Nakon pet godina suđenja, 600 svjedoka, 11.000 dokaza i desetaka tisuća stranica pisanog materijala, naposljetku stiže i presuda u slučaju Radovana Karadžića, čije se izricanje očekuje 24. ožujka. Ratnog vođu bosanskih Srba tereti se za genocid, kršenje zakona i ratnih običaja, zločine protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH, uključujući i zastrašujuću likvidaciju više od 7000 Bošnjaka u Srebrenici. Ovu presudu dočekuju s velikim nestrpljenjem u susjednom entitetu, osobito u obitelji haaškog optuženika. Kći Sonja Karadžić-Jovičević oca je u pritvoru posljednji put posjetila nedavno, 20. veljače. Tom se prilikom fotografirala, a “razglednicu iz Haaga” objavila na Facebooku, gdje su joj znani i neznani potom ostavljali poruke podrške: pozdravite našeg heroja, pozdravite našeg prvog i pravog predsjednika, recite mu da ćemo počistiti našu Republiku Srpsku od kriminalaca, ratnih profitera i izdajnika... Uvjereni u Karadžićevu nevinost, u iščekivanju “predsjednikova” povratka, bosanski Srbi sve nade polažu upravu u nju, novu potpredsjednicu Narodne skupštine Republike Srpske.
“Želi ostvariti njegov plan”
U politiku je ušla u zreloj dobi, aktivirajući se proteklih godina u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) na čijem je čelu ratnih 90-ih bio njezin otac, danas najjačoj opozicijskoj stranci nasuprot vladajućeg SNSD-a, stranke predsjednika Milorada Dodika. S obzirom na hipoteku prezimena koje nosi, njezin politički angažman pratile su burne reakcije, posebice u Federaciji BiH koja i danas nosi teške ožiljke rata. Osobito glasne bile su Majke Srebrenice koje su prisutnost Sonje Karadžić-Jovičević u visokoj politici ocijenile vrlo zabrinjavajućom.
– Iako je jedan dio ratnih zločinaca u zatvorima i na sudovima, njihova ideologija i projekt koji je konstruiran 90-ih još se implementira na prostorima BiH – izjavila je Hatidža Mehmedović, dok je predsjednica Društva za ugrožene narode BiH Fadila Memišević otišla i korak dalje tvrdeći da je angažman Sonje Karadžić-Jovičević “tužna realnost situacije u BiH jer će ona sigurno igrati vrlo važnu ulogu i učiniti sve da se plan Radovana Karadžića ostvari”.
Njezin politički angažman u dijelu medija također je dočekan s negodovanjem. Navodeći da djeca nisu odgovorna za djela svojih očeva i da ni na koji način ne bi zbog njih smjela ispaštati, novinar Andrej Nikolaidis piše kako je “bilo kakva vrsta političke korektnosti u slučaju imenovanja Sonje Karadžić-Jovičević mizerna isprika za najbrutalniji pragmatizam koji nalaže da se prihvati simbolički povratak Radovana Karadžića u visoku politiku Republike Srpske”. Javnost i danas negoduje jer se Sonja Karadžić-Jovičević i njezin SDS nikada nisu odrekli nasljeđa njezina oca, označenog kao glavnog arhitekta genocida u BiH, kao i “velike Srbije” od koje nisu odustali, ne zauzimajući jasan stav o zločinima koji će žrtvama rata uvijek buditi osjećaj jeze na bešćutnog masovnog ubojicu.
U razgovoru za Večernji list, u jednom od rijetkih istupa za hrvatske medije, potpredsjednica Skupštine RS otkriva da se na takve teze ne osvrće.
Povratak ratnih truba
– Neznanje ne rađa tvrdnje, nego insinuacije. Ljudi koji grade stav na osnovi predrasuda i tuđih mišljenja, nisu predmet mog interesa i dok se takvima pridaje važnost, nema napretka – kaže Sonja Karadžić-Jovičević. Predsjednica je skupštinskog Odbora jednakih mogućnosti i članica Odbora za zdravstvo, rad i socijalnu politiku, a u fokusu njezina djelovanja su zdravstvo, školstvo, djeca i omladina, prava starijih osoba i invalida, borba protiv nasilja u obitelji, jednake mogućnosti za sve, a za svoje je djelovanje, kaže, primila brojne zahvale za suradnju i podršku nevladinih organizacija.
– Ne bavim se time kako netko gleda na moj život i rad, osim kada je riječ o meni bliskim ili važnim osobama čiji stav sama zatražim. Od zastupnika koalicije “Domovina” u Narodnoj skupštini, koji su predstavnici Bošnjaka, tražen je i izražen jasan stav prema mojem izboru za potpredsjednicu Narodne skupštine – bili su suzdržani. Razumijem da nisu mogli biti “za” i to je njihovo pravo, ali je lijepo što nisu bili ni “protiv” i ja im zahvaljujem na korektnom odnosu...
Onima koji njezino prezime poistovjećuju s povratkom ratnih truba na ovim prostorima poručuje da će njezina vizija budućnosti Republike Srpske i BiH “uvijek biti vođena željama naroda koji ovdje žive, ali ne i željama onih koji sa strane i vođeni svojim interesima, bez obzira na cijenu koju mi plaćamo, nameću svoja viđenja”.
– Budućnost treba ovisiti o dogovoru onih kojih se ta budućnost najviše tiče. Dogovoru bez nametanja i preglasavanja. Vidjeli smo što biva kada se ne radi tako. Sreću i napredak jednog naroda ne čini nesreća drugog – kaže Sonja Karadžić-Jovičević.
Naravno da mojem ocu nije mjesto u Haagu. I naravno da ga smatram nevinim
Rođena je u svibnju 1967. u Sarajevu. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, završila je Medicinski fakultet, specijalizirala radiologiju i potom otvorila privatnu liječničku ordinaciju. Tijekom rata obnašala je funkciju šefice kabineta Ministarstva za informacije Republike Srpske na Palama, a u godinama poraća vodila je radiostanicu “Sveti Jovan” ugašenu prije osam godina. No, sve je to bila uvertira za njezin politički angažman nedavno okrunjen ulaskom na visoku funkciju u Narodnu skupštinu, na čemu joj je iz pritvorske jedinice Scheveningenu prvi čestitao njezin otac Radovan Karadžić. Vijest je čuo na televiziji, potom ju je nazvao i rekao da vjeruje u nju te joj poželio “da joj ne bude previše naporno te da pokuša izbalansirati obveze u parlamentu, svom poslu i obitelji”. Uistinu, kakav je danas njezin odnos prema ratnim događajima na teritoriju BiH?
– Danas, kao i uvijek, mogu reći da se sve moglo izbjeći da se međunarodni mešetari nisu upetljali i upropastili odličan Lisabonski sporazum postignut prije izbijanja ratnih sukoba. Na kraju, poslije svih stradanja, dobili smo praktično isto – kaže, dodajući da političku situaciju u Hrvatskoj zbog nedostatka vremena ne prati, no njezin osobni odnos prema Hrvatima unutar i izvan granica RS “isti je kao i uvijek”.
– Hrvati koji me poznaju to dobro znaju. Što se tiče Narodne skupštine RS, moglo se vidjeti da mjesecima uporno inzistiram na izboru potpredsjednika iz reda hrvatskog naroda, što se na kraju i dogodilo. Eto, to je moj odnos prema Hrvatima...
Vrijeme dok je njezin otac bio u bijegu opisuje vrlo teškim za obitelj. – Bili smo pod strahovitom torturom, prijetnjama, ucjenama. Pod stalnom pratnjom, bez dokumenata, ograničenog kretanja, s otkazom pa zabranom rada. Uz brojne upade, pretrese, privođenja, ispitivanja. Uza sve to maltretiranje, nudili su nam pet milijuna dolara za očevu predaju, novac koji bismo zatim trebali dati američkim odvjetnicima da ga oslobode svake krivnje. Dakle, ne osuđuju i ne oslobađaju činjenice, nego milijuni dolara – prisjeća se. Dobro pamti i trenutak uhićenja u Beogradu u srpnju 2008. godine, kada je javnost ostala šokirana činjenicom da se Radovan Karadžić godinama neometano bavio alternativnom medicinom, zdravim životom i meditacijom, držao predavanja i pisao novinske članke, sve dok nije otkriven neprepoznatljiva izgleda i pod lažnim imenom dr. Dragan Dabić.
– Dugo nismo znali ni je li živ, pa je vijest o uhićenju u tom smislu svakako bila iznenađenje. Ne, nisam bila ogorčena, niti sam danas. Bila sam, dakle, sretna što je živ, što ćemo se moći čuti, a povremeno i vidjeti. Sve je moglo, ne daj Bože, završiti mnogo gore, no još nije vrijeme da o tome govorim – kaže Sonja Karadžić-Jovičević koja i danas uporno tvrdi da bi svaka presuda za njezina oca osim oslobađajuće bila nepravedna, jer se, kaže, upravo on borio protiv genocida i etničkog čišćenja.
– Ulogu moga oca u tim vremenima smatram povijesnom. Iznuđenom nemilosrdnim političkim prilikama i objektivnim okolnostima. Uloga je to koju poštuju i uvijek će poštovati oni koji uvažavaju i postojanje Republike Srpske – inzistira. Za nju, Tribunal u Haagu predstavlja političke interese Zapada, smatra da “nije sud pravde, već samo neka vrsta disciplinske komisije NATO-a”.
Rijetko ide u posjet
– Naravno da mojem ocu nije mjesto u Haagu. I naravno da ga smatram nevinim. Zašto? Zato što znam da on to jest, jer sam sve vrijeme bila tu. Zato što i dokazi izneseni tijekom suđenja to pokazuju. Zato što se jedini pridržavao sporazuma, primirja i dogovora. Zato što je činio sve što je u njegovoj moći da spriječi stradanje ljudi na svim stranama.
Zato što za to postoje brojni dokazi i svjedočenja, pa i Hrvata iz zapadnih dijelova BiH, središnje Bosne i mnogih drugih mjesta – govori Sonja Karadžić-Jovičević, dodajući kako obitelj u posjet odlazi rijetko jer “svaki odlazak iziskuje veća financijska izdvajanja, tako da možemo otići jednom do dva puta godišnje”.
Kako je njoj posljednjih 20 godina bilo živjeti s prezimenom Karadžić? – Teže nego s prezimenom Izetbegović, Tuđman, Milošević. Ali sve to ima i svoje dobre i loše strane. U većini situacija morate mnogo više i mnogo bolje od drugih, jer ste stalno pod povećalom. Davno sam se na to naviknula – kao liječničko dijete na Medicinskom fakultetu pa nadalje. Prihvatila sam to tako, naviknula se i živjela svoj život najbolje što mogu. Manje-više kao i sav normalan svijet.
Čuli smo Raškovićevu kćer, slušamo Karadžićevu kćer, tko je sljedeći ili sljedeća koja će nam pričati o srpskom mirotvorstvu i srpskoj pameti koju, eto, nitko nije htio poslušati? A da smo ih poslušali, sve bi cvalo i mogli smo opet biti skupa. I Štulić bi bio u lektiri od Vardara pa do Triglava. Sve bi bilo "mnogo lepo i mnogo dobro"!