Što biste učinili da čujete da lijepu, pametnu i obrazovanu djevojku iz ugledne obitelji autoritarni roditelji silom žele udati za mladića kojega su joj sami izabrali? Naravno da biste se zgrozili saznanjem da se tako nešto može dogoditi u današnje vrijeme. Ali zašto onda gledamo s prešutnim odobravanjem na političku prisilu koja se dulje vrijeme događa u Bosni i Hercegovini?
Tamo se događa klasična prisila u kojoj se mladoženja (Bošnjaci) pristaje oženiti mladom koju su mu izabrali, dok se dvije udavače nećkaju. A na najslabiju kandidatkinju (Hrvate) vrši se nevjerojatan pritisak, dok druga udavača (Srbi) ipak ima kakvu takvu autonomiju.
Zbog političke korektnosti i straha da ih ne proglase rušiteljem nekakve mitske Bosne, a to je valjda najveća stigma koju pošteni intelektualac, političar i novinar može dobiti – mnogi se klone bilo kakvog kritičkog propitkivanja te komplicirane i čudne zemlje.
Bijeg od problema
Najlakše je pobjeći od problema ili se, što je još gore, nekritički uklopiti u postojeće gabarite koji više skrivaju nego što otkrivaju. Tako je bilo i s tumačenjem demonstracija koje već desetak dana opasno drmaju krhke temelje zemljice Bosne.
Nitko ne spori da je gospodarska i socijalna situacija u BiH katastrofalna te da su se građani s pravom pobunili protiv nepravde i pretvorbene pljačke. I to je jedina točka u kojom se slažem s interpretacijom bošnjačkih medija i njihovih vodećih intelektualaca.Već iz zahtjeva tuzlanske udruge Udar može se iščitati da socijalno nezadovoljstvo nije jedini razlog “narodnog ustanak” koji ima vrlo jasne političke zahtjeve, koji ozbiljno dovode u pitanje krhku ravnotežu te na mala vrata uvodi unitarizam. U svakoj višenacionalnoj zajednici najveću korist od unitarizma uvijek ima najbrojniji narod koji se prije ili kasnije pretvori u hegemona.
Dovoljno je pogledati što se događalo u Sovjetskom Savezu i obje Jugoslavije, a ako to nekome nije dovoljno, imamo i nešto sofisticiranije primjere u Velikoj Britaniji i Španjolskoj.U složenim zemljama svaki se problem komplicira i može se tumačiti na različite načine. BiH nema samo teške unutarnje proturječnosti nego je zanimljiv zalogaj za geostratege i avanturiste svih vrsta.
Nikako se ne može previdjeti činjenica da je okružuju Hrvatska i Srbija kojima nije svejedno što se tamo događa s dva malobrojnija i slabija naroda. I napokon, ne treba zanemariti i globalne geopolitičke interese u kojima se nadmeću SAD, Rusija, Europska unija, Turska, ali i neke radikalne islamske zemlje.
'Četiri vjetra'
Sve je to još davno primijetio i osjetio Ivo Andrić, koji je u svojim knjigama, za neke politički nekorektno, odlično opisao odnose “četiriju vjera”, ali i upletanje susjeda i tajne planove velikih sila. Uostalom dovoljno je pročitati samo ovu njegovu rečenicu: “Kako je moguće da se ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko koliko njeni najbliži susjedi imaju kada je narod u njoj podijeljen kao nigdje u Europi.”
Stoga se ni tamošnji problemi ne mogu riješiti samo tako što se premijeru susjedne država prostački poruči: Milanoviću, marš kući! Nije Jasmila Žbanić toliko neupućena da to ne zna. Očito i ona kroz socijalne nemire želi ubrzati unitarizaciju BiH, uhvatiti što bolje pozicije za buduću podjelu političke moći te osigurati državni novac za još jedan film. Od Hrvatske je zasad uzela samo novac, a zauzvrat je njezinu premijeru, a time i hrvatskim poreznim obveznicima, pokazala bosanski grb.
>> Picula povjerenici EU: Za BiH je potreban EU fast track program
Slažem se s Dodikom da se to podijeli na tri dijela.. pa neka svatko protestira u svojem i protiv svojih.