Marcelo Brozović (21) bit će treći Turopoljac na Svjetskom prvenstvu, nakon Stjepana Deverića (Lomnica, SP 1982. u Španjolskoj) i Andreja Panadića (Velika Gorica, SP 1990. u Italiji). Marcelo Turopoljski je iz Okuja, tamo živi s roditeljima, bakom i djedom. Skroman, pristojan, samozatajan dečko eksplodirao je ove sezone i jedini je Dinamov igrač koji može tvrditi da je putnik za Brazil.
Spriječiti ga može samo kakva ozljeda, na koje je do sada bio otporan...
– Prošle zime, uoči utakmice s Hajdukom, napukla je metatarzalna kost. Pauzirao sam dva mjeseca, nasreću, formu nisam izgubio. S mišićima nemam problema. Svojedobno me mučio kvadriceps pa sam otišao na tretman bioenergetičarki iz Velike Gorice. Nikada poslije nisam imao taj problem – kaže Marcelo, dečko koji nije od velikih riječi.
Početak u Velikoj Gorici
Na svako pitanje odgovara najviše u dvije-tri kratke rečenice.
– Počeo sam igrati u Velikoj Gorici pa u osmoj godini prešao u Dragovoljac. Tamo sam se afirmirao, najviše mi je pomogao trener Željko Kopić. Poslije Lokomotiva pa Dinamo...
Najsretniji trenutak karijere?
– Ma poziv Nike Kovača na pripreme za Brazil...
Pa to ste očekivali, znalo se?
– Da, i nije bilo takvo iznenađenje. Ali, opet, čovjeka veseli, puno mi znači.
Kontaktirali ste često s izbornikom?
– Samo jednom ovog proljeća, nakon utakmice Rijeka – Dinamo na Kantridi. Susreli smo se kratko, samo mi je rekao: "Nastavi tako igrati i bit će sve u redu".
Niko vas je izbacio u orbitu u mladoj reprezentaciji?
– Igrao sam polušpicu, više prema golu i dao mi je više slobode u igri. Inače, meni najviše odgovara igrati zadnjeg veznog.
Zanimljiv podatak o Marcelu: sa sedam pogodaka u kvalifikacijama za EP mladih reprezentacija dijeli treće mjesto. Svi su među prvih deset na toj listi napadači.
Niko traži defenzivnog veznog za Brazil?
– Spreman sam za "fajt". Mogu trčati više od Brazilaca, igram borbeno, mogu odgovoriti na sve zahtjeve koje mi postavi izbornik. U Dragovoljcu sam dvije godine igrao zadnjeg veznog, tako da sam naviknut i na tu ulogu.
Fizički spremni?
– Spreman sam!
Najteži suparnik s kojim ste se hrvali?
– Zlatan Ibrahimović na utakmici protiv PSG-a u Ligi prvaka. Dobio sam jedan duel protiv njega, ostale sam izgubio. Fizički je stvarno jak.
I Brazilci su takve građe?
– Samo Hulk, možda David Luiz.
Tko je igrač po vašemu ukusu među Brazilcima?
– Hulk. Brz, snažan, moćan.
Vi niste tip kojega ambijent može impresionirati?
– Ne može. Igrao sam Ligu prvaka i jedino mjesto na kojem sam vidio pun stadion i sjajnu atmosferu bilo je protiv PSG-a na Parku prinčeva.
Najbolja utakmica u karijeri?
– Protiv Austrije u Beču. Istodobno i najtužnija. Nismo prošli u Ligu prvaka.
Uzor vam je Lampard?
– Prije deset godina je rasturao, sad je već star. Od naših Modrić.
S kim ste najbolji u reprezentaciji?
– S Kovačićem. Ne, nismo bili cimeri, njegov je bio Kelava. U mladoj reprezentaciji cimer mi je bio Zelenika.
Je li zaslužio poziv?
– Kako je branio u mladoj reprezentaciji, apsolutno je zaslužio poziv. Posebno protiv Ukrajine i Švicarske.
Ide li netko od vaše obitelji u Brazil?
– Ne. Predaleko je.
Tko ide na vaše utakmice?
– Tata, mama i sestra. Nekada je išao i deda Ferdinand. Deset godina vozio me na treninge...
A djevojka?
– Nemam je više. Prekinuli smo prije tri mjeseca...
Brazil u Sao Paulu, najlakša ili najteža utakmica za nas?
– Ma najlakša. Nemamo što izgubiti. Budemo li igrali kako znamo, tu može biti svašta. Imamo kvalitetniji vezni red. Njihovim baš nisam impresioniran.
Čime vas je osvojio Niko Kovač?
– Redom, disciplinom i radom. Sviđa mi se to, sve se radi prema rasporedu, nema odstupanja. Pazi na svaki detalj. Na primjer, mobitel ne smijemo koristiti za vrijeme obroka...
Znalac, ali i maratonac
Prolazimo li u osminu finala?
– Proći ćemo, sigurno. Kvalitetniji smo od Meksika i Kameruna.
Naši najjači aduti?
– Napadači. Borbenost Olića i Mandžukića, to nema nitko.
Poslije prvenstva na odmor?
– Negdje na more. Iako, jednoga dana volio bih na Maldive. Priuštit ću si i to...
Sportski idol?
– Navijam za San Antonio, sviđa mi se Toni Parker, volim pogledati njihove utakmice.
Vaši gabariti?
– Visok 180 cm, 73, broj kopački 41,5. Ko cura...
Malo stopalo?
– Pa Modrić nosi broj 40!
Marcelo nije samo tehničar, znalac, nego i maratonac. Protiv Austrije u Beču pretrčao je 12.636 metara, protiv Porta 12.500. Nikin džoker za Brazil...
>> Rebić i Brozović dobitnici su austrijskih priprema i sve su bliže kadru koji će igrati
>> Brazilske plesačice iznenađenje za hrvatske reprezentativce
Ti samo trči ali na atletskom stadionu. Ne možeš samo tako trčati protiv Brazila, trebaš i znati dosta toga u igri nogometnoj.