Tek početkom srpnja, 1976. godine, počeli su se i to sasvim slučajno slagati kamenčići mozaika misteriozne pljačke katedrale u Kölnu, u kojoj su ukradeni predmeti od neprocjenjive vrijednosti. Osim njemačke policije, kojoj se, u potrazi za pljačkašima, odmah pridružio i Interpol, na noge se digla i policija u Rimu, Parizu, Beču i Trstu. Nakon punih osam mjeseci 'tapkanja u mraku', zagonetka, jedne od najvećih i najspektakularnijih pljački, do tada, konačno je riješena, a počinitelji su uhićeni. U Večernjakovoj arhivi pronašli smo članke kako se pisalo o toj pljački.
Zbog nesvakidašnjeg mjesta provale, ali i načina na koji je pljačka, u dobro čuvanoj crkvi, izvedena, kao i zbog plijena, neprocjenjive vrijednosti, koji je pokraden iz riznice, provala u slavnu kelnsku katedralu, koja se dogodila 2. studenog 1975. godine, izazvala je zaprepaštenje i javnosti i policije, širom svijeta.
Istraga je pokazala da su provalnici, u crkvu usred grada, uspjeli ući kroz okruglu rupu za ventilaciju, čiji je promjer bio samo 40 centimetara. Kako se taj otvor nalazio na visini od šest metara, do njega su se popeli uz pomoć planinarskog užeta i opreme, koja im je, ujedno, poslužila i za bijeg. Da daju petama vjetra odlučili su nakon što je, jedan od čuvara, začuvši buku u riznici, alarmirao policiju. Iako su se odmah dali u bijeg, provalnici su, sa sobom, uspjeli ponijeti dobar dio dragocjenog plijena - dvadesetak zlatnih kaleža, monstranci i drugih misnih predmeta, bogato ukrašenih briljantima, ametistima i drugim dragim kamenjem. Vrijednost tih predmeta, koji su potjecali iz 16. i 17. stoljeća, po mnogima, bila je gotovo neprocjenjiva.
U pomoć kelnskoj i tadašnjoj zapadnonjemačkoj policiji, uključio se Interpol, te policajci iz Rima, Pariza, Beča i Trsta. No, sve do 4. srpnja 1976., potraga za razbojnicima, službeno, nije dala baš nikakvih rezultata, iako se kasnije, ipak, pokazalo da su šefa bande, samo 13 sati nakon pljačke, imali u šaci. No, kako ga, s pljačkom, policajci ipak nisu povezali, pustili su ga na slobodu.
No, tog 4. srpnja, iz Zuricha je stigla vijest da su, u tom gradu, zbog prometnog prekršaja, uhapšena dvojica muškaraca, pri čemu se dogodilo neočekivano. U automobilu te dvojce, mladih Jugoslavena, pronađeni su zlatni komadi razrezanih kaleža. Kradljivci su, naime, pojedine ukradene dragocjenosti izrezali, kako bi krupno, drago kamenje, lakše i brže unovčili.
Nakon što su raskrinkani, te su priznali da su opljačkali riznicu katedrale u Kolnu, talijanska je policija, u Milanu, ubrzo uhitila i šefa bande. Sve kockice mozaika su se potom složile - pljačku katedrale besprijekorno su izveli 44-godišnji slikar i trgovac umjetninama, Ljubomir Ernst, koji je bio šef bande, a pomagali su mu 26-godišnji automehaničar, Vilim Delavale i dvadesettrogodišnji vozač, Branislav Tunjić. Sva trojica bili su jugoslavenski državljani. Kako je tada objavila kelnska policija, u Beogradu je ubrzo bila uhićena i Ernstova supruga, Hanna Lipovčan, koja je, u vrijeme pljačke, bila njegova prijateljica te je vrlo dobro znala za provalu, izvijestio je tada Večernjakov stalni dopisnik Đ. Zelmanović.
Iznajmili su stan s pogledom na katedralu
Mozak operacije, Ernst, priznao je da je pljačku ranije, sistematski pripremao, čak je unajmio i stan, nadomak katedrale. Na dan provale, u crkvu su, kroz uski, ventilacijski otvor, ušli Tunjić i Delavale, dok je glavni boss, Ernst, bio na straži. Nakon provale, koja je prekinuta alarmom, dragocjeni plijen su, najprije, sakrili u betonske cvijetnjake, na obližnjem šetalištu, pokraj rijeke Rajne, a tek kada se situacija smirila, ukradene su predmete prenijeli u iznajmljeni stan, nedaleko od katedrale.
VEZANI ČLANCI:
Provala je mogla biti riješena u rekordno brzom roku da su policajci shvatili da su, samo 13 sati nakon pljačke, bili oči u oči s čovjekom koji je bio glavni kreator provale u katedralu. Naime, Ernst je, već od ranije, bio u evidenciji policije i to zbog krađe zbirki maraka i raznih, muzejskih predmeta. Zbog toga je bio i na popisu osumnjičenih te je, samo 13 sati nakon provale, bio uhapšen. Ipak, policija nije povezala konce te je mozak operacije ubrzo pušten na slobodu.
No, nešto im je, očito, ipak bilo sumnjivo te su, u veljači, došli u ponovnu premetačinu Ernstovog stana. Tom su prilikom pronašli pismo u kojem Ernst, kelnskom kardinalu Heffneru, nudi da će ga, za milijun maraka, navesti na trag, koji ga može odvesti do pokradenih dragocjenosti. No, čak niti to pismo, za policiju, nije bilo dovoljno konkretan i jak dokaz da je pred njima provalnik za kojim tragaju. Glavni mozak operacije, tako je, konačno, uhićen tek kada je, u automobilu njegovih pomagača, pronađen corpus delicti. Mnogi od ukradenih dragocjenih predmeta, bili su, kako je priopćila kelnska policija, ponuđeni na prodaju u Jugoslaviji i Švicarskoj, a nakon što su sva tri pljačkaša pala u ruke policije, pronađeno je oko 40 posto ukradenih predmeta, čija je vrijednost bila procijenjena na čak milijun tadašnjih novih dinara.
>> Priče iz Večernjakove arhive možete pronaći OVDJE.
Ovo su bili preteče pinkpantera.