– Niste ni Srbi ni Hrvati, već autentična slavenska narodnost koja ima sve atribute posebnosti i jedinstvenosti, svoj kulturni identitet, folklor, povijesno nasljeđe – rekao je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić Bunjevcima u Subotici na svečanosti kojom je obilježen 25. studenoga 1918. kad je Vojvodina pripojena Srbiji. Još se jednom jedan Srbin odlučio drugima govoriti tko su oni u skladu s velikosrpskom idejom i politikom. Prošlo je malo više od mjesec dana otkako je Nikolić s predsjednikom Ivom Josipovićem 17. listopada posjetio Tavankut, selo pokraj Subotice u kojem žive Hrvati i Bunjevci i polaze zajedničku školu.
“Dekret iz 1945. nevažeći”
Tamo Nikolić nije govorio o posebnosti Bunjevaca i susret dvojice predsjednika završio je u miru. No sad Nikolić ističe kako se “razumije da je Dekret iz 1945., kad su bili primorani izjašnjavati se kao Hrvati, nevažeći’ pa je Bunjevcima, kaže Nikolić, sad “vraćeno pravo da se slobodno i ponosno izjašnjavaju kao Bunjevci”. Koliko se slobodno moglo izražavati pripadnost nekoj manjini u Srbiji 90-ih, poznato je i iz podataka o stanovništvu. Pa se broj Hrvata u Srbiji od 1961. do 2011. smanjio sa 189.000 na 57.900, ali drastično je smanjen i broj Bunjevaca, sa 21.000 1991. godine na 16.700 2011., a i Šokaca je od 1783 ostalo samo 607, sve prema podacima demografa Dražena Živića i Sandre Cvikić iz njihova rada “Pola stoljeća kontinuirane depopulacije Hrvata u Srbiji”.
– Ta izjava na tragu je politike koju Srbija vodi prema hrvatskom nacionalnom korpusu kako bi se on razjedinio – kaže Živić, a Kruno Bušić, povjesničar koji se bavi ovim temama, kaže da je Nikolićeva izjava nastavak velikosrpskog fašizma, nastavak započetoga još u Kraljevini Jugoslaviji.
Bez reakcije iz Hrvatske
Povjesničar Ante Nazor podsjeća da je devedesetih iz Vojvodine protjerano ili izbjeglo najmanje 30.000, a prema nekim podacima i do 45.000 Hrvata. Očito je da i sadašnja službena politika Srbije daje prednost Bunjevcima, a prave reakcije iz Hrvatske nema. Cinično je što Nikolić, koji je bio suradnik radikala Vojislava Šešelja, poznatog i po protjerivanju Hrvata iz Vojvodine, sad govori o tome da su Bunjevci konačno slobodni kazati što su.
Srbija i srbijanska politika ostaju nepromjenjeni. Vec 150 godina se svim silama trude da Hrvate posrbe,a hrvatski teritorij prisvoje. Polazisna tocka Srbije prema Hrvatskoj je uvijek to da se na bilo koji nacin negira postojanje hrvatske nacije,a time i postojanje hrvatske drzave. Dakle,na istoku nista novo.