Nisam za jezično čistunstvo, anglizmi su samo dokaz da ne živimo u izolaciji

Špelu Vintar kolege smatraju Ronaldom terminologije. Majstorski, kao što Ronaldo upravlja nogometnom loptom, ona upravlja pojmovima slovenskog, engleskog, njemačkog i drugih jezika. Profesorica je na Odjelu za prevoditeljstvo Filozofskog fakulteta u Ljubljani, a njezina je knjiga “Prijevodne tehnologije” u suradnji sa zagrebačkom prevodilačkom agencijom Stentor nedavno objavljena u Hrvatskoj kao prvi sveučilišni udžbenik tog tipa u našoj zemlji.

Svoj rad s prijevodnim tehnologijama Špela Vintar počela je 1998., a otad je svoja znanja o tehnološkim novinama u prevođenju predavala i u Grazu, Zagrebu, Berlinu, Bruxellesu, Münchenu, Rijeci, Zadru... Nedavno je svoj udžbenik na odličnom hrvatskom jeziku predstavila u Zagrebu.

Kako objašnjavate da se dosad u Hrvatskoj nije pojavila takva literatura?

To i nije toliko neočekivano jer ni u svijetu ili u Sloveniji nema baš puno literature za to područje. Riječ je o području koje se stalno mijenja, o njemu se puno piše u medijima, na blogovima i forumima, a prilično je teško obuhvatiti cijelo područje u knjižnom formatu. Ovom knjigom pokušavam ispraviti taj nedostatak, no svjesna sam da ćemo zbog brzog razvoja područja uskoro trebati drugo izdanje.

Kome su točno i čemu sve namijenjene Prijevodne tehnologije?

Knjiga je izvorno pisana kao sveučilišni udžbenik za studente prevođenja i sličnih smjerova, a budući da je riječ o didaktičkom tekstu, potencijalno je korisna i profesionalnim prevoditeljima i drugim jezičnim stručnjacima, pa i u nastavi.

Kako je došlo do prijevoda te knjige na hrvatski jezik? Predajete li na pojedinim fakultetima u Hrvatskoj?

Srećom, u Hrvatskoj poznajem nekoliko divnih stručnih kolega od kojih su mi neki i dragi prijatelji; jedna od takvih je dr. Larisa Grčić Simeunović iz Zadra, koja je zajedno s gospođom Spomenkom Husar iz prevodilačke agencije Stentor došla na ideju da se ovaj rad prevede. Odlično i često surađujem i s hrvatskim sveučilištima, na primjer u ovom trenutku razvijamo zajednički međunarodni diplomski studij digitalne lingvistike sa Sveučilištem u Zagrebu uz iznimnu podršku rektora dr. sc. Borasa.

Kakav je status prevodilačkih studija u Sloveniji, a kakav u Hrvatskoj? Zbog čega zapravo nemamo studije prevođenja u punom smislu te riječi?

Najdulju tradiciju u Sloveniji ima odjel za prevođenje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani koji postoji od 1997. godine i gdje predajem od 1998., a uz njega postoje još dva slična studija u Mariboru i Kopru. Ljudi često ne razumiju razliku između filoloških studija, dakle studija stranih jezika, i prevodilačkih studija. Kompetencija za prevođenje puno je kompleksnija – pa i teže ju je postići – od jezične kompetencije.

Za funkcionalan i kvalitetan prijevod potrebna su tekstualna, sociolingvistička, stručna, pragmatična, istražiteljska i tehnološka znanja koja ne nude klasični studiji jezika. Teško mi je komentirati hrvatsku situaciju, no primjećujem da je i kod vas ponekad lakše surađivati s inozemstvom nego s ljudima iz vlastite institucije.

Koliko je daleko u kvaliteti prevođenja otišao Google prevoditelj? Hoće li ikad stroj, odnosno računalni program potpuno zamijeniti čovjeka?

Otkad postoji Google Translate za hrvatski ili slovenski, dakle od 2008. godine, strojno ili automatsko prevođenje nije više nepoznat koncept. Radi se – u idealnom smislu – o tehnologiji koja je u stanju samostalno i bez pomoći čovjeka prevesti bilo kakav tekst između bilo kojih jezika. Iako za sada ne postoji takav alat, suvremena su istraživanja u smjeru takozvanog neuronskog strojnog prevođenja iznimno uspješna.

Neuronski modeli simuliraju djelatnost neurona u mozgu i predstavljaju novu razinu umjetne inteligencije koja će u strojnom prevođenju vjerojatno postići brz rast kvalitete i približiti automatske prijevode ljudskim, a poput Googlea upotrebljava ih i Facebook.

Nema sumnje da će s vremenom umjetna inteligencija nadmašiti čovjeka na gotovo svim područjima. Prema prognozama, za strojno prevođenje ta će se “točka singularnosti” dogoditi već za 15 do 20 godina. Vjerujem da za buduće prevoditelje još nema straha, ali profesionalno prevođenje u budućnosti će obuhvaćati sve više digitalnih i tehnoloških znanja.

U svojoj knjizi pišete i o globalnom poslovanju. Koliko je u svijetu biznisa važan engleski, a koliko drugi svjetski jezici? Koliko je važan kvalitetan poslovni prijevod?

Proces globalizacije, dakle činjenica da tvrtke i korporacije danas djeluju na globalnoj razini, utječe i na broj jezika na koje se prevodi. Zbog globalizacije događa se i lokalizacija, koja je također važan dio prevođenja.

Primjerice, kad se određena internetska stranica prevodi na druge jezike, ona se uvijek prilagođava: stranica Hrvatskog telekoma bit će sasvim drugačija na hrvatskom jeziku, uz reklame za pakete i mobilne aparate, nego na engleskom, kad se nagovara turiste i nude im, primjerice, SIM kartice za vrijeme odmora. Engleski jezik zbog ekonomskog i tehnološkog statusa još nastoji biti globalni lingua franca, no u svijetu biznisa u porastu su i drugi jezici, ovisno o području – ruski, turski, kineski, japanski itd.

Općenito se smatra da se danas svi, ili barem mlađe generacije, odlično služe engleskim jezikom. Koliko je to točno?

Ovisi o tome kako se definira “odlično” (smijeh). Hrvatska kao turistička zemlja ima dobro razvijenu nacionalnu strategiju nastave stranih jezika već u ranoj dobi školovanja, u Sloveniji je situacija prilično kaotična. Zbog interneta i kulture “titlova” (subtitling) slažem se da mlade generacije dosta dobro razumiju engleski, pa i komuniciraju u nekim digitalnim medijima, ali je to prema mom mišljenju još daleko od “odličnog”. Vjerujem da se jezik razvija i čitanjem knjiga, dužih i kompleksnih tekstova, a ne samo tvitova i objava na Facebooku.

Tko i u kojoj mjeri danas angažira profesionalne prevoditelje? Koliko je taj posao i u kojim segmentima cijenjen? Kako je plaćen?

Jezična industrija, dakle sve poslovne usluge vezane uz jezik koje uz prevođenje obuhvaćaju i lokalizaciju, tumačenje, lekturu, pa i takozvanu “transkreaciju sadržaja”, ili prilagođavanje jezičnih poruka ciljnoj publici, jedna je od najbrže rastućih na svijetu. U njoj se vrti puno kapitala.

Potrebe za višejezičnom komunikacijom sve su veće. S druge strane, usluge prevođenja nisu regulirane, pa ih često nude i neprofesionalni prevoditelji, zbog čega – pa i zbog sve bolje tehnološke podrške – cijene prevoditeljskih usluga na globalnoj razini padaju. Kvalitetan prijevod obavezan je i iznimno važan dio poslovne komunikacije, pa i ako se radi o tehničkoj dokumentaciji ili višejezičnim internetskim stranicama. Zbog toga se nadam da će sve više korisnika prevoditeljskih usluga angažirati profesionalce.

Koliko Slovenci poznaju hrvatski jezik, a koliko Hrvati slovenski? Koliko je prirodno da se, što je nerijetko slučaj, sporazumijevamo na engleskom?

Slovenci i Hrvati moje i starijih generacija još poznaju i barem djelomično razumiju susjedni jezik, kod mlađih generacija to se znanje nažalost gubi. Na Sveučilištu u Ljubljani mladi Hrvati, koji dolaze ponekad čak na studij jezika ili prevođenja, često preferiraju komunikaciju na engleskom, što po mom mišljenju predstavlja štetu – hrvatski i slovenski jesu različiti, ali su ipak srodni i s pravom jezičnom politikom obje strane mogle bi motivirati mlade da uče jezik susjedne države.

Govorite hrvatski. Kako ste ga i gdje naučili?

Moja je generacija još učila srpskohrvatski u školi, koliko se sjećam samo jednu godinu, no čitali smo stripove i knjige na hrvatskom, gledali jugoslavenske emisije i svake godine ljetovali u Hrvatskoj. Otkad više i češće surađujem s hrvatskim sveučilištima, čak sam naučila i ponešto stručne terminologije iz svojeg područja. Voljela bih još bolje naučiti hrvatski jer očekujem sve više kontakata i suradnje s hrvatskim kolegama.

Profesorica ste na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Koliko su mladi, za koje jezike i za koje oblike prevođenja danas najviše zainteresirani? Od čega mogu najbolje živjeti?

Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani ima puno interesa za studij jezika, često u kombinaciji s drugim humanističkim studijima. Jako su popularni azijski jezici poput kineskog i japanskog, a nešto manje interesa ima za slavenske jezike. Što se tiče prevoditeljske karijere, posljednjih godina, otkad institucije EU više ne zapošljavaju toliko novih prevoditelja, primjećujemo diverzifikaciju profesionalnih profila.

Naši se diplomanti zapošljavaju u različitim, ne samo jezičnim zvanjima, u međunarodnim poduzećima, diplomaciji, u znanstvenim institutima, a mnogi rade i kao samostalni prevoditelji i tumači. Tumačenje je vjerojatno oblik prevođenja u kojem se najbolje zarađuje, zbog toga je i priličan interes za taj studij, no za konferencijsko tumačenje potrebne su specifične psihofizičke karakteristike koje se ne mogu kompenzirati drugim vještinama pa je taj studij jako selektivan i mali broj studenata uspije postići potrebnu razinu kompetencija.

Iako me to ne pitate, moram vam reći da su moja iskustva sa studentima – i u Hrvatskoj i u Sloveniji – izuzetno pozitivna u smislu da mlade generacije možda ne funkcioniraju više kao prije u tradicionalnim akademskim uvjetima, ali su izuzetno radoznale i kreativne, vole kritičko mišljenje, dobro se snalaze u novim situacijama, pa i brzo uče nove tehnologije.

Mnogi mali jezici ne uspijevaju pratiti pojavu novih pojmova, pogotovo u informatici, tehnologiji i znanosti, i razviti vlastite riječi za te pojmove pa najčešće preuzimaju anglizme. Kako se nositi s tim problemom? Kako je to riješeno u slovenskom jeziku?

Imam osjećaj da u našim jezicima postoji stalna borba između onih koji jezik brane i onih – a njih je većina – koji ga upotrebljavaju. Slažem se da je preuzimanje anglizama bez ikakvih pokušaja da se pronađe ili razvije vlastito nazivlje simptom pasivnog odnosa prema jeziku koji može imati negativan utjecaj na status tog jezika u znanosti ili struci. S druge strane, ne vjerujem u pretjerani puristički stav da su svi anglizmi i druge posuđene riječi nešto loše – to su samo dokazi da ne živimo u izolaciji.

Više od anglizama štetno je prošireno mišljenje da je sistematična briga o stručnom nazivlju “luksuz” koji si kod većine prevoditeljskih projekata ne možemo priuštiti, zbog kratkih rokova ili nedostatka resursa. Prema istraživanjima, prevoditelji potroše do 45 posto radnog vremena na traženju rješenja za terminološke probleme, možete dakle zamisliti koliko bi se vremena i novca uštedjelo da postoje kvalitetni terminološki resursi.

Kolege su vas nazvali “Ronaldom terminologije”. Što točno i kako poučavate kad predajete upravljanje terminologijom?

Taj mi je naziv zabavan, pa i velik kompliment. Svojim predavanjima o značenju terminologije i upravljanja njome želim prije svega postići promjenu stava od pasivnog prema aktivnoj ulozi, a traženje i razvijanje terminoloških rješenja za nove pojmove može biti najkreativniji dio prevoditeljskog rada, što ponekad uključuje čak i stvaranje novih riječi u jeziku. Primjer pasivnog stava su brojni anglizmi, kad se korisnik jezika i ne trudi pronaći domaće rješenje – recimo crowdsourcing, no takvih je slučajeva još mnogo.