Sutra u 10 sati u Palači mira u Haagu predsjednik Međunarodnog suda Peter Tomka objavit će odluku u međusobnim tužbama za genocid Hrvatske (od 1999.) i Srbije (2010.). Od utemeljenja suda 1945. nijedna država nije osuđena za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Briljantni suci
Kakva god bude odluka 17 sudaca (dvojica su ad hoc suci Hrvatske i Srbije), obvezatna je (nadzire Vijeće sigurnosti) i konačna jer nema žalbe. Presuda je od goleme pravne, povijesne i političke važnosti. Nas je proces, prema podacima Ministarstva pravosuđa od lipnja 2014., stajao 28,1 milijun kuna, od čega najviše za strane odvjetnike (23,7 milijuna), a ostalo na naše zastupnike, prijevode, stručne analize, putne i druge troškove. Srbija šuti o trošku. Čekaju, kažu, epilog.
Srbija je sve vrijeme inzistirala na izvansudskom rješenju. Bivši predsjednik Boris Tadić žalio se kako za to nemaju partnera iako su predsjednik Ivo Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić bili skloni tomu, ali uz ispunjenje nekih uvjeta. Potpredsjednik srbijanske vlade Rasim Ljajić, prema Večernjim novostima, izjavio je da presuda u Haagu neće ništa bitno promijeniti, da će Srbija imati više koristi nego štete i da će svaka strana imati svoju interpretaciju presude. I njihov pravni ekspert Tibor Varadi smatra da je najlogičnije odbijanje obje tužbe uz spomen nekih zločina. Iako, u slučaju BiH protiv Srbije, sud je, obrazlažući da masovna ubojstva ne predstavljaju zločin genocida ako nisu počinjena s posebnom genocidnom namjerom, naveo: "To su možda ratni zločini ili zločini protiv čovječnosti, ali nije u nadležnosti ovog suda da to utvrdi".
Sastav suda i impresivne biografije sudaca ne daju prostora za političke teorije zavjere. Zastupljene su sve strane svijeta i pravni sustavi, uz to što moraju biti predstavnici pet zemalja stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. Suci moraju biti visoko moralne osobe sposobne za najviše sudačke dužnosti ili su pravni eksperti za međunarodno pravo. Samo su tri žene, ali od 1945. samo su još dvije sudile u MS-u. Sedmorica su 2007. presudila i spor BiH protiv Jugoslavije (SRJ). Suci Keith i Bennouna glasovali su protiv odluke da Srbija nije bila sudionik u genocidu, a suci Tomka i Skotnikov, uz ad hoc suca Kreću, protiv odluke da je prekršila obvezu sprečavanja genocida.
Genocid je dokazan samo u Srebrenici, unatoč svim logorima, progonima i masakrima. Ali, Srbiji nije dokazano (su)učesništvo. Iz te odluke očita je izuzetna složenost dokazivanja odgovornosti države za genocid. Stoga su i zastupnici naše tužbe, Ivan Šimonović i Ivo Josipović, postali zagovornici njezina povlačenja. U povodu tužbe BiH riješena su sva bitna pravna pitanja. Suce to ne veže, ali za drugačiji stav trebaju jake razloge. Sud u Haagu još je 1949. u predmetu UK protiv Albanije zaključio da tužbe protiv država za veoma teške povrede prava moraju biti potkrijepljene potpuno uvjerljivim dokazima "primjerenim ozbiljnosti optužbi".
Čak i kad se dokažu radnje koje se traže za genocid, to što su počinjeni zločini nad nekom grupom (nacionalnom, vjerskom...) na nekom području, ne znači da je počinjen i genocid. Sve to zlo mora biti počinjeno s posebnom genocidnom namjerom baš "da se uništi, u cjelini ili djelomično... grupa kao takva". Ni politika stvaranja "etnički homogenog" područja kroz etničko čišćenje "ne može se samo po sebi smatrati genocidom" bez te specifične namjere. Suci se strogo drže onoga što propisuje Konvencija baš zbog toga što je genocid najteža optužba.
Nisu pokušali spriječiti
U slučaju Srebrenice bitan je trenutak nastanka genocidne namjere pa je MKSJ utvrdio da su se tek nakon osvajanja Srebrenice vojne snage bosanskih Srba odlučile na masakr Muslimana. Srbija to nije znala pa nisu mogli biti ni izvršitelji ni sudionici iako su inače pomagali bosanskim Srbima. Nije utvrđeno da su odgovorni ni u smislu standarda "potpune ovisnosti" bosanskih Srba propitivanog u predmetu Nikaragva protiv SAD-a vezano za kontraše koje je potpomagao SAD. I na pitanje jesu li izvršitelji bili pod "efektivnom kontrolom" Srbije jer su postupali pod kontrolom njezinih organa, odgovor je bio negativan. No, mogli su znati da se genocid može dogoditi pa su trebali barem pokušati to spriječiti s obzirom na svoj utjecaj, a kako nisu, proglašeni su odgovornima samo zbog toga. U odnosu na Vukovar okolnosti su teže za Srbiju, ali pitanje je dokaza genocidne namjere.
>>U utorak 3. veljače od 10 sati uživo ćete moći na našem portalu pratiti izricanje presude!
>> Srpski pravni tim očekuje da sud odbije hrvatsku tužbu za genocid
Sam seselj kaze da je cilj bio i ostao velika srbija, i u toj velikoj srbiji nema mjesta za druge nacionalnosti osim srpske. Ah da je srbija ljudstvom i masinerijom sudjelovala znaju i mala djeca.