Spevec: U EU javne televizije ograničavaju ili ukidaju reklame

Uskoro se očekuje konačno donošenje novog Zakon o HRT-u. No nacrt toga zakona proteklih je mjeseci potaknuo mnoge rasprave vezane ponajprije uz način izbora poslovnog i programskog rukovodstva HRT-a te uz budući način financiranja javne televizije. Mnogi drže spornom visinu RTV-pristojbe, no najviše je povika na mogućnost da javna televizija zarađuje i od reklama. Dosadašnju praksu da javna televizija u sat vremena može emitirati devet minuta reklama – osuđuju na sve strane. Stoga su se javili prijedlozi da se propagandna promidžba na HTV-u vremenski reducira ili čak i posve ukine. Posebnim HTV-ovim grijehom proglasilo se i drastično snižavanje cijena oglasnog prostora, čime je narušeno pravedno tržišno natjecanje, odnosno ostali su komercijalni mediji (od TV-a preko radija do tiskovina) dovedeni na rub opstanka. Stoga smo o važnom Zakonu o HRT-u i svemu što bi iz njega moglo proizaći te o sadašnjoj situaciji na medijskom tržištu razgovarali s Olgicom Spevec, predsjednicom Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja.

Je li HRT u povlaštenom položaju zato što zarađuje na dva načina: od RTV-pristojbe i od reklama?

U načelu nije jer za razliku od komercijalnih televizija, HRT temeljem Zakona obavlja javne usluge koje je dužan pružati radi ispunjenja demokratskih, socijalnih i kulturnih potreba društva. Dakle, Zakon nameće HRT-u obveze koje nemaju ostale, komercijalne televizije. Kad država nekog poduzetnika, javnog ili privatnog, obveže ili zaduži da pruža određenu uslugu od javnog interesa, bilo da je riječ o gospodarskoj, kulturnoj ili nekoj drugoj usluzi, ona mora osigurati i sredstva za pružanje tih usluga. Najčešće je riječ o subvencijama, a u konkretnom slučaju zakonom je uređeno da svaki građanin koji ima televiozor mora plaćati pristojbu. Istodobno, HRT-u je dopušteno i da obavlja komercijalne usluge, odnosno emitira promidžbene poruke. No, to može biti samo dopunski i manji dio djelatnosti HRT-a. U suprotnom, dolazi do narušavanja tržišnog natjecanja.

Upravo to se i dogodilo.

HRT sada godišnje prikupi oko 1,2 milijarde kuna od pristojbe koju je dužan utrošiti za ispunjenje javnog servisa, odnosno za programe koje nisu dužne proizvoditi komercijalne televizije. Visina pristojbe ne bi smjela rezultirali ekstraprofitom, već biti dostatna za pokriće troškova javnog servisa. Ravnoteža može biti narušena u slučaju da HRT sredstva iz pristojbe koristi za proizvodnju i emitiranje komercijalnih programa ili ako komercijalni dio svog poslovanja obavlja uz netržišne uvjete.

A što je s reklamama na HTV-u?

Dvostruko financiranje javne televizije nije zabranjeno, a na svakoj je državi da odredi optimum unutar okvira do 12 minuta prema europskim standardima. Europski je trend smanjenje ili ukidanje reklama na javnoj TV upravo zbog potrebe za stvaranjem jasnih odnosa na ovom tržištu, boljeg praćenja prihoda i rashoda za obavljanje javne usluge i u startu što manje mogućnosti narušavanja tržišnog natjecanja. HRT po vrijedećem Zakonu ima pravo na devet minuta reklama u sat vremena, a komercijalne TV na 12 minuta. Uklapamo li se time u spomenute trendove ili ne, pridonosimo li razvoju javne TV i osiguravamo fer tržišno natjecanje, stvar je procjene i odluke nadležnih – Vlade i Sabora.  

Ipak, jesu li zahtjevi za smanjenje te možda i postupno ukidanje reklama na HTV-u - opravdani?

Trenutačno bi ukidanje reklama zasigurno negativno utjecalo na poslovanje HRT-a. Zato treba zadovoljiti dva cilja. Prvi – očuvati i unaprijediti javnu TV, odnosno poboljšati kvalitetu njenih programskih sadržaja. I drugi – osigurati ravnopravnu konkurenciju u dijelu koji se ne financira iz pristojbe, što bi u konačnici moralo ispuniti očekivanja i zakonsku obvezu prema građanima. Kao što sam rekla, u cijeloj Europi javne televizije bitno ograničavaju ili posve ukidaju reklame. BBC i danska javna TV posve su zabranile reklame. Francuska javna TV ima do devet minuta, ali do 20 sati. Nakon 20 sati reklama nema. Usto, od 2012. reklame će na francuskoj javnoj TV posve nestati. U Njemačkoj su vikendom i od 17 do 20 sati reklame na javnoj TV zabranjene. Finska javna TV može emitirati samo četiri minute reklama. Ponavljam, to je izbor svake države. No, pritom treba voditi računa i o građanima koji plaćaju pristojbu. Je li njima svejedno hoće li na HRT-u gledati gotovo šest sati reklama na dan ili bi u tom vremenu ipak radije gledali neke druge sadržaje?

HRT je drastično snizio cijenu oglasnog prostora prouzročivši pravi damping cijena, remeteći tako tržišni ferplej.

To nije samo hrvatski problem. Tiskani su mediji svuda u svijetu u krizi zbog konkurencije televizije i ostalih novih medija koji nude jeftinije i suvremenije oglašavanje. Međutim, naglašavam da javnoj TV nije dopušteno "prelijevati" sredstva iz pristojbe za pružanje jeftinijih komercijalnih usluga, odnosno služiti se dampingom. Time se ugrožava pozicija ostalih medija, pa tako i dnevnih tiskovina. I tu treba biti vrlo strog. HRT-u se to ne smije dopustiti. Zato je Agencija inzistirala da odredbe o zabrani dampinga i nuđenja otkupa premijskih događaja po višim cijenama od tržišnih uđu u novi Zakon.

Je li HRT ikada snosio ikakvu sankciju zbog dampinga?

Nije, ali smo upravo zbog toga inzistirali da Zakon to više ne dopusti.

A kako gledate na prijedlog plaćanja pristojbe na temelju strujnog priključka, po kojem bi HRT-ov prihod bio još veći?

Ne znam hoće li prihod HRT-a biti veći, ali smatram da se tu mora poštovati načelo da svi građani moraju biti jednako tretirani i da ih treba što manje opteretiti najavljenom promjenom sustava. Građane, posebno one starije, nedovoljno educirane i na udaljenim područjima ne bi se smjelo prisiljavati da dokazuju neku negativnu činjenicu. Onu da nemaju televizor, o čemu bi sami trebali obavještavati HRT. Tu treba naći model da im se pomogne.

Kad je javna televizija u pitanju, kakve zahtjeve pred nas stavlja EU?

Zahtjevi EU odnose se na transparentnost financiranja i uspostavu fer konkurencije na ovom području. Konkretno, Zakon o HRT-u morao je biti usklađen s nizom propisa iz pravne stečevine, pa tako i s onima o dodjeli državnih potpora javnim televizijama. Stoga se u izradu ovog zakona uključila i Agencija, a rezultat našeg zajedničkog rada s Ministarstvom kulture i Europskom komisijom jest prijedlog zakona koji napokon u svim bitnim odredbama o pristojbi i načinu financiranja javne TV poštuje pravnu stečevinu EU.