Srami li se Plenković zbog Hasanbegovića? Ne, Europejci nemaju srama

Tjedna inventura

Subota 15. listopada
Rokerski Sartre Dylan na strani četničkih koljača

Književnik, filozof, buntovnik, komunist, zaštitnik terorista... Jean Paul Sartre spektakularno je, kao veliki protivnik institucija, odbio Nobelovu nagradu koja mu je dodijeljena 1964. godine. No bit će da je velikom moralistu i ljevičaru nestalo novca (i oni vole raskošno i raskalašeno živjeti) pa je jednog švedskog akademika, kako on piše u svojim sjećanjima, nekoliko godina poslije pitao bi li ipak mogao dobiti novac za nagradu koju je odbio.

Naravno, nije ga dobio. Neka vrsta rokerskog Sartrea, Bob Dylan, također zakleti i veliki protivnik “licemjernog društva”, upravo je od ugledne institucije toga društva dobio najveće svjetsko priznanje, ali nije ga odbio pa se neće sramotiti i novac tražiti naknadno.

Tog poznatog rokera i površnog pjesnika (nagradu je valjda dobio kao ustupak dominantnoj glazbenoj kulturi proteklih 60-ak godina) Hrvati su u Parizu tužili sudu jer je izjavio da “crnci mogu osjetiti rasista baš kao što Židovi mogu osjetiti nacista a Srbi Hrvata.”

Svrstavši se tako na stranu četničkih koljača, Dylan je, ne prvi među rokerima i piscima, pokazao kako se ispod zavodljive i buntovničke zabave pa i lirizma mogu kriti mračnjaci. Kao što je sa svojim dinamitom bio i Nobel.

Nedjelja 16. listopada
Narod čeka nasljednika Tuđmana i Bušića

Ne volim se povoditi za obljetnicama, ali ima ih koje su iznimne, kao današnja. Dana 16. listopada 1972. godine u Parizu je ubijen Bruno Bušić. Novinar, pisac, publicist i iznad svega borac za neovisnu Hrvatsku. Malo sam ga poznavao, bio sam s njim samo dva puta po 10-15 minuta, ali mi je to bilo dovoljno da se uvjerim kako je bio isti kao i u svojim tekstovima.

Imao je samo jedan bitan interes – Hrvatsku. Možda ni prije ni poslije, izuzmemo li Antu Starčevića, među hrvatskim veličinama nije bilo osobe s tako nesebičnim patriotizmom, za svoju ljubav i žrtvu za domovinu zauzvrat ništa nije tražio.

Tu kristovsku odanost i predanost Hrvatskoj platio je životom. Ankica Tuđman u knjizi “Moj život s Francekom” piše o svome i muževu prijateljevanju s Krležom pa kaže kako se Krleža divio Tuđmanovoj vjeri u neovisnu Hrvatsku koje u njega više nije bilo. Surađujući, Tuđman i Bušić dijelili su tu vjeru. Tuđmanovske i bušićevske brige u političara je nestalo, ostala je samo u narodu koji čeka njihove nasljednike.

Ponedjeljak 17. listopada
Političari i uvozni lobi uništavaju i šljivovicu

Političari i uvozni lobi nastavljaju svjesno, planski i djelotvorno uništavati hrvatsku poljoprivredu. Godinama se s pravom jadikuje kako od poljoprivrednih proizvoda uvozimo sve osim mandarina (čak i slamu!), kako po hektaru proizvedemo dvostruko manje pšenice i kukuruza nego mnoge europske zemlje te neusporedivo manje mlijeka, kako iz EU i svijeta, dok nestaju tisuće obiteljskih gospodarstava, uvozimo goleme količine mesa i drugih proizvoda kojima je rok uporabe na isteku (pa ih jedemo poluotrovne), sada su na redu tužaljke i zbog šljivovice.

Baranjski seljaci kažu – kvalitetna domaća šljivovica nestat će s tržišta jer je proizvodnja preskupa i neisplativa. Trošarina je 23 kune, tri puta veća nego u susjednoj Srbiji i dva puta nego u Europi. Poljoprivrednici su bili jednako ogorčeni agroministrima Pankretićem, Čobankovićem, Jakovinom i Romićem kao i njihovim predsjednicima Vlade. Hoće li Plenković u čast ozdravljenja hrvatske poljoprivrede popiti hrvatsku šljivovicu ili će prevagnuti interes EU? Njegova rezerviranost prema proglašenju gospodarskog pojasa baš ne obećava...

Utorak 18. listopada
Zakleti protufoteljaši sebe i Most štite – foteljom!?

Je li došao početak kraja svake uvjerljivosti Mosta? Njegovi dužnosnici koji su upravo ušli u visoku politiku ili iz nje izlaze potvrđuju da je tome tako. Novi predsjednik Sabora Božo Petrov odlučno je s govornice udaljio zastupnika Ivana Pernara čim je počeo napadati Ministarstvo uprave koje drži Most zato što je odbilo registrirati novu Sinčićevu stranku.

Tako zakleti protufoteljaš foteljom štiti sebe i Most. Ministar gospodarstva na odlasku Tomislav Panenić imenovao je u posljednjem trenutku svoga mandata dva kandidata s Mostove izborne liste u upravu Narodnih novina, kao što je prije toga u toj tvrtki smijenio stari Nadzorni odbor i postavio novi u kojem su sve njegovi ljudi.

Ušavši sada u, kako se čini, dugotrajnu vlast, Most bi se mogao neprekidno urušavati zbog samog sudioništva u upravljanju zemljom koje manje-više svakoga kvari, zbog obmane predizbornim obećanjima, stranačkog egoizma i klijentelizma poput Petrovljeva i Panenićeva i napokon se srušiti u vodu koja će odnijeti njegove slabašne ostatke kao da ga nikad nije bilo. Kao što je odnijela i mostove do uspjeha što su ih bili sklepali Budišin HSLS, Đapićev HSP, Lesarovi Laburisti...

Srijeda 19. listopada
Hoće li i Radman opet biti ravnatelj HRT-a?

Poslije imenovanja Nine Obuljen-Koržinek za ministricu kulture, javnost će na ovaj ili onaj način Plenkoviću postaviti neka pitanja. Bi li i on kao i njegova izabranica dodijelio novac iz proračuna za film o nepostojećem zločinu Hrvatske vojske u Dvoru na Uni, a uskratio ga filmu o Ovčari pa da mu autori toga filma poruče kako se “treba sramiti u ime svih žrtava grada Vukovara”?

Hoće li se Plenković složiti da Goran Radman opet bude ravnatelj HRT-a kojeg bi mogla zagovarati nova ministrica kulture kao Radmanova istomišljenica i sudionica njegovih simpozija? Ako se, kako reče Zlatko Hasanbegović kojeg je Nina Obuljen lešinarski istiskivala s ministarskog mjesta da bi se tamo utisnula, “zna kojim krugovima ona pripada”, hoće li Plenković iz tih krugova za svoje interprete bliže i dalje povijesti uzeti Tvrtka Jakovinu, Hrvoja Klasića i slične povjesničare a za interpreta svojih svjetonazora Gvozdena Flegu te Mesića i Josipovića pridodati “identificirajućem, uhićivajućem i transferirajućem” Šeksu?

I da ponovimo – hoće li se sramiti? On bi zacijelo odgovorio – ja ne znam što je sram, ja sam Europejac.

Četvrtak 20. listopada
SDP-ovi nožići umjesto četiri godine sablje

Gledam te saborske rasprave, čitam izjave po tiskovinama i portalima, pa mi pade na pamet... Iz dječačkih se dana sjećam toga stasitog i agresivnog pijetla u kokošinjcu, još vidim kako se šepiri i kako pernato društvo oštrim kljunom dovodi u red, kako ne trpi takmace i neposlušne, kako kokotanjem i grebanjem zemlje dozivlje koke i samosvidljivo vlada svojom državom.

I onda ga više nije bilo, kokošinjac u kojem je ostao sitniš od koka i od pijetlova djelovao je pusto, otišao je autoritet i kao da ga svi traže. Otkad je zašutio i skrio se Zoran Milanović nestalo je i agresivnog pijetla i iz hrvatske politike, a pogotovo iz SDP-a, gdje nema ni blijedu zamjenu ni nasljednika na vidiku.

Ma kakav Grbin, Stazić, Jovanović, Ostojić, Miljenić, Bernardić, Bauk...! Svim tim nožićima kojima se maše nedostaje sablja kojom je mahao Milanović i samo kao njezin odbljesak u četiri godine vlasti te su čakije sličile na oružje. Nasuprot zgodnom i simpatičnom seoskom župniku Plenkoviću, lijepoj seoskoj učiteljici Kolindi, neporočnom ministrantu Petrovu, nedostajat će seoski razbojnik. I selo će umirati od dosade.

Petak 21. listopada
Majke odgojiteljice ili denuncijanti Hrvatske?

O provedbi zamisli o majkama i očevima odgojiteljima, pod uvjetom da imaju najmanje troje djece od koje najmlađe još nije pošlo u školu, demograf Anđelko Akrap kaže: “Nekome će odgovarati, nekome ne da se, primjerice, prodavačicama kojima je plaća 2900 kuna više isplati biti doma s djecom i za to primati mjesečno 4 ili 5 tisuća kuna”.

Njegov kolega Stjepan Šterc izračunao je da bi uvjete za status majke odgojiteljice ispunilo desetak tisuća žena te da bi za tu svrhu godišnje iz proračuna trebalo izdvojiti 500 milijuna kuna. Puno? Nipošto, dapače vrlo malo jer se za nevladine udruge godišnje daje dvije milijarde i 800 milijuna kuna državnog novca.

U posljednje vrijeme ima sve više nezadovoljstva tom činjenicom, to prije što se tako financira izrazito protuhrvatska djelatnost mnogih od tih udruga, ocrnjivanje Domovinskog rata, denunciranje Hrvatske u Europi i svijetu itd.

Hoće li Plenkovićeva Vlada uskratiti novac onima koji hrvatsku državu ne podnose a više ga trošiti za ublažavanje demografske katastrofe? Hoće, ali samo ako novi premijer ocijeni da odjek toga obrata neće razljutiti Bruxelles koji je njemu svetinja, a nevladinim udrugama zaštita. 

>> Tko je Andrej Plenković? Porukama zajedništva privukao je birače