Gordan Grlić Radman, novi ministar vanjskih poslova, jučer je posljednji stigao na sastanak s Andrejem Plenkovićem jer mu je zrakoplov iz Njemačke, u kojoj je veleposlanik, kasnio. Rođen je 1958. u Prisoju pokraj Tomislavgrada, nakon studija odlazi u Švicarsku, gdje radi, ali i stvara mrežu hrvatskih udruga, bilo akademskih ili poslovnih. Još 1989. upoznaje Franju Tuđmana, kojemu je organizirao predavanje, i na njegov poziv vraća se u Hrvatsku 1991. U MVEP-u je od 1992., bio je veleposlanik i u Mađarskoj i dobro poznaje kuću koju će voditi.
Vaše se ime nije spominjalo u javnosti kao mogućeg kandidata za ministra vanjskih poslova. Je li vas iznenadila ta odluka?
Ona je ugodno iznenađenje. Još nisam ni odradio polovinu mandata u Njemačkoj. U Ministarstvu su se pojavljivala razna imena, ali time se nisam bavio jer sam bio fokusiran na pripremu veleposlanstva za hrvatsko predsjedanje Vijećem EU. Nakon Hrvatske, predsjedanje preuzima Njemačka i pokrenuli smo inicijativu da neke stvari zajednički odradimo te smo naišli na otvorena vrata. Odnosi su dviju zemalja i na federalnoj, ali i na razini saveznih zemalja odlični.
Sada ćete se predsjedanjem morati baviti s aspekta ministra. Koliko ste uključeni u pripreme?
Predsjedanje je kruna, ali i veliki izazov. Uključen sam, ali neizravno, preko Njemačke.
Od kada ste točno u MVEP-u?
Formalno od 1. travnja 1992., a neformalno od 26. studenoga 1991. kad sam se javio na javni natječaj. Tada sam bio poslovni tajnik Medicinskog fakulteta, a Mate Granić dekan.
Da razriješimo pitanje – jeste li u rodu s Granićem?
Ne. Nismo u rodu ni mi ni naše supruge. Pretpostavljam da znam odakle ta priča. Moj punac i Granić, obojica liječnici, živjeli su u velikoj kući s još dvojicom liječnika. Iznimno sam ponosan na prijateljstvo s Granićem, uostalom, kasnije smo i blisko surađivali kad me imenovao među najbliže suradnike, ali nismo u rodu.
Je li vaš početak u službi vanjskih poslova onda vezan za njega?
Nije. Granić je 1. kolovoza 1991. godine postao potpredsjednik Vlade. Ja sam ostao na fakultetu, ali uključio sam se u stožer saniteta i Ureda za izbjeglice. Andrija Hebrang, Zdenko Škrabalo, Damir Matković i ja odradili smo dvije uspješne lobističke akcije u Švicarskoj, nakon čega je Tuđman imenovao Škrabala za veleposlanika u toj državi pa sam tako i ja ušao u MVP. No, tada je došlo do obrata, Tuđman je ipak htio da Škrabalo preuzme MVP i on je pristao, ali na godinu dana, tako da sam tu godinu, bez veleposlanika, osnivao veleposlanstvo u Bernu, konzulat u Zürichu i stalnu misiju u Ženevi. Možemo metaforički reći da sam u MVP ugradio koju ciglicu i da sam izvorni hrvatski diplomat.
Od kada poznajete Andreja Plenkovića?
Od 1995. godine. Jako sam ponosan na to razdoblje kad je u MVP došao val kvalitetnih ljudi. Bili su tu i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović. Plenković je već tad pokazivao da je vrlo inteligentan, pristojan, uglađen, obrazovan, stručan. Bio je profil diplomata kakav bi svaka zemlja željela.
Hrvatska ima otvorena pitanja sa susjedima. Kako vidite odnose sa Srbijom i ima li u Beogradu sugovornika za rješavanje problema?
Nama je u interesu imati stabilno susjedstvo. Želimo Srbiji dati europsku perspektivu i možemo pružiti ruku u stručnom i političkom pogledu, ali Srbija mora proći sve što smo i mi prošli pri pristupanju EU i najprije zadovoljiti sva mjerila.
Hrvati u BiH su, u najmanju ruku, u nezavidnom položaju. Vi ste iz Hercegovine, pretpostavljam da imate poseban senzibilitet prema tom kraju?
Rođen sam u okolici Tomislavgrada, to je moj zavičaj, moja domovina. Daytonski sporazum treba nadogradnju, ali treba poštivati temeljne uvjete na kojima on počiva – to je da je BiH država s tri ravnopravna konstitutivna naroda. Kasnije preinake i intervencije visokih povjerenika dovele su do toga da su Hrvati preglasani, a tu je i pitanje promjena izbornog zakona.
Otac vam je bio vlasnik Agroproteinke, najvećeg prerađivača životinjskih nusproizvoda u jugoistočnoj Europi?
Otac je bio većinski dioničar. Nakon njegove smrti 4. veljače to sad vodi moj brat.
Vaše imovinske kartice još nema. Hoće li biti problema s vašim nekretninama?
Ne bi trebalo. To me pitao i premijer. Sve što je otac ostavio dijeli se u proceduri ostavinske rasprave. A sve što imam zaradio sam plaćom ili dobio darovnim ugovorom.
I onu Slovensku epizodu? Više od ratne odštete mene zanima univerzalno pravo na temelju kojega Srbija podkopava državno pravni poredak Republike Hrvatske kad vidi svoj ustav i svoje zakone nadležne nad teritorijom Republike Hrvatske u kombinaciji sa EUN-om (Tihomir Purda, Danijel Rehak itd.), a da srpski zločinci hrvatskom pravosuđu nisu dostupni - no to se možemo djelom Bajiću, DORH-u i Puhovskom zahvaliti...