Svojedobno smo u lijevoliberalnim dnevnim novinama “Jutarnjem listu”, u tekstu pod naslovom “Milorad Pupovac: Ljevičar kojeg Račan nije volio...” mogli pročitati kako je Milorad Pupovac “u veljači 1992. godine na konferenciji za novinare optužio Katoličku crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece”.
I dalje: “Pritom nije ponudio dokaze. Uslijedili su žestoki napadi. Kardinal Franjo Kuharić tražio je da se informacija provjeri, a najpoznatiji katolički publicist Živko Kustić kategorički je ustvrdio da nije zabilježen nijedan takav slučaj”. Gotovo istodobno današnji glavni urednik srpskog tjednika “Novosti”, koji kao izdavač potpisuje Pupovac, u jednim je duvanjskim novinama u ratnom dnevniku pisao kako “moramo zbiti redove držeći se one rečenice velikog hrvatskog vojskovođe Maksa Luburića da sinovi hrvatskih ustaša i partizana moraju stati rame uz rame u svetoj borbi za hrvatsku neovisnu državu”.
Danas Ivica Đikić o tim mladenačkim danima nerado govori, tek podsjeća da je rođen 1977. godine pa neka se izračuna koliko je bio mlad. I doista, bio je mlad, kao 15-godišnjak nastojao se svojim obožavanjem ustaša ubaciti u hrvatske ratne postrojbe, gotovo na isti način i u istom uzrastu kao što se i Boško Buha nastojao priključiti partizanima. Partizanski Boško Buha, ustaški Boško Buha! Podsjećam na te pojedinosti iz Pupovčeve i Đikićeve prošlosti zato što ti ljudi bez časti i morala imaju glavne uloge u jednom miljeu u kojem je upravo objavljen i promoviran – uz popriličan odjek u javnosti – najnoviji broj Bulletina Srpskog narodnog vijeća, posvećen “govoru mržnje i nasilju prema Srbima 2015.”.
Za zdrav mozak teško je shvatljivo, i nimalo prihvatljivo, što iza toga povelikog “istraživanja” stoje i osobe koje su u vrijeme rata, jedna u stilu beogradsko-četničke a druga ustaške propagande, nastojale na najzapaljiviji način poticati krvoproliće u kojem će stradavati i Hrvati i Srbi. Osim o Oliveru Frljiću i još ponekom, u “Bulletinu” se ni o komu, od desetaka i desetaka onih koji se spominju, ne piše pozitivno. Ocrnjeno je tako reći sve i ocrnjeni su svi, od dr. Franje Tuđmana do Kolinde Grabar-Kitarović, Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića, od Hrvoja Hitreca do Katarine Periše-Čakarun, od branitelja iz šatora sa Savske ceste u Zagrebu do proslave ratnih obljetnica. Kako autori i pokretači toga izdanja mogu računati na solidarnost i uvjerljivost kod bilo kojeg Hrvata, bio lijevi, srednji ili desni, kad niječu i blate i Domovinski rat, i oslobodilačke ratne akcije, i ljude najzaslužnije za hrvatsku državu, i osjećaje goleme većine hrvatskog stanovništva? Zar doista misle da mogu biti uvjerljivi kad “raširenost” protusrpskih ispada i nasilja napuhuju nabrajanjem grafita koje traže po zagrebačkim zidovima? Zar se ne boje da bi se moglo pomisliti kako osobe koje su u ratu huškale lažima o pokrštavanju djece i slavljenjem ustaških zlikovaca same te grafite ispisuju?
Sažeto rečeno: predsjednik SNV-a, “Bulletin”, “Novosti”... dojam o ugroženosti Srba stvaraju nijekanjem temelja hrvatske države. Pupovac je nedavno izjavio: “Nisam se nikad sastao s četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem, ali jesam s predsjednikom Tomislavom Nikolićem”. Ta rečenica izražava bit njegova odnosa i prema Domovinskom ratu, i prema dr. Franji Tuđmanu i prema Hrvatskoj. Dakle, kad je riječ o agresoru, koji je s puškom i uniformom sudjelovao u napadu na Hrvatsku, pa čak u Beogradu i bio optužen za ratni zločin u Slavoniji, Pupovac briše stravu njegove prošlosti i ne dovodi ga u pitanje kao predsjednika Srbije. Ali zato kad god je u prilici dovodi u pitanje i Tuđmana, i veličinu Domovinskog rata.
To brisanje srpskog zla sa stranica povijesti zapravo mu služi da dobije prostor na kojem će upisati laži o ugroženosti Srba, ponavljajući tako huškačku neistinu iz rata o pokrštavanju srpske djece. U tekstu citiranom na početku piše da je zbog toga nedjela, za koje se dobiva do pet godina zatvora, protiv njega bila podnesena optužnica, ali “prema riječima člana tadašnje Vlade, Pupovca je spasio Tuđman”. Eto dokaza da ni Tuđman nije bio savršen.
>>Kuzma Kovačić: Oltar domovine ne dam, a u centar treba Tuđmana
Milane, zabadava ti zboris. Prvo im zatvoriti pipu od drzavnih novaca pa ce kasnije sami mozda naci neke srbe koji su za normalan i zajednicki zivot bez podmetanja. jer nakon rosavog i njegova svadjalackog tona, te ovog koji ne moze vidjeti veliko "H" stvarno javna scena izgleda kao da je sve lose ... azapravo smo bolji od vecine....cak i majcice srbije.