Goranka, autocesta prema Rijeci, živahna je. Kamioni i vikendaši koji putuju gore-dolje, propusnica više nema, vozi se tko gdje hoće. Srećemo i jedan automobil s berlinskom registracijom. Odakle je taj stigao? Vjerojatno je ovdje bio prije nego što je počela epidemija... Gužva i u kafiću na Lepenici, na odmorištu pokraj Tuhobića gužva, kave se piju veselo. Na terasi na benzinskoj postaji pola je stolova ispunjeno. Jedino što putniku remeti mir jest – potres koji odzvanja dolje pokraj Crikvenice. Večernjakovi reporteri krenuli su kao turisti u Opatiju. Stara dama hrvatskog turizma, kako joj i doliči, prva je otvorila vrata svojih hotela. Prva na Jadranu... Devet je hotela otvoreno. Pa da vidimo.
Hotel Navis, moderni dizajnerski hotel, čiji restoran za ovu godinu ponosno nosi Michelinovu preporuku, naša je prva turistička stanica. Obići ćemo Opatiju uzduž i poprijeko, odavde krećemo. Na terasi elitnog restorana – broje se rezervacije. Zasad su tri...
Kuhar Tin Sinožić (25) proviruje iz kuhinje i kaže:
– Ne volim čistiti lignje. Nikako... Ali jutros to radim s guštom! Svega sam se zaželio, čak i čišćenja liganja. Nedostajao mi je posao, ekipa, kolege, gosti, ma gledajte.... čak mi je i šef nedostajao! – smije se Tin pa dodaje:
– Guštam napokon čistiti kapulu, guliti krumpir, guštam čistiti kuhinju. Koji je vaš specijalitet?
– Moj? Crni rižoto s kvarnerskim škampima, tu sam sjajan! – kaže mladić, šef kuhinje, pred čijim su jelima kapitulirali i strogi i izbirljivi Michelinovi inspektori.
GALERIJA Turizam u Opatiji nakon popuštanja mjera izolacije
Prvi gost stigao je prošli petak
Čuje vlasnik hotela i restorana Kruno Kapetanović (48) što kuhar novinarima govori, kako ga se zaželio, i njemu je drago. Ta rečenica, da se netko zaželio vlastitog šefa, govori puno o tome kroz što smo prolazili posljednjih dana. Inače se rijetko čuje.
– Moj Tin... Tu je od osmog razreda, došao je na praksu, a danas je prvi kuhar! Ponosan sam i ja na njega – kaže Kapetanović.
– Prvi je gost u hotel stigao još prošlog tjedna. Prošlog petka. Tom se jedinom gostu veselilo nas 50! Nije u ovom našem poslu hotelijera bitan samo profit, već kako ostati na životu, tu je upitna životna priča svih zaposlenika. Neki su u ovo doba dobili djecu, drugi imaju kredite... I kažem, tom smo se prvom gostu toliko razveselili jer nam je to dalo nadu da stvari počinju dolaziti na svoje mjesto...
Prvi gost bio je Hrvat?
– Jest. A kad i susjedi otvore granice, mi smo za goste spremni. Čekamo ih... Nadamo se da je ovo početak sezone koja neće biti izgubljena.
Koliko je prošlu noć bilo punih soba u hotelu?
– Sedam.
VIDEO Prof. dr. sc. Nenad Ban savjetuje čega bi se građani trebali držati i nakon opuštanja mjera
Prvi je turist u Opatiju ušao 1844., u Vilu Angiolinu. Je li se u proteklih 176 godina ikad dogodilo da hoteli u Opatiji – ne rade?
– Nikad! Koliko znam i u vrijeme španjolske gripe hoteli su u Opatiji bili otvoreni. Isto mislim da je bilo i u doba Prvoga i Drugoga svjetskog rata. Trebalo bi provjeriti kod povjesničara, ali uvjeren sam da je tako. Ovo je prvi put u povijesti da su bila zatvorena vrata hotela – kaže Kapetanović.
Mjere su fantastične
Opatija, eto, prvi turisti nekad, i sad prvi – nakon epidemije.
– Nije to bez razloga, a gdje će početi turizam nakon epidemije nego kod nas? Povijest se ponavlja. Prije 176 godine na Kvarner je došao prvi turist, zbog istog razloga tada kao i sada – geografske pozicije i ljepote. U sada Opatiju stižu prvi turisti nakon epidemije – devet je hotela otvorilo vrata, polako stajemo na noge.
Hotel Navis izgleda moderno. Ima 44 sobe, a rijetki bi bili toliko izbirljivi da tu ne bi proveli noć...
– Sve je domaće. Stolice smo posebno dizajnirali, proizvedene su u Prostoriji, u Svetom Križu Začretje. Madraci su Hespo, tepisi Regeneracije Zabok, oni imaju najbolje tepihe ručne izrade u Europi, pa i lampe su Dekor Zabok, čak i kade iz Karlovca... – nabraja Kapetanović.
Što se mijenja? Kako pod “novo normalno” izgleda doručak u hotelu? Za mnoge će hotele biti problem buffet stolovi, odnosno švedski stolovi... Ljudi neće smjeti dirati hranu, već će djelatnici morati dodavati gostima jogurt, šunku...
– Doručak je kod nas à la carte pa kuhari otvore kamenicu u kuhinji i na tanjuru je donesu gostu. Ili pripreme jelo s tartufima pa posluže... Tako je i bilo prije, a bit će i sada. Treba reći kako je stožer Civilne zaštite i Hrvatski zavod za javno zdravstvo napravio za nas ugostitelje fantastičan plan, iznad svih očekivanja. Jer ne treba gledati njihove mjere i žaliti se jel’ centimetar tamo ili centimetar ovamo. To nije ni važno, već je važno što su nam omogućili ida možemo raditi, pružiti uslugu gostu, učiniti da se osjeća kao gost. Kažem, sad je l’ stol, dva ili tri, to nije važno. Bitno je da radimo. I to će svi ugostitelji reći, omogućili su nam više od onog što smo očekivali – ističe Kapetanović.
Krenuo je mlad u hotelijerstvo.
– S 31 godinom otvorio sam Villu Kapetanović, i ona je ovaj tjedan otvorila vrata turistima. Tada su počeli raditi prvi mali privatni hoteli, sjećam se da je iste godine otvorio i Srakovčić u Karlovcu – govori Kapetanović pa pokazuje na novouređeno pristanište ispred hotela.
– Tijekom ‘lockdowna’ sagradio sam jedino privatno pristanište u Opatiji, investirao dva milijuna kuna, nisam želio od toga odustati! Nismo stali, borimo se. Eto, sad će ovdje moći pristati šest jahti od 16 metara ili jedan brod do 40 metara. Mi u Opatiji gledamo optimistično, pušemo svi u isti rog... – govori Kapetanović.
Selimo se na drugi kraj Opatije, prema Ičićima. U hotel Mali raj.
– Jeste li za štrudlu? Taman friška! – nudi vlasnik hotela Milan Sesar (68) pa veselo domeće:
– Sve je stalo, ali duh se nije umorio, imam zdravlja, ambicija, u ovom sam poslu 52 godine. Sa 16 godina ja sam već radio u hotelu. Prošao sam puno toga. Vjerujem da ćemo se izvući iz ovoga što nas je pogodilo. Ma sto posto...
Ima li gostiju?
– Ima! Eto, najavila nam se za vikend grupa Amerikanaca. Rezervirali apartman, ali nije nam jasno odakle dolaze. Možda su već bili prije. Petero ih je.
A Talijani?
– Dvoje je neku večer bilo ovdje na večeri. Trebate znati da je to bračni par koji živi na jedrenjaku već mjesecima, tako da su na večeru došli s – broda. Nisu došli preko granice.
Zašto se hotel zove Mali raj?
– Piccolo paradiso. Tako se zove ova uvala još od doba Austro-Ugarske. Pa kuća u kojoj je hotel stara je više od stotinu godina, a 1935. godine već se ovdje kava pila, ovaj je restoran tada bio izletište. Nije bilo ni ceste ni lungomare... Dolazili su iz Opatije brodovima ovdje u naš Mali raj na izlete... Danas smo i mi Opatija, neki misle da je Mali raj u Ičićima, ali ne... Opatija – poentira.
Koncert za doručak od 8
I zaista, hotel je taman baš ispred ploče s natpisom “Opatija”. Idemo u centar. U kultnu Kavanu Wagner hotela Milenij.
Konobar Marin Malčić (31) donosi sjajan macchiato pa kaže:
– Iz Otočca sam. Tu radim osam godina, živimo i supruga i ja u Opatiji. Brojio sam dane kada ću napokon primiti pladanj u ruke, jedva sam čekao vratiti se tu na terasu. Vidjeti mog Kikija, Tomu...
Ima li stranaca?
– Ima! Jutros je bio bračni par Nijemaca u četrdesetima, nismo puno komunicirali, ali vjerujem da su to gosti koji ovdje imaju vikendice, koji su došli na Kvarner i prije epidemije. Ali, veselio sam se kao rijetko kad što sam Nijemcima odnio dva cappuccina i cijeđenu naranču. Napokon su se stvari pokrenule – kaže konobar Malčić.
Kava se tu pije od – 1912. godine. Kavana je simbol grada, motiv s razglednica. Prvi vlasnik kavane bio je Richard Wagner, no iako istog imena i prezimena, nije to bio glasoviti reformator opere, nego – ugostitelj.
– Bili smo prva bečka kavana na moru, i danas je tako. Obično je kavana negdje na trgu ili korzu, mi smo prva bečka kavana uz more – ističe Ivan Sarajlić (35) iz Amadria Park hotela, koji su drugi najveći hotelijeri u Opatiji. Njihovi su Milenij, Sv. Jakov, Gran hotel 4 Opatijska cvijeta, Gardenija, Royal i Agava. Hotele oni nisu otvorili protekloga tjedna. Prvi su krenuli – mali privatni hoteli. Oni su zasad otvorili – kavanu.
– Sretni smo i mi što se opet vidimo na poslu, od direktora Ilije, kuhara Zdravka, sobarice Damjana i konobara Zvone. Vraćamo se u normalnu – kaže Sarajlić, a ista je priča s kime god razgovaramo. Vesele se – što vide šefa.
– Milenij je jedini hotel u Hrvatskoj koji ima vlastitu tvornicu čokolade. Poznati smo po pralinama, koje su punjene konjakom, Grand Marnierom, maslinovim uljem, acetom balsamicom, čak je jednom prigodom za degustaciju naša čokolatijera Sanja radila praline s čvarcima! Pralina iz Milenija je najslađi opatijski suvenir. Samoborci su slavni po kremšnitama, a mi po pralinama.
U hotelu koji će tek otvoriti vrata niz je tematski soba. Soba nazvana Franc Joseph i Sissy, druga Alma i Gustav Maler, pa Izidora Duncan i Sergej Jesenjin. Čak i soba nazvana po violinistu Janu Kubelíku, zatim soba Carmen Sylve, rumunjske kraljice Elizabete... sve po slavnim gostima u Opatiji. Koji su, eto, prva noćenja imali u Vili Angiolini, Kvarneru, Imperijalu ili Palaceu, ali su kavu pili upravo tu. U Wagneru.
– I Albert Einstein je na ovoj terasi pio kavu. I Stefan Milenković imao je gala koncert ovdje na terasi. Inače, hotel za svoje goste ima koncerte i ujutro, za doručak. Od 8 do 11 sati gosti jedu i – uživaju u glazbi.
Što vam je trenutačno problem?
– Prva dva dana, kada smo otvorili, u ponedjeljak i utorak, bio je prolom oblaka. Baš smo mogli početi raditi, a kiša nikako da stane. Pljusak, pa drugi, pa treći... Srećom, kasnije se tijekom tjedna vrijeme poboljšalo, potres je prošao.
Što se još događa u hotelu?
– Imamo ekipu gostiju koja 20 godina zaredom, uvijek isti ljudi, slavi Novu godinu u našem hotelu. Upoznali su se jednom, i otada, svake Nove godine, oni su svi opet tu.
Iz kavane odlazimo u – restoran. Opatija ima niz slavnih restorana, od Bevande, Plavog podruma, Osterije Verande, Ribarnice, Mola, Roka, Boema, Navisa... ali Ružmarin je kultno mjesto. Gospođa Nada otvorila je 1986. gostionicu s lokalnim specijalitetima. –
Odrastao sam tu, na ovoj terasi – kaže Igor Marijanović (46), današnji šef Ružmarina.
– Tu je nekad bio kultni diskoklub No.1, u kojem su mnogi Riječani upoznali svoje prve cure...
Na terasi je 27 zaposlenih, restoran je otvoren u četvrtak, taman su se pripremali za otvaranje.
– Radili smo punom parom, nisam ni znao da moji kuhari i konobari tako dobro pituraju! – pokazuje Marijanović na friško obojene zidove.
– Sjećam se večeri iz ožujka kada sam ispratio posljednje goste, ekipu iz Labina. Nismo znali što dalje. Ali, rekli smo: “Idemo preživjeti.” Počeli smo dolje, za epidemije, graditi novi lokal. Zove se Romero, što je na španjolskom ružmarin. U dogovoru s gradom Opatijom uskoro će tamo niknuti autobusna čekaonica, prodaja karata, ormari za prtljagu, javni WC, opatijska sjenica, ali i mala pekarnica s fokačama i kroasanima, moći će se uskoro kupiti kava za van, domaće vino, ali i pojesti – burgeri. Brinemo se i o dobu koje nas čeka. Da ljudi koji rade u Ružmarinu, a imamo 27 zaposlenih, imaju i – alternativu. Još jedno mjesto koje može raditi. Mi smo ekipa, život ide dalje bez obzira na teška vremena. Eto naš je Saša dobio sina, i dao mu je isto ime koje imam i ja, njegov šef – Igor. I Luka čeka dijete, za tjedan ili dva imat ćemo još jednu prinovu. Ukupno imamo 26-ero djece, a jedno je na putu – kaže vlasnik restorana poznatog po bifteku u umaku sa škampima, kozicama i tartufima sa šurlicama.
COVID-19 i 19 dana popusta
Dok smo razgovarali s vlasnikom Ružmarina, on je s opatijskim ugostiteljima dogovarao akciju “19 dana prkosa”
– Zbog COVID–19 stali smo s poslom, pa smo dogovorili da nas 60 opatijskih ugostitelja i hotelijera ponudi posebne pogodnosti i popuste u idućih 19 dana, do početka lipnja. Zovemo sve goste, turiste, koji mogu, da dođu u Opatiju! Netko će dati bocu vina, drugi desert, treći popust... Mi za otvorenje Ružmarina imamo 19 posto popusta na račun. Počelo se dogovarati nas nekoliko, pa deset, trideset, na kraju se skupilo 60. Širimo optimizam. Nismo digli ruke – kaže Marijanović.
Suzi Petričić, prva dama turizma Opatije, prva dama turizma naše zemlje, kaže:
– Ponovo smo aktivni, sezona hvata zalet za iduće mjesece u kojima očekujemo povratak gostiju. Prvog dana svibnja dva su hotela bila spremna za rad, a trenutačno ih radi deset. Navis, Villa Kapetanović, Bevanda, Paris, Mali Raj, Domino, Villa Dubrava, Villa Schubert, Villa Ariston i pansion Učka. Brojni su kapaciteti u obiteljskom smještaju također spremni za prihvat gostiju.
Ima li rezervacija?
– Prema anketi koju je provela Turistička zajednica grada Opatije, trenutačno stanje bookinga za lipanj, srpanj i kolovoz u prosjeku je oko 30 posto u odnosu na prošlu godinu, a očekujemo goste s naših bližih tržišta i domaće goste, goste koji dolaze automobilima. Opatija je autodestinacija i u ovoj situaciji to je naša komparativna prednost.
Tih 30 posto znači da umjesto tri turista prošle sezone sad dolazi jedan? Umjesto 300, doći će 100?
– Trenutačno je tako, ali vjerujemo u bolje sutra – kaže Petričić.
– Otvaranjem granica prema Hrvatskoj nastavljamo našu kampanju koju smo započeli sredinom ožujka uz novi slogan “Visit Opatija Today”, kojom pozivamo naše goste da svoje snove pretvore u stvarnost i posjete Opatiju. Prvi smo dio kampanje odradili, a videorazglednicu “Dream today, visit Opatija tomorrow” pogledalo je više od 130 tisuća stranih i domaćih korisnika putem različitih digitalnih platformi. U ova izazovna vremena “hranili” smo pozitivne misli i emocije naših gostiju, naglašavajući naše adute poput toga da smo destinacija zdravlja, bogate outdoor ponude i vrhunske gastronomije, a istaknut ćemo i sigurnosne mjere koje ispunjavaju naši hoteli, restorani i drugi subjekti kako bismo kod njih pojačali osjećaj sigurnosti.
Tko je najdugovječniji gost?
– Gospođa Marion Spiero! Riječ je o Talijanki iz Milana s kojom smo 2015. godine, kada je imala 93 godine, obilježili 81 godinu vjernosti Opatiji, od čega je 75 godina odsjedala u hotelu Kvarner. Kao djevojčica s 12 godina prvi je put posjetila Opatiju i otad se neprekidno vraćala… I to taksijem. Svake bi godine u hotelu boravila oko dva mjeseca, uvijek u istoj sobi, u kojoj bi je dočekalo njezino najdraže cvijeće, a zaposlenike hotela smatrala je kao vlastitu obitelj. Jedan od rekordera je i Zoran Đermanović, Zagrepčanin koji je 1969. godine prvi put kao dijete s roditeljima stigao u hotel Ambasador. Opatiji je vjeran više od pola stoljeća, obožava je baš kao i njegov otac Duško (84), s kojim je i prošle godine bio naš gost. Zoran radi kao glavni liječnik u klinici u Klagenfurtu, a lista vjernih gostiju Opatije je duga...
Očekujete li ih i ove sezone?
– Naravno, mnogim našim vjernim gostima Opatija je drugi dom. Veselimo se svakom gostu, pogotovo prvima koji su u Opatiju stigli prošli tjedan i probili led.
Čudno kako sve turističke zemlja redom više namaju koronvirus! Ili više ne testiraju...svaki dan neki članak turizmu, spremni, bla, bla...normalno kad je voda došla do grla