Ankete provedene u dijelu osnovnih škola u Hrvatskoj o zdravstvenom odgoju pokazale su da je i ovaj put glasna manjina, kao i o mnogim drugim temama ili opredjeljenjima, nametnula svoj stav kao relevantan šutljivoj većini.
U jednoj velikoj zagrebačkoj školi većina učenika zadovoljna je provedbom zdravstvenog odgoja i smatra ga korisnim za život. Predlažu da se u edukaciju o zdravstvenom programu uključe i roditelji. Na primjer temom "svaki dan vani sat vremena s djetetom" te da se s roditeljima obrade i neke, kako su ih učenici nazvali, životne teme, primjerice izlasci adolescenata ili odijevanje u školi.
Kritičko razmišljanje i bolje veze
Za razliku od jednog malog, ali glasnog, dijela roditelja koji su okupljeni ili u minorne političke stranke ili u interesne udruge, većina roditelja te škole izjašnjava se za provođenje zdravstvenog odgoja. Posebno ističu važnu poduku o prevenciji nasilničkog ponašanja, ali nemaju ništa protiv da se njihovu djecu podučava i temama iz spolnog života. No, imajući razumijevanja za roditelje koji to možda ne žele, predlažu mogućnost da četvrti modul bude izborni, odnosno da ga pohađaju djeca čiji roditelji na to pristanu. Nastavnici, koji imaju tešku ulogu pomiriti sasvim različita stajališta pojedinih skupina roditelja i provesti ono što od njih Ministarstvo očekuje i traži, ipak izražavaju zadovoljstvo provođenjem zdravstvenog odgoja. Kao veliku prednost navode da učenici na satovima zdravstvenog odgoja "nauče kritički razmišljati i počnu ostvarivati bolje međusobne veze", a uočili su da su djeca zainteresirana za sve module. Nekolicina učitelja priznala je da se osjeća neugodno i nekompetentno u provođenju četvrtog modula te su predložili da njega "odradi" netko drugi, a kao rješenja predložili su liječnike, psihologe, pedagoge ili defektologe.
I naši sugovornici koji su, svaki na svoj način, uključeni u odgoj i obrazovanje djece ne vide ništa sporno u tome da djecu o delikatnim temama, a spolnost to jest, ako se nastavnici ne osjećaju kompetentnima, poduči netko od stručnjaka.
– Četvrti modul smo u našoj školi proveli u suradnji sa školskom liječnicom i mogu s iznimnim zadovoljstvom reći da bi to mogao biti obrazac za stručnu provedbu pouke koja ne može biti predmetom kritike jer je znanstveno utemeljena bez prizvuka i vrijednosnih insinuacija.
Stručno usavršavanje učitelja za provođenje modula je vrlo važan preduvjet, osobito za razrednike u višim razredima osnovne škole koji imaju vrlo raznolik spektar temeljnih struka, od tehničkih do umjetničkih, koje nužno nisu imale pedagoško-metodičku osnovu. Za tako suptilne programe edukacija je ključna, stoga je upitno zašto već danas učiteljski i srodni fakulteti (koji educiraju budući nastavnički kadar) nemaju kolegije koji prate kurikularne promjene – komentira Ljiljana Klinger, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca. Dodaje da prostora za dvojbe treba li učenicima zdravstveni odgoj uopće ne smije biti.
Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović rezultatima ankete nije iznenađen jer, kaže, oni samo potvrđuju ono što je od početka znao, da je većina učenika i roditelja prepoznala dodatne sadržaje zdravstvenog odgoja kao nešto što će koristiti djeci u odrastanju. – Smiješno je, a istodobno i tužno, da je za verbalno agresivne skupine i pojedince zdravstveni odgoj najveći društveni problem. Unatoč hajci protiv njega u proteklih deset mjeseci, iskazanoj potpisivanjem peticija, taj broj je zanemariv u odnosu na gotovo milijun roditelja koji imaju djecu u našim školama. Isto se dalo uočiti i kroz javnu raspravu i tribine koje su se održavale ovih dana - objašnjava Filipović. Naglašava da pitanje zdravlja djece ne može biti stvar izbora i da je zadaća obrazovne politike da svim učenicima ponudi stručne i znanstveno utemeljene informacije kako bi mogli donositi odgovorne odluke, pa tako i o spolnosti. Prema njegovu mišljenju, za izbornost se zauzimaju određene interesne skupine i dio roditelja kojima sve što dolazi od aktualne vlasti nije prihvatljivo. Dodaje da su ravnateljima od početka dali upute da teme za koje se pojedini razrednici ne osjećaju dovoljno kompetentnima odrade stručni suradnici ili liječnici školske medicine. Tvrdi da u prvoj godini eksperimentalnog izvođenja zdravstvenog odgoja nisu imali dojava da je u školama bilo problema te da su čak roditelji koji su potpisali peticiju protiv uvođenja zdravstvenog odgoja, dopuštali djeci da ga pohađaju.
– Probleme su radili jedino aktivisti pojedinih udruga kao predstavnici Vijeća roditelja. Roditelje ćemo i dalje educirati na roditeljskim sastancima na kojima će dobiti dodatne informacije. Cijenimo roditelje i imamo isti interes, a to je odgoj i obrazovanje za zdrav život i odgovorne odluke njihove djece – kaže Filipović. Tvrdi da će Ministarstvo i agencija ustrajati na stručnim i znanstveno utemeljenim informacijama, a promjene će ići samo u pravcu poboljšanja sadržaja i metodičkog pristupa obrađivanja nekih tema.
Žele adekvatne informacije
Ginekolog docent dr. Dubravko Lepušić, jedan od autora zdravstvenog programa, o spolnosti učenike podučava već šest godina. – U sklopu projekta edukacije mladih o spolno odgovornom ponašanju "Znanje je užitak" prenosio sam mladima znanje o spolno prenosivim bolestima i spolno odgovornom ponašanju. Poanta je projekta da mladi budu aktivno uključeni u njega. To naglašavam zato što su mladi od početka provedbe tog projekta vrlo rado prihvatili edukaciju o tim temama. Već tada, prije šest godina, a i danas je isto, školske dvorane bile su prepune učenika a diskusija o temama edukacije bila je vrlo živa, uz mnoga pitanja koja su postavljali mladi.
Sada dobivam pozive iz mnogih škola u kojima sam bio, i to od samih učenika, koji me pitaju kada ću opet doći i nešto slično organizirati. U zadnje tri godine provodio sam i anketu među učenicima, a jedno od pitanja bilo je žele li edukaciju o spolno odgovornom ponašanju te kakva bi, po njihovu mišljenju, morala biti. Čak 97,8 posto ih je odgovorilo da žele takvu edukaciju, i to na znanstvenim osnovama. Dakle, može se reći da među učenicima nema problema što se tiče provedbe i prihvaćanja zdravstvenog odgoja u obliku koji nudi Agencija za odgoj i obrazovanje te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta – zaključuje Lepušić. Ističe da je edukacija roditelja nužna, za njih je već držao predavanja i došao do zanimljive spoznaje.
– Roditelji vrlo rado prihvaćaju predavanje o tim temama i uvijek na kraju navode da mnoge od navedenih činjenica nisu znali. Kada dobiju adekvatne informacije, tada i oni koji su bili sumnjičavi prema zdravstvenom odgoju, listom ga prihvaćaju – kaže dr Lepušić.
O potrebi zdravstvenog odgoja nikakvih dvojbi nema ni sveučilišna profesorica, psihologinja Mirjana Nazor.
– Pravo je pitanje treba li samo djeci ili i mnogim odraslima. Pogotovu onima koji vrlo glasno i agresivno nastoje svoje stavove nametnuti svima, koristeći uglavnom neadekvatne argumente. Nikoga ne bi trebalo čuditi da je većina anketiranih učenika zadovoljna provedbom i sadržajima zdravstvenog odgoja. Oni ipak najbolje znaju na koje dileme i probleme nailaze. Vjerojatno su mnogi nakon slušanja zdravstvenog odgoja tek shvatili koliko su im znanja iz nekih područja bila slaba pa i pogrešna. Jer tematske cjeline: "Živjeti zdravo", "Prevencija ovisnosti", "Prevencija nasilničkog ponašanja" i "Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje" zasigurno su kvalitetna pomoć u odrastanju svakom mladom biću – ističe Mirjana Nazor i dodaje:
– Jasno je da su roditelji zaduženi za odgoj svoje djece, kako to ističu u udruzi Grozd, ali do sada se pokazalo da "kućna radinost" u sferi spolnosti nije naročito dobro funkcionirala. Sva djeca moraju dobiti određene informacije o spolnosti, razgovarati o važnosti poštovanja sebe i drugoga i o čitavom nizu pitanja vezanih ne samo uz "tehničke probleme" nego upravo odgojne. A to ne može biti predmet izbora. Naime, odgoj je holistički i cjeloživotni proces usvajanja znanja, vještina, vrijednosti i perspektiva koje su nužne za promicanje dostojanstva osobe. Ako je za neke roditelje sporan neki stav, npr. o masturbaciji ili homoseksualnosti, zašto o tome ne bi porazgovarali kod kuće sa svojom djecom i iznijeli svoje mišljenje – kaže prof. Nazor držeći da ako to nastavnici ne žele ili ne mogu učiniti, djeci poduku trebaju održati liječnik, psiholog ili neka druga mjerodavna osoba. Svi naši sugovornici, pa i oni s kojima smo kontaktirali a nisu željeli sudjelovati u ovoj priči, nadaju se da će Hrvatska konačno postati tolerantnije društvo, a da će mnogi kojima to nije po volji shvatiti da živimo u sekularnoj državi.