DAN POSLIJE ZLOČINA Nakon dvostrukog ubojstva Mirjane i njezine trudne kćeri Marije Banovina u nevjerici, a najmiliji u šoku

Sprovod umjesto svatova: Iz lokve krvi podigao sam i poljubio glavu moje Marije

Foto: import
Sprovod umjesto svatova: Iz lokve krvi podigao sam i poljubio glavu moje Marije
27.04.2006.
u 19:01
Pogledaj originalni članak

- Grančica mi je ubio sve u što sam se klanjao, volio i vjerovao. S poda, iz lokve krvi, podigao sam i poljubio krvavu glavu moje Marije, čvrsto, grčevito je stisnuo, zauvijek se oprostio od najmilije, i našeg nerođenog djeteta. Tada sam pozvao policiju u Sisku, pa u Petrinji, dojavio o tragediji u našem dvorištu i kući - sav u šoku ispričao nam je prve trenutke nakon dvostrukog ubojstva Josip Ljubičić, momak ubijene Marije koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće.

Jedini očevidac
Josip, kojem je 28 godina, i šest godina mlađa Marija trebali su se vjenčati za desetak dana, a za nepuna dva mjeseca očekivali su prinovu. Njihove planove u zajedničkom životu u srijedu je prekinuo bivši policajac, specijalac Mirko Marjanović zvan Grančica, ili Mićo, koji je promijenio ime u Ljuban Zorić.

Najprije je upucao Marijinu majku Mirjanu Lukačević, s kojom je navodno bio u vezi, a zatim trudnu Mariju. Josip je bio jedini očevidac dvostrukog ubojstva koje je šokiralo Banovinu.

- Najgore se dogodilo u sekundi. Mićo je galamio već s ceste, zvao Mirjanu neka izađe, ušao u dvorište ošamario je i upucao. Ušao je u kuću i u glavu pucao mojoj Mariji. Dizao je pištolj i na mene, ali nije okidao, izjurio sam van, kao manijak vrtio se u krugu po dvorištu, potrčao što dalje od zla, poput vihora jurio kroz šupu, staju, između šljiva, u voćnjaku sam se osjećao kao Janica u slalomu.

Čuo sam kako me Grančica doziva, vidio ga da s ceste podiže plastične vrećice koje je uvijek nosio, i odlazi, zločinac - isprekidano i uzrujano vraća sjećanja od srijede prijepodne Josip. Taj mladi namjeravao je na Banovini stvoriti sreću, a doživio životnu tragediju života.

Brinut ću o šogorima
- Iz rodnog Bajmuka, iz Bačke, pobjegao sam zbog regrutiranja, da ne pucam na svoje, kakav je bio i Grančica, a što sam doživio? I Marijini su se doselili iz Vojvodine, sa Salaša, sela poznatog po pjesmi “Hej Salaši” Zvonka Bogdana. Nikada je više neće čuti, moje zlato. Ostajem u Banskom Grabovcu, nastavljam voditi gospodarstvo, toviti svinje u kooperaciji s Veterinarskom stanicom Petrinja.

U srijedu, pred samu tragediju, vratili smo se s obračuna zadnje isporuke tovljenika, vrijednih 40.000 kuna. Brinut ću se o svojim šogorima devetogodišnjem Darku i 19-godišnjem Ivici, i oni bi skončali da ih je zatekao, više puta otvoreno je Grančica govorio da će ih sve pobiti, samo mene poštedjeti - kazuje uplakani Josip.

Vjerujemo u njega
- Sada sam drven, tup, nesvjesan o svemu. Prekjučer u policiji u Petrinji na prvom iskazu, iz susjedne sobe čuo sam ubojicu, poželio da ga vidim, ne iz mržnje ili osvete, nego samo da ga gledam i da on mene gleda u oči. Da vidimo tko će prije zatreptati, skinuti pogled - govori Josip.

- Naš jedinac zlatno je dijete, dobričina, ljudina. Stao je na imanje dviju žena i dva dječaka, nastavit će posao, znamo ga, vjerujemo u njega - kažu Josipovi roditelji Anka i Jozo, koji su već tijekom noći na četvrtak pristigli iz Vojvodine.


Na pogrebu majci i sestri

Sisački Centar za socijalnu skrb pobrinuo se za smještaj Darka i Ivice, a prijatelji obitelji Katica i Petar Marjanović zatražit će dozvolu da, uz njihovu skrb, puste dječake na pogreb majke i sestre. Stoga su jučer iz Petrinje pohitali u Sisak.


Mojoj ljubavi 101 bijela ruža

- Moja ljubav bit će s majkom pokopana u subotu u 14 sati, na petrinjskom groblju sv. Bendikt. Naručio sam bijeli sarkofag i 101 bijelu ružu, počivat će u bijeloj vjenčanici s buketićom mladenke, svemu već kupljenim za svatove. Svatovi su trebali biti u subotu 6. svibnja u Vatrogasnom domu u Petrinji. Poslani su pozivi, naručeni kolaći, ostavljeni odojci - grcao je Josip Ljubičić. Na gradskom groblju prije četiri godine pokopan je Stevo, Mirjanin suprug i Marijin otac.


Oružje pronađeno u bunaru

Policija je i jučer oko 13 sati u bunaru pronašla oružje kojim su usmrćene Mira i Marija Lukačević. Pretraženo je i područje Gline, gdje je ubojica imao boravište, kako bi se pronašlo ostalo oružje, kojeg je Marjanović imao poprilično. Prema policijskoj evidenciji, tijekom 2004. i 2005. imao je jedno dugo i čak osam kratkih. Proteklih godina kroz njegove je ruke prošlo čak šezdesetak komada oružja. Lani je zamjenik županice Rajko Mladenović novinarima izjavio da je Marjanović za Mladenovićeva posjeta Đuri Brodarcu mahao pištoljem. Prema policijskim tvrdnjama, Mladenović nije prijavio policiji taj događaj jer bi Marjanoviću u tom slučaju oružje bilo oduzeto. Marjanović je jučer priveden istražnom sucu Željku Mlinariću, koji mu je odredio zadržavanje.

Pogledajte na vecernji.hr