Španjolci sele kosti Franca, sljedeći na red dolazi Pavelić?

Ne bori se samo Hrvatska s povijesnim nasljeđem, bitka o tim temama bjesni i u Španjolskoj.

Prekjučer je Vrhovni sud u toj zemlji odlučio da će vlada smjeti premjestiti ostatke pokojnog diktatora Francisca Franca iz znamenitog mauzoleja blizu Madrida koji je, prema riječima kritičara, postao okupljalište fašista i nostalgičara. Premještanje ostataka pokojnog diktatora bilo je jedno od glavnih obećanja španjolskog premijera Pedra Sáncheza, a u taj je postupak krenuo još prošle godine, ali je zbog raznih pravnih bitaka njegov naum stalno odgađan.

Prema nekim prognozama, vlada bi mogla započeti proces premještanja već prije 10. studenoga kad će se održati sljedeći parlamentarni izbori, i to već četvrti u četiri godine. Franco je od kraja španjolskog Građanskog rata do 1975. vladao tom zemljom čvrstom rukom na čelu režima koji je bio sličan fašističkom.

Spomen-područje

Sánchezovim pokušajima premještanja diktatorovih ostataka protive se Francova obitelj, udruženja koja promoviraju ono što smatraju da su pozitivni dijelovi njegova nasljeđa te oporbene stranke koje upozoravaju da takvi potezi vlade samo otvaraju rane. Franco je mauzolej dao sagraditi u Dolini palih u kojoj su pokopani vojnici obiju zaraćenih strana u Građanskom ratu, i to na ideji “miješanja kostiju” koja je trebala voditi nacionalnoj pomirbi, ali kritičari govore da se zapravo radi o zajedničkom pokapanju fašističkih zločinaca i njihovih žrtava.

Obitelj diktatora podnijela je tužbu Vrhovnom sudu jer se ne slaže s odlukom vlade da premješta kosti diktatora, ali jučer ju je izgubila. Može se žaliti i Ustavnom sudu, ali samo dokaže li da je zakinuta u temeljnim pravima. Sud je podržao prijedlog vlade da se njegovi ostaci premjeste pokraj onih Francove supruge u obiteljsku grobnicu na madridskom groblju Mingorrubio El Pardo, gdje su već pokopani brojni političari. Obitelj diktatora htjela je pak, ako ga se već mora premjestiti, da ga pokopaju u katedrali Almudena u središtu glavnoga grada, gdje je već pokopana Francova kći. Dolina palih u kojoj se mauzolej nalazi mogla bi biti, prema mišljenju ministra kulture Joséa Guiraa, pretvorena u spomen-područje koje bi simboliziralo zločine Francova režima.

Osvoje li španjolski socijalisti ponovno većinu na izborima i sastave vladu, to bi moglo povećati šanse da Sánchez “krene u obračun” sa svim pokopanim fašistima u toj zemlji, a to znači i hrvatskima. Naime, ustaški poglavnik Ante Pavelić i zapovjednik logora Jasenovac Maks Luburić također su ondje pokopani, a španjolski mediji periodično pišu da bi se Španjolci željeli riješiti njihovih ostataka, no nije jasno bi li oni bili preseljeni u Hrvatsku ili u BiH u čijim su današnjim granicama rođeni.

– S europskog stajališta, Franco je bio marginalni, rubni fašist koji je imao veliku podršku u narodu, a ona je pritom transgeneracijske naravi i prenosi se unutar porodice. Iako je zemlja prošla relativno mirnu transformaciju u demokraciju, sjećanje na Francov režim ostalo je kao trauma pa je tijekom tranzicije dogovoreno da se prošlost ne dira. Zanimljivo je pritom, a to se ponekad zaboravlja, da je i Europska unija na početku utemeljena na sličnom konceptu pometanja prošlosti pod tepih – rekao je politički analitičar Žarko Puhovski i dodao: – Totalitarni vođe očito egzistiraju kao zombiji, žive i poslije smrti.

Test za Hrvatsku

Puhovski smatra da su moguće tri implikacije na odluku španjolske vlade za Hrvatsku.

– Ako bi španjolska vlada htjela preseliti posmrtne ostatke Ante Pavelića u Hrvatsku, to bi moglo biti neugodno za Hrvatsku jer bi mnogi ljudi mogli doći odati mu poštovanje. Druga je implikacija da je ljudima očito moralno lakše razumljiva ideja preseljenja Francovih kostiju nego miješanja kostiju zločinaca i žrtava što je, po uzoru na Franca, Franjo Tuđman pokušao napraviti u Hrvatskoj. A treća je implikacija to da je ipak prošlo neko vrijeme, no u Hrvatskoj se čini da ono ide unatrag – smatra Puhovski.

Također, drži politički komentator, Pavelićev bi povratak u Hrvatsku bio dobar test za našu zemlju.

– A s testom nikad nije sasvim sigurno kako će na njemu proći oni koji su testirani. Nemam povjerenja da bi se Hrvatska na tom testu vrlo dobro pokazala, ali kako god to bilo, bili bismo prisiljeni ne na suočavanje s prošlošću nego sa sadašnjošću – dodaje Puhovski te ističe da bi pozitivna stvar od eventualnog dolaska Pavelićevih ostataka u Hrvatsku bilo to što bi krajnja desnica možda shvatila da su, kako kaže, stvari završene:

– Nije slučajno da ljudi koji su nekoga izgubili očajnički traže posmrtne ostatke pripadnika obitelji jer im se to čini kao znak da je stvar doista gotova – zaključuje Puhovski