Nekad najbolji strijelac Dinama, ali i napadača Benfice i Porta, danas nije u ljubavi s maksimirskim klubom. Želio bi drugačiji Dinamo, klub s navijačima, punim stadionom, nešto što ima Benfica, a dijelom i Hajduk, nedjeljni suparnik plavih u vječnom derbiju.
Ne tako davno Tomo Šokota (36) prestao je igrati nogomet, iako i danas izgleda kao da bi mogao sutra igrati, linija mu je uvijek ista, otkriva u razgovoru za Max!
Nedostaje li vam nogomet?
- S jedne mi strane nedostaje, volim ga. Kad vidiš svijet nakon nogometa ili pored njega, nogomet je ipak čist. Imaš 11 igrača sa svake stane i nadmećeš se. To nadmetanje mi fali.
Koji vam je najdraži derbi Dinama i Hajduka?
- Svaki je nešto posebno, nosi nešto drukčije. Ali ona pobjeda 2:0 u Kupu 2001. godine ipak je posebnija.
To je onaj susret u kojem ste skinuli majicu i pokazali ‘pločice’ na trbuhu?
- Da, taj. Tada je sve bilo protiv mene, uspio sam zabiti gol, pobijedili smo i to je jedna od naših najdražih pobjeda. Došlo je i do prekida utakmice.
Ta uvećana fotografija i dalje je u uredu direktora Dinamova stadiona Miljenka Sakomana. Još imate takve trbušne mišiće, ‘pločice’?
- Pa, ne baš takve, ali još sam u formi. Nastojim se održavati, cijeli život sam živio profesionalno, sportski, uvijek tražio maksimalno od sebe i to valjda ostane u čovjeku.
Mogu li se usporediti Dinamo i Hajduka iz vašeg vremena i današnji?
- Derbiji su i dalje derbiji. Razlika je u tome što smo mi onda imali navijače, a Dinamo ih danas baš i nema, dok ih Hajduk ima. U Splitu ljudi žive za taj klub, i sad će stadion biti pun. To su osnovne razlike.
Dinamov problem
No, Dinamo u odnosu na Hajduk i ostale u HNL-u apsolutno dominira.
- Sigurno je to malo ‘ubilo’ žar u nogometu, Hajduk je imao mnogo problema, prošao je kroz sve te pretvorbe i promjene. No, Hajduk će uvijek biti veliki klub, s tradicijom i navijačima. A navijači su najvažniji. Dinamo je također velik, ali više nema navijača i sve to izgleda tužno. Nadam se da će se jednog dana vratiti žar koji je postojao, i 1982. i kad smo mi igrali Ligu prvaka, da će opet biti pravi zagrebački klub uz koji će ljudi biti i kad bude dobro i kad tako ne bude. Takve sam stvari doživio u Portugalu, Benfica živi od svojih članova, njima je Benfica sve.
Što ne valja u Dinamu?
- Ne valjaju ljudi koji ga vode. Zagrebačka publika i ostali ljudi koji navijaju za Dinamo, ali pogotovu Zagrepčani, jako su zahtjevni. Ne možeš ih varati, sve vide i ne žele podržavati to što vide. U Portu sam imao sličnu zahtjevnu publiku koja očekuje pobjede, traži puno od kluba. Ovako ljudi ne žele dolaziti na utakmice pa ne dolazim ni ja, niti imam želju. Dakle, tu nešto ne valja. Ne želim nikoga napadati, niti pametovati, ali čekam stari Dinamo, kad će ljudi dolaziti radi nogometa, igrača.
Što je to krivo u vođenju? Jer, klub ima novca, ima rezultate...
- Čim ljudi ne dolaze, znači da ne podržavaju ono što se sad tamo događa. Na Medveščak dolaze, osjećaju dobru energiju.
Jeste li bili na utakmici svojih dvaju bivših klubova - Dinama i Porta?
- Jesam, bio sam, ali pozvao me Porto i bio sam s njihovim navijačima. I bilo je tužno gledati prazan stadion. Ljudi ne žele klub koji vodi jedan čovjek ili jedna obitelj. Zašto navijači ne odlučuju tko treba voditi klub? Nestalo je ljubavi, ostao je samo ‘biznis’ koji se radio i prije nego što su ovi ljudi došli na vlast u klubu. Transferi su se radili i za vrijeme Bobana, Šimića, Marića, Viduke, Cvitanovića... Nije stvar transfera, ali navijači žele birati ljude koji će voditi klub.
Ronaldo izludio fizioterapeuta
Gdje vam je bilo najljepše igrati?
- U Dinamu mi je uvijek bilo najljepše. Kad uspiješ u klubu u kojem si odrastao, nema ljepšeg. A opet, Benfica je nešto posebno. Tamo, kad se dijete rodi, već je prvi dan član kluba.
Kamo biste se ponovno rado vratili da ste još aktivni?
- Ma u onaj Dinamo, tada je bila Croatia, koji je igrao Ligu prvaka. I nakon toga u Benficu. Tamo sam puno igrao, osjećao sam da me ljudi vole.
Osobno poznajete Cristina Ronalda, je li vam bolji od Messija?
- Živjeli smo u istoj zgradi u Lisabonu, on je imao 17 godina i počinjao je. Vidjelo se da će biti vrhunski igrač, ali ključ karijere bio mu je odlazak u Manchester United, to je sve promijenilo, tamo su ga školovali. U Sportingu bi uzeo loptu i driblao sve do kraja, pa nazad. Čak su mu navijači Sportinga znali zviždati zbog takve igre, ali buknuo je u Manchesteru.
Jednom ste pričali da je puno postigao radom, i više nego talentom.
- Istina. Vjerovao je u sebe i uporan je. Imao sam prilike biti kod fizioterapeuta koji je njemu radio na zglobu, i čovjek je izludio. Cristiano ga je tjerao na rad od jutra, cijeli dan, čovjek je htio od svega odustati, pomišljao je i da da otkaz. On je primjer profesionalca, čovjek koji radi, koji želi uspjeti.
No, prvi dojam koji ostavlja je arogancija, prepotencija...
- Portugalci imaju taj malo drukčiji ‘gard’ prema van. No, moramo znati da je on pod strašnim pritiskom od prvoga dana. Njemu se teško nositi sa svime, pa i ovime što mu se događa s Messijem, ima peh da igraju u isto vrijeme i on se nekad izgubi. Ne treba ga osuđivati, već sad se bolje nosi s tim pritiskom.
S kime biste radije igrali, s njime ili Messijem?
- Više volim Cristiana, nekako mi je kompletniji, ima i brzinu, skok, udarac glavom, lijevu i desnu nogu. Messi je čudo, ali meni je draži CR7. Puno je teže njemu u Realu, on je prošle godine sve sam vukao, Messi se u Barci manje umara. Da nema Ronalda, Real bi bio 50 posto slabiji.
Kao navijač Reala, kako gledate na Modrića u kraljevskom klubu?
- Puno sam razgovarao s njim, dosta smo u kontaktu. Mislim, a to sam i Luki rekao, da mu treba malo vremena. Puno su ga platili i vjerujem da će ga “istrpjeti”. Kad mu daju godinu da se prilagodi, a on je igrač koji ima sve moguće kvalitete, bit će pravi. I u Engleskoj se polako dizao. Ipak su tu novi suigrači, nova filozofija, momčad igra loše, a nogomet Tottenhama i Reala nije isti i treba se naviknuti na to.
Za kraj još malo o derbiju Hajduk - Dinamo... Kakva su vaša predviđanja?
- Bez neizvjesnosti nema derbija. Znam da bijeli imaju problema sa stoperima, ali drago mi je da se dižu, krenuli su drukčijom politikom od prijašnje, idu s mladim igračima – zaključio je Šokota.