Spasili su ga susjedi, supružnici Erdelja, koji su pazili na njega

U ovim hladnim danima i u Zagorju se nerijetko temperatura spušta i do 15-ak Celzijevih stupnjeva ispod ništice. Stjepan Kobeščak, u selu poznatiji kao Vlado (64), iz Orehovice pokraj Bedekovčine, teško bolestan i pothlađen ovih je dana visio na tankoj liniji između života i smrti od koje su ga spasili Ivan i njegova supruga Dragica Erdelja.

Uznapredovala bolest

– Štef je prije godinu i pol obolio od Parkinsonove bolesti, a bolest je prije Božića jako uznapredovala. Kako se stalno žalio na bolove, nekoliko puta vozio sam ga k liječniku, no on, valjda od straha da ga ne bi zadržali u bolnici ili kakvoj socijalnoj ustanovi, uvijek bi govorio da mu nije ništa i da želi ići kući. No, kako se sve više gubio i nije više mogao samostalno živjeti, 10. siječnja odvezen je u bolnicu za teško bolesne starije osobe u Novi Marof. Budući da im je stalno bježao iz bolnice, a nije htio potpisati da želi ostati, u petak su ga dovezli natrag kući. No, odmah sam po njegovu ponašanju vidio da neće sam moći samostalno funkcionirati. Ljudima koji su ga dovezli odmah sam rekao da, budu li ga ostavili samog doma, Vladek će se ili smrznuti od hladnoće ili pak u kući sam zapaliti – kaže nam Stjepan te nastavlja priču.

– U subotu sam mu otišao po lijekove koji su mu bili dostatni za tjedan, dva, no on ih je sve popio već do nedjelje. Ja sam mu naložio peć na drva, no umjesto da nastavi ložiti, on je drva stavljao iznad peći na željeznoj tabli i k tome gore, dok su drva gorjela, stavio i radio da mu svira. U jednom trenutku toliko se izgubio da je čak umjesto u peć, stavljao drva u zahodsku školjku – rekao je Ivan koji stanuje dva kilometra dalje od kuće Kobeščaka.

Požrtvovni susjedi

U razmaku od petka do nedjelje Erdelja je nekoliko puta zvao hitnu pomoć, no oni bi Kobeščaka uvijek ostavljali doma, jer, rekli su „nisu imali kamo s njim“. 

– U ponedjeljak rano ujutro našli su ga kako „gol-golcat“ leži pokraj kreveta u svojoj sobi. Ponovno su zvali hitnu koja je došla, naložila vatru i utoplili ga, i tek tada je reagirao je Centar za socijalnu skrb i Kobeščaka odvezao u dom u Mirkovec – rekao je Ivan te dodao kako je sramotno da o Vladeku koji je u životu svima u selu pomagao danas nitko ne vodi računa unatoč tome što mu jedan brat živi u Orehovici tek 500-injak metara dalje, drugi je u Njemačkoj, a i sestra mu živi u obližnjem Sekirišću.

Stjepan Kobeščak sada je zbrinut u Domu za psihički bolesne u Mirkovcu. Kako nam je rekla Josipa Kamenečki-Leljak, predstojnica Doma, on je okupan, utopljen, nahranjen, a dobio je i infuziju. Stjepan nam je rekao da se dobro osjeća, da ga ništa ne boli te da mu je ovdje dobro, no radije bi bio kod kuće jer doma je najljepše, a želio bi biti i bliže obitelji. – Mene vam svi ljudi u mom selu poštuju jer svakome sam rado pomagao. Ja si sve znam sam napraviti, kad taj snijeg prođe, bit će bolje, pa ću prema domu – nada se Stjepan, no kako prema mišljenju liječnika ima simptome Parkinsonove bolesti, teško da će se Stjepan moći brinuti sam za sebe. Jučer su ga obišli rođaci koji su rekli da se neće moći brinuti o njemu.