Španjolska, donedavno jedan od bolesnika eurozone, definitivno je na putu oporavka – štednjom sličnom kakvu je Grčkoj nametnula njemačka kancelarka Angela Merkel, uspjela je pokrenuti ekonomiju te im je BDP skočio 3,1 posto, što je najveći skok još od pretkrizne 2007. Španjolski BDP u drugom je tromjesečju ove godine, u odnosu na prethodni kvartal porastao jedan posto, a u odnosu na isto razdoblje lani čak 3,1 posto, objavio je službeni Madrid.
Bolja samo Irska
Veći rast od španjolskog u eurozoni trenutno ima samo Irska, čije je gospodarstvo uzletjelo čak 5,2 posto.
– Nazire se svjetlo na kraju tunela. Uskoro ćemo biti u stanju potpuno ukinuti mjere štednje i vratiti se na razine prihoda kakve smo imali prije početka recesije – ustvrdio je španjolski ministar gospodarstva Luis de Guindos, koji je najavio da će Španjolska ovu godinu završiti s gospodarskim rastom od 3,3 posto.Njegov optimizam dodatno hrani i to što će, zbog cijelog niza razloga, od vremenskih prilika do zbivanja u Tunisu, ovo ljeto, predstavljati rekordnu turističku sezonu u Španjolskoj s prihodima kakvi nisu nikada zabilježeni.
Usto, inflacija u Španjolskoj više ne postoji. Posljednjeg kvartala inflacija je službeno iznosila nula posto, dok je u prva tri mjeseca 2015. inflacija bila relativno zanemarivih 0,1 posto. Doduše, u Španjolskoj je još uvijek velik broj nezaposlenih (22 od 100 Španjolaca ne radi, a prije krize bilo ih je samo 9 od 100), posebno među mladima, koji još uvijek nisu uspjeli pronaći svoj prvi posao. No upravo je otvaranje novih radnih mjesta osnovni cilj konzervativne vlade Mariana Rajoya (na fotografiji).
Uče na grčkoj agoniji
Dobri gospodarski rezultati i vrlo opipljivi dokazi da je Španjolska na putu oporavka sada su Rajoyu potrebniji nego ikada. Naime, na jesen Španjolsku čekaju parlamentarni izbori u kojima će sadašnji premijer tražiti novi mandat, a do prije nekoliko mjeseci nije bilo potpuno izvjesno da će ga i dobiti.
Tijekom svibnja na lokalnim izborima birači su, zbog serije korupcijskih skandala, vladajuću Narodnu stranku kaznili dajući svoj glas ljevičarskom pokretu Podemos koji vodi mladi, karizmatični lider Pablo Iglesias. Međutim, situacija je sada nešto drugačija. Između svibnja i kolovoza dogodila se situacija s Grčkom, proveden je referendum u Ateni koji je pokazao da su “narodni pokreti” poput Syrize, inače vrlo bliske španjolskom Podemosu, glasni bez prevelike osnove.
Figurativno rečeno, Tsipisas je prema vjerovnicima verbalno pucao ćorcima, ali je svojim španjolskim partnerima i kolegama zadao vrlo ozbiljnu, možda čak i smrtnu ranu. Španjolcima je, na temelju grčkog iskustva, sada prilično jasno da Podemos, a ni bilo koja druga stranka, ne može jednostrano raskinuti međunarodne dogovore ili vjerovnike jednostavno ignorirati.
Agonija kroz koju je prolazio, i još prolazi Tsipiras, glazba je za uši španjolskog premijera. Jer grčki primjer vrlo jasno pokazuje što slijedi ako birači na izborima povjerenje poklone onima koji obećavaju rješenja lomljenjem preko koljena. Pad popularnosti Podemosa u kombinaciji s dobrim ekonomskim rezultatima dobra su osnova Rajoyu za jesenske izbore.
sa koliko su života platili tih 3,1%