Djevojka koja je tek završila fakultet, 25-godišnja Osječanka Donna Vadlja, odlučila je svečane haljine i cipele s visokim potpeticama u kojima nastupa pjevajući u Vokalnom ansamblu Brevis zamijeniti odorom, čizmama i puškom Hrvatske vojske.
Netom diplomirana magistrica medicinsko-laboratorijske dijagnostike koja se mogla zaposliti u svojoj struci, kaže kako nije krenula na dragovoljno vojno osposobljavanje da bi dobila posao, nego zato što iskreno želi ostati u Hrvatskoj i vratiti joj dio onoga što je u njoj dobila školujući se i odrastajući.
No, one koji Donnu dobro poznaju, ovaj preokret u karijeri nije iznenadio.
- Želim se baviti vojnom strukom, vidim se u tome. Ne mogu unaprijed kazati gdje ću završiti, ali to bi mogla biti, s obzirom na moju primarnu struku, obrana od kemijskog oružja, rekla je Donna za Glas Slavonije.
Oružja, vojne discipline i nedaće koje prate vojnu obuku Donna se ne plaši. Još kao malena nije bila krhka djevojčica, niti su ju zanimale isključivo stvari za koje ljudi misle da bi trebale zanimati djevojčice.
Potpora obitelji
- Oduvijek imam potporu roditelja, no sve je bio moj izbor, ništa mi nikada nije nametnuto - još od izviđača, a kasnije i kada sam počela trenirati aikido, pa sam stjecajem okolnosti prešla na džudo koji sam počela trenirati u četvrtom razredu osnovne škole. Džudom se aktivno bavim i danas, natječem se u katama – rekla je Donna, koja je i trenerica. Puno je svijeta prešla sa svojim "brevisicama".
- Prošla sam jako mnogo i postigla mnoge uspjehe s mojim prekrasnim brevisicama. Primjerice, pjevale smo u Sydney Opera House i New York Carnegie Hallu. Istodobno, hajdemo to tako reći, volim i taj nekakav šumski život, sve što prati izviđaštvo pa mi snalaženje u prirodi nije problem. Mislim da imam dobre predispozicije za vojsku i da bi mi to moglo pomoći u mojem budućem pozivu. Volim izazove, volim natjecanja, evo, nedavno sam se vratila sa Svjetskog prvenstva u katama u džudu s doktoricom Anom Kvolik, gdje smo osvojile deveto mjesto ukupno i bile smo pete na Grand Prixu, znači izborile smo finale, što je prvi put u povijesti našeg kluba da smo ušli u finale Svjetskog prvenstva u katama, rekla je Donna.
Smatra kako će se u vojsci moći nastaviti baviti svojom strukom uz veliki napredak u učenju stranih jezika. Školovanje u drukčijim okolnostima velik joj je izazov, a to je ono što ju uvijek motivira.
Ako.je doista ta tvoja odluka iskrena i konacna sve pohvale za hrabrost i ovim teskim vremenima.Pokusaj Sve pohvale djevojko!!!!!