Sramimo li se što je Bakićev spomenik kulisa za europsku apokalipsu

Njemačka serija nazvana “Plemena Europe” rađena za Netflix i premijerno prikazana u Njemačkoj u veljači izazvala je veliku pažnju u tamošnjim medijima. Filmska apokaliptična priča smještena u 2074. godinu predočila je tmurnu, neki će reći i realističnu sliku Europe 21. stoljeća u kojoj više nema nikakve Europske unije i u kojoj se plemena, baš kao u neko pretpolitičko doba, bore za prevlast.

Čitava tehnika je u toj otužnoj europskoj budućnosti postala neupotrebljiva, a civilizacija je odavno potrošeni, pa čak i zaboravljeni pojam. Producenti visokobudžetne serije kojom Nijemci žele pokoriti svijet (kao što su ga pokorili popularnom serijom “Dark” rađenom također za Netflix) seriju su snimili u Češkoj, ali dobrim dijelom i u Hrvatskoj u ljeto 2019. godine. U Hrvatskoj su očito naišli na odlične eksterijere (i poneki interijer) koji im je i bez skupocjene gradnje kulisa mogao dočarati razočaranu civilizaciju koja je uništila samu sebe.

Svojevrsni je paradoks da je njemačka filmska ekipa kamp Ahrenberg iz serije “Plemena Europe” smjestila baš na mjesto gdje se i dalje nalazi očerupani spomenik velikog hrvatskog kipara Vojina Bakića posvećen ustanku naroda Banije i Korduna na mitskoj Petrovoj gori, izgrađen 1981. godine. Riječ je o spomeniku koji je, nažalost, tek jedan u nizu umjetnički vrijednih i globalno relevantnih spomenika Vojina Bakića koji su u tri desetljeća hrvatske samostalnosti platili krvavi danak surovoj (ne)kulturnoj politici vladajuće hrvatske elite i njenih plaćenika i to samo zato što imaju antifašistički, partizanski predznak.

Bakićev spomenik na Petrovoj gori, koji se našao i na originalnom plakatu serije “Plemena Europe”, tako je postao neželjeni simbol jednog hrvatskog civilizacijskog poraza o kojem konzervatorska i kunsthistoričarska struka uporno izbjegava dati posljednji sud. Spomenik vrhunske kvalitete devastiran je gotovo do neprepoznatljivosti i sveden na grozomornu i mučnu kulisu jedne strane (i to baš njemačke) serije o bespoštednoj, k tome još i plemenskoj borbi na život i smrt, pragmatično pretvoren i u mjesto na koje telekomunikacijske tvrtke mogu nekažnjeno okačiti i svoje antene, kao u nekoj patetičnoj provincijskoj groteski.

Snimanje serije “Plemena Europe” svojim je lokacijama tako zorno, a ne samo na simboličkoj razini, pokazala da se kotač povijesti barem na našim dinarsko-panonskim prostorima vrlo često vrti i unatrag, a ne samo unaprijed. Kakve je koristi lokalna, hrvatska sredina imala od snimanja ambiciozne, a valjda i profitne njemačke serije na Petrovoj gori, ali i u ruševinama zagrebačke Sveučilišne bolnice, još jednom mastodontskom projektu iz komunističkih vremena kojem je odavno izrečena smrtna kazna?

Pa u četrdeset i pet dana snimanja na hrvatskim lokacijama (serija je snimana i u Puli, Rijeci i Glini) posao je dobilo gotovo dvije stotine statista, u ekipi je bio i lijepi broj hrvatskih filmskih djelatnika koji su iznimno cijenjeni u svijetu filma, a manje su uloge dobili i Miran Kurspahić, Mladen Vujčić, Leona Paraminski, Marinko Prga...

U vrijeme snimanja lokalni su čelnici tvrdili da će pojavljivanje njihovih lokacija u stranoj seriji imati i snagu dobrodošle turističke reklame. A zahvaljujući snimanju, spomenik Vojina Bakića na Petrovoj gori čak je i očišćen, s time da su neki povjesničari umjetnosti izrazili bojazan da je pri tom čišćenju možda i dodatno devastiran te da su neki dijelovi spomenika koji su s njega zbog nebrige i krađe otpadali čak i nepovratno izgubljeni.

Nakon premijernog prikazivanja serije u Njemačkoj kritike su podijeljene. Svojevrsni filmski hommage “Ratovima zvijezda” ili pak “Pobješnjelom Maxu” naišao je na pohvale, ali i na oštre pokude onih koji su razočarani dijalozima i fotografijom i koji tvrde da su i kostimi i scenografija krajnje neuvjerljivi, a da je sama radnja prepuna recikliranja starih, već odavno prežvakanih motiva o borbi za vlast i za goli život. Stoga, teško je očekivati da će strani turisti nakon emitiranja “Plemena Europe” pohrliti na hrvatske banijske i kordunske lokacije, kao što su pohrlili u Dubrovnik i njegovu okolicu gdje je snimana megapopularna serija “Igra prijestolja”.

Ali snimanje sveeuropske apokalipse u prostoru kiparsko-arhitektonske kreacije velikog umjetnika Bakića sigurno nema turističke, ali itekako ima civilizacijske konotacije. Konotacije zbog kojih bismo se morali sramiti.