Spektakularni odlazak Martine Dalić iz HDZ-a 
i nije tako loša usluga kukurikavcima

PONEDJELJAK, 29. rujna

Muž Martine Dalić, koja je uz gromoglasno bubnjanje medija, kao da dolazi ili odlazi Sulejman Veličanstveni, napustila HDZ, kao član Upravnog odbora Ine ima bruto plaću 130 ili neto između 60 i 70 tisuća kuna. Osim plaće, Niko Dalić ima godišnji bonus od 370 tisuća kuna tako da mjesečno ubire ukupno oko 100 tisuća kuna. Lijepa svotica. U Upravni odbor Ine Dalić je imenovan u vrijeme dok je predsjednica Vlade bila Jadranka Kosor, a žena mu Martina ministrica financija. Na ovoj sam stranici tada pisao o divoti toga, kako ga zovu, političkog kadroviranja u mandatu anđeoske gospođe Kosor koja danas s istom strašću kao i Martina Dalić pljuje po svojoj negdašnjoj stranci. Ako je, dakle, Niko Dalić prije nekoliko godina na iznimno dobro plaćeno mjesto došao zahvaljujući politici, za koji mjesec mogao bi s njega otići opet zbog politike.

U travnju iduće godine istječe mu mandat, a o ponovnom izboru odlučuju kukurikavci. No ako se kukurikavcima napravi dobra usluga, možda ga ponovno izaberu. A spektakularni odlazak Martine Dalić iz HDZ-a i nije tako loša usluga. Tolika poplava pljuvanja po najjačoj oporbenoj stranci u mnoštvu intervjua odavno nije viđena, i to dok smo pred dvojim izborima, predsjedničkim i parlamentarnim. A sad zamislite ovu mogućnost u slučaju da je Martina Dalić ostala u HDZ-u: Karamarko je ne stavlja ni na jednu izbornu listu, ona ostaje bez posla i visoke plaće, pa ako joj k tome muž izgubi mjesto u Upravnom odboru Ine i sroza se na plaću od "pišljivih" dvadesetak tisuća kuna, obitelj bi bila "sirotinja" – bez bogatstva i raskoši, bez elitnih putovanja i ljetovanja, elitnih butika i šopinga, elitnih izlazaka i restorana, elitnoga društva, elitnih hobija...

Martina Dalić i njezin muž Niko sada ukupno zarađuju oko 120 tisuća kuna mjesečno, a ima zlobnih ljudi koji će reći – nekoga tko toliko zarađuje, pogotovo ako mu prijeti opasnost da se ta zarada drastično smanji ali i smiješe izgledi da je zadrži, ne boli briga je li lijevo ili desno, hoće li svojim postupcima nauditi ovoj ili onoj političkoj opciji, hoće li mu tko ili neće prozreti namjere. Novac je čudotvorni tvoritelj i patvoritelj svjetonazora, i djelotvorna zamjena za nedostatak kućnog odgoja. Naime, ako ste dugo pripadnik nekog društva, neke zajednice, pa s nekog razloga dragovoljno odlazite, onda elementarna pristojnost traži od vas da toj zajednici ne rujete po utrobi, da je ne denuncirate, da je ne blatite. Martina Dalić sve to čini. Do predsjedničkih izbora je samo koji mjesec, a do parlamentarnih godina dana, i baš pred oboje te izbore razglašavati da je HDZ nesposoban, nezreo, nepripremljen te ga vodi samo vlastohleplje može samo netko tko pobjedu na tim izborima želi nekome drugome i na tome sračunato radi, makar s malim učinkom. Upravo taj mali učinak može biti razlog da se na ponovnom izboru članova Uprave Ine gospođi i gospodinu Daliću kaže – 100. 000 kuna mjesečno za tako slabašnu uslugu prevelika je cijena.

SUBOTA, 27. rujna

Hej, Marine, ti si svjetska klasa i hrvatski ponos

Srbin isljednik, Hrvat grešnik! Formula koja postoji otkad smo s istočnom braćom u sudbinskim odnosima. Nije je izbjegao ni tenisač Marin Čilić, koji se sav preznojavao objašnjavajući novinarima beogradskog Kurira kako se i zašto pozornost medija na njegovoj proslavi američkog uspjeha u Međugorju usmjerila prema pjevaču Thompsonu a ne prema veselju publike. Umjesto da im opali pljusku snagom s kojom servira i nedvosmisleno obrani Thompsona, s kojim je, uostalom, u Međugorju, usta kraj usta, zajedno pjevao pred mikrofonom, on ga se gotovo odriče i kaže da međugorski scenarij nije mogao promijeniti jer je bio zauzet Davisovim kupom. Hej, Marine, ti si svjetska klasa i hrvatski ponos, a padaš na ispitu kod piskarala jednog mračnog tabloida koji se neizdržljivo zauzima za rehabilitaciju četništva!


NEDJELJA, 28. rujna

Milanović kriminal vidi samo na desnoj strani!?

Tko o čemu, Zoran Milanović o "zločinačkom" HDZ-u. Premda je na visoke dužnosti postavio mnoge svoje prijatelje, kumove i rodbinu, te na lokalnim izborima podupirao kandidata kojemu se sudilo pa ga se i osudilo zbog korupcije, premijer reče: "Ova je vlada jamac da se Hrvatska neće vratiti na kriminal, korupciju i rođaštvo". Navikli smo da je licemjer, ali on samo nastavlja tradiciju svojih prethodnika. Bezbroj se puta pisalo o tome kako je Račan sasipao desetke milijuna kuna u privatni "Lenac" dok je direktoru toga brodogradilišta, njegovu prijatelju Vrhovniku, plaća bila 150.000 kuna! A o prodaji hotela "Excelsior" Goranu Štroku sada Neven Barač na portalu Oko kaže: "Za jedan milijun maraka, pola milijuna eura, je prodano nešto što je vrijedilo 80 milijuna maraka tada, a sada 40 milijuna eura." U čijim su džepovima izvršili deseci milijuna eura za koje je Račanova vlast zakinula državu? Sličnih privatizacija, u kojima je po procjenama stručnjaka država oštećena za milijardske iznose, bilo je i u Milanovićevu mandatu. Ali kao što on kriminal vidi samo na desnoj strani, tako ga već 12-ak godina vide Bajić, Cvitan i društvo, koje će povijest upamtiti po zaštiti lijevog kriminala i srpskih ratnih zločinaca.


UTORAK, 30. rujna

Uskrsnuće političke zvijezde Radimira Čačića

Svi su se uvjeti bili stekli da se osnivanje Narodne stranke reformista dogodi kao uskrsnuće političke zvijezde Radimira Čačića. Jer, koliko znam, nema značajnijeg političara o čijim je malverzacijama u gospodarstvu napisana cijela knjiga (Krešimir Kovač, "Uspon Radimira Čačića"). Nema političara o čijim je bahatostima i neostvarenim naumima napisano toliko tekstova kao o njegovim dok je bio ministar u Milanovićevoj vladi. Osim Čačića, u vrhu vlasti nismo imali političara koji je bio kriv za nečiju smrt – on je u prometnoj nesreći skrivio smrt dvoje Mađara. Besramnom Čačićevom nastojanju da se s takvom biografijom vrati u politiku, osnivanju stranke, kumovao je i predsjednik države Josipović, ne bi li tako, kopajući po političkom otpadu, našao koji glas za sebe na skorim predsjedničkim izborima.

SRIJEDA, 1. listopada

Politika je opaka, a narod zna trijebiti dobro od zla

U seocetu Male Soline nedaleko od Gline otvoren je spomenik seljanima poginulim u Domovinskom i II. svjetskom ratu, na kojem su zajedno imena poginulih u Domovinskom ratu, zatim partizana, ustaša i domobrana te civila ubijenih od 1941. do 1945. i u Domovinskom ratu. To je, nakon Dugopolja, gdje se obilježje na groblju odnosi samo na II. svjetski rat, prvi takav spomenik u Hrvatskoj. Rijetko priznanje da su se ustaše i partizani borili za neke ideale i vrijednosti, da nijedna vojska nije bila samo zločinačka! Stoga bi trebalo dekriminalizirati pozdrav "Za dom spremni", pjesmu "Evo zore, evo dana" i druge koje slave hrabrost ustaških vojnika a ne pozivaju i ne potiču na zločin, kao što ne bi trebalo vriskati i na pjevanje nedužnih partizanskih pjesama koje "slavu borbe pronose". Politika je opaka, a narod zna trijebiti dobro od zla.

ČETVRTAK, 2. listopada

"Ugledni intelektualci", bezbošci i – demoni

Kad se treba usprotiviti oštrijem istupu nekoga crkvenog značajnika, lijevi mediji za izjave mole osobe koje zovu "uglednicima", "uglednim intelektualcima", "poznatim stručnjacima"... ne bi li im tako pojačali autoritet a njihovo mišljenje učinili nepovredivim i za društvo jedinim ispravnim. Tako su učinili i poslije blistave Bozanićeve propovijedi u Šibeniku u kojoj je govorio o "demonovu zadahu" koji se širi "različitim strukturama", o natjecanju u duhovnom i materijalnom siromašenju nacije, o relativizaciji pobjede u Domovinskom ratu, širenju beznađa, itd. U ovom slučaju većinu tih "uglednika" čine otpadnici od Crkve Ivan Grubišić i Hrvoje Crikvenac koji otvoreno brane bezbošce na vlasti te Ivica Maštruko koji je i sam bezbožac i obožavatelj zločinca Tita. Što reći nego – demonov zadah.


PETAK, 3. listopada

Kulturocid je Dolac seliti na Trg bana Jelačića

Neke ljude koji upravljaju Zagrebom, pa i Trgom bana Jelačića te tržnicom Dolac znam jako dobro, jer sam kao i oni kamenjarskog podrijetla, hercegovačkog ili dalmatinskozagorskog, svejedno. Još nosimo uspomene na život u zavičaju, na primjer, na odnos prema životnom prostoru, na dvorišta koja smo dijelili s domaćim životinjama, pa gdješto i na prostorije za ljude koje su od staja odvajale daščane pregrade. Ništa zato! Prije koje stoljeće cijeli je Pariz smrdio od mnoštva svinjaca. Vraćam se u prošlost kako bih prosvjedovao protiv kulturocida, protiv toga da se zagrebačka tržnica Dolac, dok se bude preuređivala, premjesti na Trg bana Jelačića, i to na tragu kamenjarskih uspomena koje su Trg već pretvorile u cigansko vašarište, a mogle bi na njega dovesti i – stočni sajam.