Summit EU u prosincu redovito je posvećen i politici proširenja pa će tako biti i sljedeći sastanak Europskog vijeća u četvrtak i petak, no to će biti prvi u novom sazivu europskih institucija u kojemu proklamirana politika glasi – nema proširenja sljedećih 5 godina (a kad će ga biti, ne zna se). Zaključci, koje će usvojiti Vijeće za opće poslove u utorak i zatim blagosloviti Europsko vijeće u petak, već su formirani i Večernji list je u Bruxellesu već došao do tog dokumenta. Ima u njemu kurtoaznih pohvala na račun zemalja kandidatkinja, jer EU ne želi zamrznuti pregovore, želi zamrznuti sam čin proširenja, a između toga je velika razlika. Ali u njima nema, primjerice, naznake da će Srbija u godinu dana otkako je otvorila pregovore (21. siječnja 2014.) zaista otvoriti i prvo pregovaračko poglavlje. Godina bez ijednog otvorenog poglavlja realno je neuspjeh za Srbiju.
Ovo redovito godišnje podvlačenje crte pod napredak zemalja kandidatkinja događa se u okolnostima koje najbolje opisuju četiri događaja. Prvo, odnosi Hrvatske i Srbije ponovno su ušli u "ledeno doba", zbog nesretnog slučaja Šešelj. Ali, drugo, nije Hrvatska ta koja sprečava Srbiju da otvori prvo pregovaračko poglavlje, nego to potiho čini Njemačka.
Treće, unatoč usporenom tempu, svim liderima u Europi i dalje je jasno da EU kad-tad mora uključivati zemlje zapadnog Balkana, za što se prije tri tjedna založio i papa Franjo. I četvrti događaj: predsjednik Srbije Tomislav Nikolić pokušao je izazvati potres na srpskoj političkoj sceni izjavom da će EU na kraju pregovora tražiti od Srbije da prizna Republiku Kosovo i da se o tome svi srpski političari trebaju izjasniti sada, na samom početku pregovora. Sva ta četiri događaja – i važnost hrvatsko-srpskih odnosa, i uloga Njemačke koja diktira tempo, i strateška želja da cijeli Balkan jednog dana bude u EU, i srpski strah od toga da će prije samog ulaska u članstvo EU morati priznati neovisnu državu Kosovo – ocrtavaju nešto što će pratiti Srbiju ne samo sada na početku nego tijekom čitavih pregovora o ulasku u EU. Srbija će ući u EU onda kad pronađe i dosegne savršenu ravnotežu između te četiri stvari. U nekim drugim vremenima, pronalazak svetog grala možda se činio jednostavnijim zadatkom.
U takvom kontekstu, Hrvatska se ne treba gurati da bude percipirana kao članica EU koja je najstroža prema Srbiji. To što je Hrvatska u EU i što bez naše podrške Srbija ne može napredovati prema EU zaista predstavlja veliku batinu koju Hrvatska ima u ruci. Ali nije uzalud ostala upamćena Rooseveltova uzrečica "govori blago i nosi sa sobom veliku batinu". Inteligentan dio takve politike nije u batini, nego upravo u blagorječivosti. Hrvatska će više svojih neriješenih problema sa Srbijom riješiti pametnim iskorištavanjem tihe diplomacije, nego bučnim mahanjem batinom, kakvo posljednjih dana vidimo u ponašanju nekoliko pravaških stranaka od kojih neke koaliraju i s HDZ-om. I to HDZ-om koji je još jučer surađivao s vlastima u Srbiji, a i sutra će ako ima ambicije biti ozbiljna vlast. I Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović, ako ili kad ponovno budu na vlasti, komunicirat će i surađivati sa Srbijom jednostavno zato što je to važno za pomirenje i izgradnju stabilnosti u hrvatskom okruženju. Važno je i za hrvatsko gospodarstvo, i za hrvatsku sigurnost. Nije slučajno da je Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Srbije koji je donedavno bio premijer, a prije toga i ministar unutarnjih poslova, u jednom neformalnom razgovoru rekao HDZ-ovoj europarlamentarki Dubravki Šuici: – Pozdravi mog drugara Tomislava. Kao ministar unutarnjih poslova, Karamarko je posjetio Dačića u Beogradu. I dobro je da jest. Bio bi čisti populizam tražiti u tome nešto sporno.
Istina, teško je govoriti blago o temi nestalih žrtava Domovinskog rata, čiju sudbinu možda znaju, ali ih i dalje uporno skrivaju arhivi bivše JNA koji se čuvaju u Beogradu. Ti arhivi moraju biti otvoreni, a živući ratni zločinci u Srbiji procesuirani (što vrijedi i u Hrvatskoj). O mnogim neriješenim pitanjima iz agresije Srbije na Hrvatsku nije lako govoriti blago, ali hrvatska diplomacija uspješno je to činila čak i tijekom rata pa je zasigurno sposobna za to i danas, kad su potpuno drukčije okolnosti i kad, riječima Ante Gotovine, rat pripada prošlosti. U osnovi, Hrvatska se slaže s papom Franjom da cijeli Balkan treba biti u EU. Naravno, kad Srbija za to bude spremna i kad ispuni uvjete, ali i na nama je da pomognemo da to učini.
A "imamo" i Zoku, tetu Pusić, Severinu... Zato istočni "komšije" mogu biti bez brige.