Sramota u Saboru – posljedica srozavanja politike poslije Tuđmana

Zastupnik Robert Podolnjak, koji je odbio biti kandidatom za predsjednika Hrvatskog sabora, ovih je dana dao jednu izjavu koju ću poslije citirati, a koja pokazuje kako su i on i Most posve nalik na politiku i političare u Hrvatskoj iz posljednjih petnaestak godina. Dakle, držanje dviju najvećih stranaka prema Mostu, koje su spremne u svemu zadovoljiti jednu marginalnu skupinu o kojoj im ovisi vlast, samo je nastavak srozavanja hrvatskih političkih kriterija koje je počelo poslije Tuđmanove smrti. Premda je i prije 2000. godine bilo trgovine u koalicijama i poslijeizbornim kombinatorikama, otimanja, kupovanja i podmićivanja zastupnika, tek je koalicija Račan - Budiša – taj potpuno neprirodni savez krvnika i žrtve – pokazala kako su se pojedinci i stranke spremni odreći i svojih načela, i svoje prošlosti, i svojih ideala, zakletvi i obećanja kako bi osvojili ili zadržali vlast.

Ponižavanje SDP-a i HDZ-a pred zahtjevima Mosta, njihova utakmica u dodvoravanju toj skupini koja nema ni petnaest posto zastupnika u Saboru, konačni je gubitak svakog političkog morala, časti, ponosa i dostojanstva u strasti za vlast. Kad vidimo kako se najmoćniji političari u Hrvatskoj tako ponižavaju pred jednim do jučer anonimnim, zbrda-zdola skupljenim, provincijskim konglomeratom, jasnije nam je kako su takvi političari klecali pred europskim i svjetskim moćnicima, pogotovo pred velikim silama Europske unije, kad su prodavali banke, strateške državne tvrtke, kad su progonili svoje generale, pokrenuli potragu za Gotovinom kao prvorazredni nacionalni zadatak, kao pudlice vrtjeli repom pred haaškom tužiteljicom Carlom del Ponte...

Sjećamo se koliko je Tuđman europskim i svjetskim moćnicima prkosio u težnji da stvori samostalnu hrvatsku državu, zatim u odlučnosti s kojom je u ratu branio Hrvatsku i napokon pokrenuo Oluju koja je izazvala toliko bijesa među onima u Europi koji su na ovim prostorima imali sasvim drukčije planove. To herojsko doba hrvatske politike završilo je s njegovom smrću. I ne samo da je završilo, nego su još dugo oni koji su ga naslijedili, pa čak i u vlastitoj stranci, tom vremenu sudili, sotonizirali ga, kriminalizirali Domovinski rat, govorili o "deset izgubljenih godina". S Tuđmanovom veličinom nisu se ni znali ni mogli nositi, pa su ga rušili sa zlobom moralnih i političkih patuljaka.

Sjećam se jednog velikog novinskog naslova iz Račanova vremena, koji je glasio: "Bez Europe smo nitko i ništa". Kako je ta logika određivala i smisao i svrhu vlasti u Hrvatskoj, taj naslov je značio – bez vlasti smo nitko i ništa. Tako su se u hrvatskim političarima ujedinili nedostatak bilo kakvog vlastitog značenja koje je preneseno na Europsku uniju i težnja za vlašću kao jedinim utočištem u toj beznačajnosti. Nedostatak toga značenja, tog "nitko i ništa", jest i nedostatak vlastite nacionalne ekonomije, vlastitog zarađivanja i novca, pa je jedino rješenje rasprodaja obiteljskog zlata i srebra i stalno i golemo zaduživanje u inozemstvu. Tako osvajanje vlasti nije preuzimanje odgovornosti nego bijeg od nje, bijeg u opstanak s tuđim novcem i u prodaju države tuđincu!

Pročitajmo sada i kratki pasus iz jednoga ovotjednog teksta u našem listu, u kojem je i na početku spomenuta Podolnjakova izjava: "Mostu smeta što se svaka odgovornost za sastavljanje Vlade prebacuje na Most, a ne na SDP i HDZ. 'Vi uvijek stavljate najveću odgovornost na stranku koja ima deset posto mandata u Saboru. Nije odgovornost na manjoj političkoj opciji. Odgovornost je na opcijama koje imaju veći postotak mandata' - objasnio je Podolnjak".

Možete li vjerovati da je to izgovorio zastupnik Mosta, koji prebacuje odgovornost za formiranje Vlade na HDZ i SDP, dok istodobno isti taj Most želi diktirati sve bitne uvjete pod kojima bi se uspostavila vlast!? Dakle, riječ je o novooblikovanom provincijskom rukavcu u dugogodišnjem tijeku iste političke neodgovornosti i licemjerja u najvećim strankama. Izostanak konstituiranja Hrvatskog sabora nastavak je toga tijeka u kojem je grabež za vlašću apsolutan a odgovornost uklonjena.

>> Neobuzdane Mostove težnje: vlastohlepac Drago Prgomet 
i provincijsko božanstvo Petrov

>> Bezbožna je Europa nemoćna pred najezdom izbjeglica i terorista