarati, a jedan mu je odgovorio kako je sad bezakonje, sad mogu raditi što hoće – nastavila je nesretna žena, jedva govoreći i ponavljajući "Nemam snage, nemam više snage...".

– Ne osjećam se krivim – izjavio je Stevan Budač na osječkom sudu. Budač je uhićen u travnju u rumunjskoj luci Galati, po europskom uhidbenom nalogu, i to pri redovitoj kontroli identiteta dok je, kao član posade, plovio brodom pod srpskom zastavom. On je još u ožujku 2002. u Osijeku nepravomoćno osuđen na 15 godina zatvora. Ukupno desetorici pripadnika tzv. Štaba TO Batina sudilo se tada u odsutnosti, i to prvotno za genocid, a optužnica je pred sam kraj postupka izmijenjena u ratni zločin protiv civila. Teretilo ih se da su, nakon okupacije Baranje, preuzeli vlast u Batini i formirali Štab, na čijem je čelu bio Damir Žužić. Isti taj Žužić, stava je optužba, vodio je i tajnu terorističku skupinu ''Crna ruka'' koja je noću terorizirala civile.

Proglašeni su krivima, no Vrhovni je sud tu presudu ukinuo u siječnju 2006.. Četvorica su u međuvremenu preminula. Nakon izručenja, Budačev je postupak izdvojen iz optužnice iz 1996.. Izmijenjen je i činjenični opis optužbe. Tereti ga se da je u rujnu 1991. u Batini i Zmajevcu sudjelovao u zastrašivanju te u okrutnom psihičkom i fizičkom zlostavljanu nesrpskih civila, lišavao ih je slobode i tukao. Ispaljivao je projektile na njihove kuće radi zastrašivanja.

– Noću su mi ostavili poruku pred kućom kako će mi sin ploviti Dunavom ako ostanemo u Batini. Preko Bačkog Monoštra, Somoba i potom Bosne ušli smo u siječnju 1992. u Slavoniju – prisjetila se.

– Jutro nakon što mi je pod terasu bačena bomba, zatekao sam u travi papir, pisalo je: "Franjo Major, član HDZ-a, žena Dalmatinka, ako nećete napustiti Batinu, bit će vam glava odsječena" – posvjedočio je Franjo Major ističući kako je "Crna ruka" sijala strah među mještane.

Budačev branitelj Tomislav Filaković prigovorio je što je Odvjetništvo u rujnu izmijenilo optužnicu i "dodalo dvije nove inkriminacije".

– Ponovljeno je ovo suđenje, pa je sud trebao uzeti za osnovu prijašnju optužnicu. Ovo je evidentno nova optužnica, koja zapravo nije ni potvrđena, sve su novi svjedoci koji nikada nisu svjedočili, osim jednoga, pa se provodi istraga u fazi glavne rasprave. I izručen je po staroj optužnici, pa bi to bila i povreda specijaliteta – naglašava branitelj.