Nikada više filmska umjetnost nije bila deskriptivna od trenutka kada se u svjetskoj političkoj i medijskoj žiži nalazi Grčka. Svatko tko je pogledao film "Grk Zorba" ili "Nikad nedjeljom" iz vremena ministrice Meline Mercouri zna točno što se događa u Grčkoj i kako će Grci reagirati. Oni koji nisu pogledali ova remek-djela filmske umjetnosti iz šezdesetih godina prošloga stoljeća mogu to izabrati kao sredstvo učenja o grčkom slučaju i Grcima općenito.
– Ovdje se događa tragedija, komedija i drama, ali i revolucija! – komentira Giannis Stankoglou, velika glumačka zvijezda koja je javno podržala glas za – ''ne''. Zemlja koja drži lekcije i daje primjere svima kroz povijest ponovno skreće pozornost na sebe. Zemlja o kojoj će se, osim na satovima povijesti, sve više učiti na satovima drugih društvenih znanosti, sociologiji, ekonomskim teorijama, statistici...
Referendumski dan započeo je vruće. Ulice Atene na prvi su se pogled činile praznima, tipična grčka nedjelja kad svi hrle na plaže, izletišta, u posjet rodbini na selu... Tako i jest bilo jer Grci ne dopuštaju da bilo što promijeni njihove nedjeljne navike. Plaže su jučer bile doslovce krcate, grčke televizije prikazivale su nevjerojatne gužve na kupalištima. No, u svim kvartovima škole, u kojima su referendumska birališta, postale su središte svijeta – odaziv na referendum bio je masovan.
Regionalni ponos
Atenu su napustili mnogi putujući u mjesta gdje su registrirani, mjesta odakle je cijela obitelj. Upravo ovo dalo je krajnju sliku na referendumu. Presudile su pokrajine u kojima je veće socijalno nezadovoljstvo, tradicionalno radničke pokrajine, ali i oni koji imaju prejak nacionalni identitet pa je grčki paradoks gdje neofašisti, anarhisti, komunisti i socijalisti glasaju zajedno za ''ne''. Grci su izrazito regionalno ponosni. Biti s određenog otoka, ili određene pokrajine, iznosi se odmah nakon iznošenja nacionalne pripadnosti. U tome i leži osjetljivost na pojam Makedonije, Trakije ili potpuno različitih ljudi s otoka Krete. Upravo s tog najudaljenijeg i najvećeg otoka, s kojeg su oduvijek bili čvrsti i odlučni ljudi, posebni ratoborni otočani, s kojima se nitko nikada nije htio zavaditi, stiglo je čvrsto "oï", što na njihovu narječju znači "Ohi" (''ne''). Mikenjani, Korinćani, Spartanci i drugi zvučni antički regionalci s voćem i povrćem bogatog Peloponeza pretežito su za ''da''. To su sve bogate pokrajine iz kojih su potekli mnogi desno orijentirani političari, mjesta brojnih kockarnica, turističkih resorta i gradova poput ''romanskog Napulja'', danas zvanog Nauplion, kojim vlada urednost, potpuno drukčija od Atene. Drugi otoci, osobito oni na kojima ljetuju hollywoodske zvijezde, čvrsto su za "nai" (izgovara se "ne', a znači ''da'') jer su uvjereni kako će turizam izrazito trpjeti, osobito elitni turizam, izglasuju li Grci ''ne''.
Čim su izašle prve ankete, a malo zatim i službeni rezultati po postocima iščitavanja, grčke TV kuće počele su prikazivati stanje po regijama. To što su Spartanci glasovali ''da'' prokomentirali su Atenjani:
– Ponovno nas izdaju Spartanci, ali pobijedit ćemo mi ove nove kapitalne Perzijce bez njih, kao i prije u povijesti!
Dok su rezultati na TV ekranima varirali, no držali se omjera 60:40 u korist onih za "ohi", ljudi su se počeli okupljati. U radničkim četvrtima, ali ponajviše na trgovima, slavilo se, pekli su se souvlakiji, pilo se vino i Ouzo. Na Syntagmi je već oko 21 sat počelo okupljanje. Zastave i poziv na grčko jedinstvo, poziv onima koji su glasovali za ''da'' pridružiti se, prihvatiti želju većine i podržati trenutačnu vladu u onome što stoji ispred njih. Nitko nije siguran, ne postoji nijedan Grk koji će vam sigurno reći što donosi ponedjeljak, što znači ovo ''da'' i kako će dalje.
Noćni sastanak
– Što god bude, mi smo pokazali odlučnost. Vlada je pokazala da drži do našeg mišljenja, a mi smo im odgovorili ovako. Ne teroru i kontroli kapitala, dajte nam mogućnost ojačati našu privredu, dajte nam mogućnost otvoriti opet stare tvornice, dajte nam mogućnost podignuti turizam na još višu razinu, pa ćemo vratiti sve do zadnjeg centa. Ne tjerajte nas u nacionalnu depresiju jer oduvijek su Grci najgori bili kad ih se stisne – izjavio je Giannis Thermogiannis, radnik u tvrtki koja se bavi postavljanjem rashladnih uređaja.
Iako ne u tako velikom broju, postoje i oni Grci koji ne žele ni razgovarati o referendumu. Spremili su se i otišli na plaže i ne žele staviti križić na papir. Inače, križić je bio prihvaćen kao jedini valjan znak, kružić, x ili drugi znak proglašeni su nevažećim listićem.
Dok Grci slave na Syntagmi, vesele se i pozivaju na jedinstvo, ministar Varoufakis pozvao je grčke bankare na sastanak. I dalje stoji čvrsto pri odluci otvoriti banke u utorak. Premijer poziva ljude odbaciti strah, a oporbene stranke šalju poruke vođama kako bi bilo moralno dati ostavku. No što je moralno u zemlji u kojoj se sve može preko noći promijeniti, teško je procijeniti. Jedino se može poštivati volja, izrazite većine, a Grci kreću u povijesni radni tjedan bez straha i uz ples, možda baš sirtakija poput Grka Zorbe na kretskoj obali u filmu...
>> Grci su prvi put propali, a da još nisu ni bili država
>> Grčki ministar financija Yanis Varoufakis dao ostavku: Prezir kreditora nosit ću s ponosom
Čestitamo na suicidu. Još su prije zida stali ful na gas da nebi slučajo zdravi izašli iz zabave. Kaže Euro-grupa da će trajati tjednima dok se dogovore o čemu pregovarati, a meni mi se čini da bu već za dva dana Euri ishlapili, u pobjedi.