Srbija dobiva Marijin zakon – po silovanoj i ubijenoj djevojčici

Te nesretne i crne subote zlo se diglo iz najdubljeg ponora pakla i utjelovilo u obličju Mladen Ogulinca (52), procesuiranog seksualnog napasnika, silovatelja i nezaliječenog alkoholičara koji je slobodan hodao zemljom, po volji onih koji su procijenili da isti nije opasan po ljude te su mu grijehe iz prošlosti (silovanje) oprostili “u ime naroda”. Monstrum je, po vlastitom priznanju, izmilio iz jazbine u kojoj je mirovao svoj bijedni život, na prijevaru oteo žrtvu (nevino dijete)iz roditeljske kuće i s njom se vratio u brlog gdje je počinio jedan od najjezivijih zločina za koje čovječanstvo zna. Oteo mi je krvnik kćer... - napisao je prije godinu dana u otvorenom pismu adresiranom na “narod, Vladu i Vladare Srbije” bravar Slobodan Jovanović iz Starih Ledinaca pokraj Novog Sada.

Bilo je to njegovo pismo, sročeno iz dubine srca, korak ka onome što se do jučer činilo nemogućim – da jedan obični “mali” čovjek iz naroda na neki način natjera vlastodršce da promjene zakon i učine sve da se tragedija kakvu su on i supruga Gordana proživjeli, kada su 26. lipnja 2010. godine ostali bez osmogodišnje kćeri koju je silovao i ubio njihov susjed, više nikome ne dogodi.

Žrtve nemaju drugu šansu

Kad se već “učene glave” nisu same sjetile da postojeći zakon nije dovoljno restriktivan prema pedofilima i da se na prevenciji ne radi dovoljno, danas 36-godišnji Jovanović, zaposlen kao bravar u novosadskom Javno komunalnom poduzeću Put, pokazao im je što treba učiniti:

– Pomislio sam, ako su to mogli drugi prije mene, zašto ne bih mogao i ja? Nakon tragedije u kojoj smo supruga Gordana i ja ostali bez naše Marije u Srbiji se nije poduzimalo ništa da se takvi zločini spriječe. Zato sam sjeo, proučavao inozemne zakone, nešto iz njih preuzeo, a nešto sam, običnim i svima razumljivim jezikom, sam napisao. Tako je nastao “Marijin zakon” – objašnjava dok hodamo ulicama Novog Sada gdje Jovanovića zaustavljaju brojni poznanici, pružaju mu ruku, pozdravljaju ga. Čine to, kaže, i njemu potpuni neznanci, koju mu čestitaju. Jer, upravo se prošlog tjedna pred poslanicima Skupštine Srbije na raspravi našao i “Marijin zakon” o kojem će se u ponedjeljak glasovati.

– Prijedlog “Marijinog zakona” prvi je podržao Borko Ilić, danas zamjenik gradonačelnika Novog Sada, a lani pokrajinski poslanik. Podršku sam dobio i od bivše vlasti koja je trebala raspravljati o zakonu, no nakon izbora i promjene Vlade svi su zakoni koji su tada bili u proceduri povučeni. Među njima je bio i “Marijin zakon”. Sada se on opet našao na dnevnom redu, a podržava ga i nova vlast – tumači Jovanović.

A Marijin zakon, kojeg je otac napisao na manje od tri stranice i sažeo u jedanaest točaka, za Srbiju donosi bitne novosti. Tako pedofili u Srbiji više neće moći računati na uvjetni otpust ili ublažavanje izrečene zatvorske kazne, neće smjeti prilaziti vrtićima i školama, morat će se javljati policiji i drugim nadležnim institucijama i nakon što izdrže kaznu. Poslodavci koji zapošljavaju osobe za rad s djecom, primjerice u vrtićima, luna-parku i sličnim mjestima, od kandidata za posao morat će tražiti potvrdu da njihovo ime nije u registru pedofila, u kojem će se evidentirati svi seksualni prijestupnici koji su zločin počinili u posljednjih 20 godina, a u kojeg će uvid imati policija, sudovi i, vjerojatno, Centar za socijalnu skrb. Ako to ne učine, prijeti im novčana kazna.

– Mi našoj Mariji nećemo slaviti ni malu ni veliku maturu, nećemo biti s njom kod upisa na fakultet, nećemo uživati u njezinoj djeci, našoj unučadi. Ali, naša će Marija ostati živjeti kroz ovaj zakon – priča Jovanović.

Protivi se smrtnoj kazni

U prijedlogu zakona on je tražio i strože kazne za pedofile, i to za redcidiviste do 80 godina zatvora. Ali, taj prijedlog nije prošao, kao ni onaj da odvjetnik po službenoj dužnosti osuđenima za pedofiliju više ne plaća država jer na taj način i obitelji žrtava sudjeluju u financiranju obrane onoga tko im je nanio zlo:

– Napisao sam i da pedofilija nije bolest, već kazneno djelo najgore vrste. Tako ga i treba tretirati. Jer, ako dozvolimo da se pedofilija tretira kao bolest, dogodit će nam se da ćemo imati armiju pedofila penzionera – objašnjava svoje zahtjeve Jovanović.

Kako bi se promijenila kaznena politika i da bi kazne za pedofile mogle biti onakve kakvima Jovanović smatra da trebaju biti, morao bi se, objašnjava promijeniti Ustav:

– Silovanje se u Srbiji sada kažnjava s robijom od tri do 12 godinaa, obljuba djeteta od pet do 18 godina, a silovanje i ubojstvo djeteta od deset do 40 godina. Gdje je taj jezičac na vagi koji će utvrditi kojeg to krivca za smrt nečijeg djeteta treba kazniti s deset, a kojeg s 40 godina zatvora? - pita se.

Smrtna kazna, dodaje, nije rješenje, niti ju podržava:

– Svatko tko se zalaže za smrtnu kaznu mora ju biti spreman i izvršiti. Da u Srbiji postoji smrtna kazna, ona ne bi digla moju Mariju, ne bih zbog toga osjetio olakšanje. Jednako mi je teško, jednako prazno - tiho izgovara.

U obiteljskoj kući u Starim Ledincima, kamo su se Jovanovići doselili prije šest godina iz okolice Bačke Topole, trenutno je i sjedište fondacije “Marija Jovanović - Dete”, osnovane u studenom 2011. godine, u vrijeme kad je otac stradale djevojčice krenuo u žestoku borbu protiv pedofilije, uz poruku da za pedofile ne treba biti ni milosti ni druge šanse jer ni njihove žrtve nemaju drugu šansu:

- Najprije sam mislio da pokrenem peticiju za izmjenu zakona. Saznao sam da mi za to treba oko 50.000 eura. Bio sam spreman sve rasprodati, samo da Srbija dobije antipedofilski zakon, Onda sam krenuo ovim drugim putem – objašnjava otac žrtve.

Tako je Novi Sad osvanuo oblijepljen plakatima “Za Marijin zakon”, na Facebooku je otvorena istoimena stanica koju uređuju Saša Marijanović iz Kostolca, profesorica engleskog jezika Jelena Popović-Ivanović iz Novog Sada i Slobodan Jovanović, a na internetskoj stranici http://marijajovanovicdete.wordpress.com nalaze se sve informacije o radu i ciljevima fondacije “Marija Jovanović - Dete”

- Rad fondacije od samog početka podržavaju gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević i njegov zamjenik Borko Ilić, imamo dobru suradnju i s Gradskim sekretarijatom za obrazovanje, podržali su me mediji u Srbiji, imam potpuru ministra pravosuđa Nikole Selakovića te predsjednika Skupštinskog odbora za zakonodavstvo Vladimira Cvijana, što mi puno znači. Ljudi zovu u fondaciju, pričaju o problemima, ja im kažem što poduzeti, kome se obratiti za pomoć. I ponavljam im da sram i stigma nikako ne smiju biti na žrtvama jer one nisu krive. Uskoro će se fondacija preseliti u prostor u Apolo centru u Novom Sadu. Nezgodno mi je da u kući primam ljude i da pričamo o problemima. Znate, imam sedmogodišnjeg sina Ognjena – kaže Jovanović.

Dječak je svjestan da njegove sestrice više nema, odlazi joj na grob zapaliti svijeću, a za fondaciju koja nosi Marijino ime kaže da se brine kako se nekom drugom djetetu ne bi dogodilo ono što se desilo njegovoj sestri:

– Velika mi je podrška u životu supruga Gordana. Ona vodi računa o Ognjenu i zajedno sa mnom čuva uspomenu na našu Mariju – priča.

– Nakon što se zlo dogodilo pitali su me ljudi hoću li otići iz Ledinaca. Kamo? Ja nemam gdje ići. Niti smo mi ti koji se trebaju sklanjati. Nedavno me zvala jedna majka čija je kći bila žrtva pedofila. Da se za to ne sazna, ona je svoje djete upisala u školu u šestu općinu od kuće! Žrtve se ne trebaju skrivati, ponavljam da one nisu krive. I zato treba raditi da se svijest o tome promijeni - govori Jovanović.

Nakon što je njegova kći postala žrtvom, Slobodan Jovanović odlučio je svoj život podrediti borbi za, kako kaže, donošenje antipedofilskog i antisiledžijskog zakona. Nadomak je cilju jer su se gotovo sve političke stranke izjasnile da će zakon podržati. Bit će Jovanović presretan ako odredbe iz “Marijinog zakona” spase barem jednu žrtvu, kad već nije bilo propisa zbog kojih bi zločinac Ogulinac zbog svojih prijašnjih nedjela bio pod nadzorom.

Prokleta avlija

A djevojčica po kojoj će jedan zakon nositi ime tog je lipnja završila prvi razred. Bila je odlična učenica. Taj dan kad se zločin dogodio bila je kod kuće s mlađim bratom Ognjenom. Roditelji su bili na poslu i djeca su bila zaključana u kući. No, Ogulinac, čija je sestra čuvala Jovanovićevu djecu, znao je gdje su ključevi. Došao je do njihova doma i Mariju odveo sa sobom. Na stranici fondacije Slobodan Jovanović piše da joj je Ogulinac pokazivao pornografske filmove, silovao je i zatim ugušio jastukom, da ne kaže majci što se dogodilo.

“Na kraju svog krvavog pira, malo tijelo bacio je iza šupe u svojoj prokletoj avliji. Kukavica i ljudska gnjida se nakon zločina odmetnula u šumu u kojoj su ga uhvatili moji susjedi i rođaci 20 sati kasnije” – prepričao je Jovanović dio Ogulinčeva iskaza kojeg je dao policiji, ali ga nije htio ponoviti pred sudom jer mu je odvjetnik po službenoj dužnosti savjetovao da se brani šutnjom.

Ubojstvo Marije Jovanović ostalo je nekažnjeno. Mladen Ogulinac umro je u zatvorskoj bolnici od srčanog udara. Bilo je to 2. kolovoza 2010. godine, na dan kad je Marija trebala slaviti svoj osmi rođendan. Nije razjašnjeno tko mu je rekao gdje se nalazi ključ od doma Jovanovićevih. Ako je to i bila njegova sestra, za koju doznajemo da se nakon svega liječi u nekoj psihijatrijskoj ustanovi, ona ne može kazneno odgovarati. Kao što, zakonski, ne može biti ni kriva ako mu je pomogla prikriti nedjelo. Isti propis i u Hrvatskoj vrijedi za sve članove obitelji zločinca. Možda će i njega jednom mijenjati neki obični mali čovjek. Samo, to bi značilo da mu se mora dogoditi tragedija kakva je zadesila i Gordanu i Slobodana Jovanovića.