Šokirani vlasnici prostora u kojima se dogodilo ubojstvo povrh svega plaćaju i čišćenje

Nasilna smrt na privatnom posjedu, sama po sebi tragična, najčešće dobije morbidan epilog. Vlasnik stana, kuće ili kafića u kojem se dogodilo ubojstvo, povrh šoka koji takav nemio događaj izaziva, mora još i platiti čišćenje nakupljene krvi.

Čiste “obični” servisi
U nas, naime, ne postoji državna služba koja bi se bavila baš čišćenjem mjesta zločina, niti je takvo što predviđeno zakonom. Ne postoje ni specijalizirana privatna poduzeća koja bi djelovala, primjerice, prema ugovoru s državom. Dogodi li se u stanu tragedija, mora se pozvati “običan” servis za čišćenje.

Razgovarali smo s nekoliko vlasnika takvih poduzeća. Neki nisu nikad imali ponudu za čišćenje mjesta zločina. Naši sugovornici, koji se, kažu, ne žele imenom promovirati putem novina, ispričali su nam svoja iskustva.

- U šest godina dvaput smo čistili nakon ubojstava. U Medulinu smo čistili stan u kojem je ubijena poljska državljanka, a u Puli kafić u kojem je muškarac upucao konobaricu pa sebe, ispričali su nam. Kažu da je psihološka priprema vrlo važna. Čisteći razna kućanstva ili restorane, naviknuli su se na svakojake prizore. - Kad svladaš odbojnost prema krvi, ostaje ti čisti profesionalizam. Recimo, u kafić smo došli nakon što je vlasnicu odbilo pet tvrtki za čišćenje. Krv smo čistili sat, dva, a ostatak dana zapravo smo se bavili uobičajenim poslom, objasnili su svoju hladnokrvnost.

Bizaran dijalog
U Medulinu su, prisjetili su se, doživjeli i vrlo bizaran prizor.

- Pozvani smo otprilike godinu dana nakon ubojstva. Sve je bilo dobro očišćeno, osim što je ostao kauč na kojem je, prekrivena, bila lokva skorene žrtvine krvi. Vlasnik stana htio je da ga bacimo, pa smo ga odnijeli na deponij. Po putu smo sreli jednog mještanina koji se, vidjevši kauč, začudio zašto ga bacamo. Mislio je da je kauč kvalitetan i da bi ga on rado uzeo. Nismo mu rekli pravi razlog zašto ga bacamo, ispričali su nam, dodajući kako na ovako zahtjevne zadatke ne šalju djelatnike, nego se njima bave osobno.

- Važno je poštovati higijenu, pa se zaštititi rukavicama i plastičnim odijelima. Ne naplatimo bitno više od “regularnih” poslova, koji, uostalom, mogu biti mnogo gori. Čistili smo stanove za koje ne možeš vjerovati da su nastanjeni i restorane koji ne poštuju ni minimum sanitarnih uvjeta. Kad pomisliš da si i ti mogao ručati na takvom mjestu, želudac ti se okrene, zaključili su naši sugovornici, koji smatraju da bi bilo dobro kad bi se na državnoj razini organizirala služba za čišćenje nakon što policija obavi svoj posao.