Nema boljeg mjesta za odgoj djece nego u Hrvatskoj, čulo se neki dan. U najmlađu članicu Europske unije doseljavaju ponajviše Slovenci, Nijemci, Talijani, Austrijanci i Britanci, njih stotinjak godišnje. “Sigurnost je velika, priroda prekrasna, a obiteljske su veze čvrste i djeca odrastaju uz snažnu potporu roditelja. Mnoge od tih vrijednosti izgubili smo u takozvanom civiliziranom zapadu”, kazao je za Večernji list sredovječni Englez koji je svoj novi dom pronašao na Hvaru. Dok traje nemili egzodus iz Slavonije, uistinu je lijepo čuti da smo prepoznati kao perspektivna zemlja prirodnih ljepota, blage klime, iznad svega, sigurna zemlja. Kada je tako, uistinu je teško povjerovati da svoje nove susjede, sugrađane, sunarodnjake... dočekujemo nezapamćenom spiralom svakovrsnog nasilja koje svoje uporište pronalazi u mržnji spram različitosti: vjerskoj, nacionalnoj, ideološkoj, rodnoj. Kao da nije dovoljno slušati o sve brutalnijem obiteljskom nasilju, u proteklih desetak dana Hrvatsku potresa cijeli niz brutalnih napada na “drugačije”. U Karlovcu je najprije žestoko pretučen 18-godišnji azilant iz Iraka, koji dan kasnije na meti je zagrebački LGBT klub na koji je bačen suzavac, a zabava, koja je na trenutke podsjetila na onu zlokobnu u pariškom klubu Bataclan, okončana je u krvi, srećom bez težih posljedica.
Poprištem novog nasilja Zagreb je postao već sutradan, u kafiću u Domu sportova gdje su huligani napali navijače KK Partizan: malo su bile šake pa su na goste navalili s dva betonska bloka, obračunavajući se s kriglom u glavu i kamenom u leđa. Koji dan kasnije, opet neredi u glavnom gradu: desetak huligana s teleskopskim palicama upalo je u prostorije Društva prijatelja Hajduka na Trešnjevci i prebijalo sve što su ondje zatekli, a isti dan je u Šibeniku prekinuta košarkaška utakmica zbog rasističkih uvreda. Već sutradan je napadnut i po nacionalnoj osnovi izvrijeđan Dušan Kovačević, osnivač glasovitog novosadskog glazbenog festivala Exit, a crni niz, zasad, okončan je u Dubrovniku gdje su dvojica lokalnih pijanaca verbalno nasrnuli na Oskarovca Jamieja Foxxa, nazivajući ga crnčugom, spominjući mu majku.
Treba li čuditi bude li netko od useljenika preispitao svoju odluku o Hrvatskoj kao raju na zemlji? Istodobno, osuda nasilja iz krugova visoke politike stižu sporadično, prekasno, deklarativno i besadržajno, neuvjerljivo i mlako ili pak nikako. Nasilje se s vrha, metodom spojenih posuda, prelijeva na ulice. Drukčije i ne može biti, s obzirom na to da se upravo na vrhu i generira. Prije svega iz parlamenta, gdje su verbalne eskapade modus operandi, oruđe za političku i ljudsku diskreditaciju političkih oponenata, gdje je mali korak do fizičkoj nasrtaja na kolegu, ovog puta bio je to Ivan Pernar, što su neki dan kamere naposljetku i zabilježile. Pretučeni karlovački azilant odlučio je ostati, baš kao što je i američki glumac, pa još na društvenim mrežama besplatno reklamira Dubrovnik, čudeći se ljepoti koju “dječak iz Teksasa nije mogao sanjati”. Samo o odgovornoj politici ovisi hoće li tako i ostati.
Glavno da su se u prvim reakcijama derali na nas katolike te nas optuživali bez dokaza a ja se pitam ako se otkrije da je to netko od nazočnih učinio kao se opravdati nevinima. Pozdrav dobrim ljudima