Srbija bila spremna obnavljati Ferhadiju, graditi autoceste...

Podnošenje bosanskohercegovačke tužbe 20. ožujka 1993. godine bio je zapravo pokušaj pravnog zaustavljanja srbijansko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tadašnja republička vlast, personificirana u liku bošnjačkog lidera Alije Izetbegovića, podnijela je Međunarodnom sudu pravde tužbu kako bi potaknula konkretnu reakciju pasivne međunarodne zajednice, koja u to vrijeme nije činila ništa da zaustavi agresiju.  

Od tada pa sve do prije izricanja presude srbijansko-crnogorska strana svoje je aktivnosti usmjerila na osporavanje legitimiteta tužbe, a u zadnjih sedam-osam godina i na pokušaje postizanja izvansudske nagodbe s BiH. Takvi prijedlozi dobili su na intenzitetu dolaskom na vlast u Srbiji Zorana Đinđića. Njegova je vlada BiH službeno nudila nagodbu po kojoj bi vlasti u Beogradu, u zamjenu za bh povlačenje tužbe, financirale obnovu džamije Ferhadija u Banjoj Luci, koju su srpske vojne snage minirale i srušile tijekom rata.

Službeno i neslužbeno, iz Beograda su stizali i drugi prijedlozi za nagodbu, poput sudjelovanja u gradnji autocesta i uspostavi fonda za financiranje ratnih žrtava. Sve te prijedloge, a bila su najmanje tri takva, Sarajevo je odbacivalo bez mnogo razmišljanja. Pritisak javnosti, poglavito bošnjačke, bio je takav da bi svako odustajanje od sudskog procesa značilo nacionalnu i državnu veleizdaju. Stoga ne čudi što se nitko nije usudio niti razmisliti o nagodbi sa Srbijom i Crnom Gorom.  
Bh strana zapravo se uzdala u osuđujuću presudu, koja bi označila moralni, politički i povijesni poraz Srbije, ali i otvorila prostor za traženje klasične ratne odštete.

Da je presudom potvrđeno sudjelovanje Srbije u genocidu BiH bi sigurno tražila naplatu kompletne ratne štete. Procjenjuje se da je u pitanju iznos od oko 200 milijardi eura, iako su egzaktno, u mjeri u kojoj je to moguće, izračunate samo izravne ratne štete u Sarajevu. Poseban tim koji je radio na tome projektu punih deset godina došao je do iznosa od oko 14 milijardi eura. Da je kojim slučajem BiH naplatila išta od tog iznosa, novac bi najvjerojatnije bio usmjeren u poseban fond za obnovu BiH i pomoć žrtvama rata.