Hrvatska već godinama sanja da joj BDP iz minusa prijeđe u bilo kakav plus, ali primjer susjedne Srbije pokazuje da ni skroman rast BDP-a ne može pokrenuti ekonomiju koja ima duboke strukturne probleme. Još prije dvije godine u Srbiji su se pojavili naslovi – Srbija je prva u regiji izašla iz recesije, Ne treba nam više MMF... No, protekli tjedan od naših istočnih susjeda stizale su potpuno suprotne poruke, i to iz usta najviših predstavnika vlasti. "Moramo rezati da ne završimo kao Grčka i Argentina", poručio je novi, mladi ministar financija Lazar Kostić.
"Srbija je bolesna", dodatno je dramatizirao ministrovu izjavu prvi potpredsjednik vlade i najmoćniji srbijanski političar, vjerojatno budući premijer Aleksandar Vučić. Što se to u samo godinu dana dogodilo da je Srbija od perjanice ekonomskog rasta postala prvi kandidat za bankrot u Europi? Pravi odgovor je - ništa! Dogodio joj se samo fiat koji je obnovio proizvodnju u Kragujevcu, ali novi fićo nema tako jak pogon da bi pokrenuo cijelu Srbiju, koja boluje od iste bolesti kao i Hrvatska – prevelike i neučinkovite javne službe te premalog privatnog sektora koji je motor svake države.
Neučinkovita javna služba
– Nitko u Srbiji, pa ni mi u vrhu vlasti, ne zna koliko ljudi radi u javnim službama – kazao je iskreno prošli tjedan prvi srbijanski financijaš Lazar Krstić, predstavljajući paket od šest mjera koje bi trebale Srbiju spasiti od bankrota. Kako je Srbija od privrednog rasta preko noći došla na rub bankrota? Srbija je zemlja koja je doživjela ekonomski paradoks – u proteklih sedam godina BDP joj je skočio 40 posto (više od pet posto godišnje), a broj zaposlenih smanjio se za više od 100.000. Visoki ekonomski rast i pad broja nezaposlenih u pravilu ne idu zajedno, osobito ne na srednji i dulji rok. Srbijanski ekonomski stručnjak Nebojša Katić naziva to "misterijem srbijanskog privrednog rasta", a objašnjava time što je socijalistička privreda zapošljavala brojne ljude koji efektivno nisu pridonosili ekonomskom rastu. Tako se otpuštanjem viška radnika nije ugrozio ekonomski rast, a produktivnost je porasla jer su drugi radnici morali više raditi.
Također, razlog je tog misterija i to što u stvarni rast BDP-a nije uračunan efekt inflacije koja u Srbiji posljednjih godina iznosi oko deset posto. Dakle, srbijanski ekonomski rast bio je u biti samo virtualan i doveo je Srbiju do rekordne nezaposlenosti. Na burzi rada sada je gotovo 800.000 ljudi, a smatra se da je realno nezaposleno milijun Srba. Kako ljudi ne rade i nema tko porezima puniti proračun, dolazi do galopirajućeg deficita, odnosno eksplozije javnog duga. Srbijanski deficit proračuna iznosi oko šest posto BDP-a (po procjenama MMF-a). Dakle, Srbija godišnje potroši blizu dvije milijarde eura više nego što ubere od poreza. To je dovelo do eksplozije duga koji je već prešao 60 posto BDP-a, što se smatra gornjom granicom iznad koje države ne mogu normalno vraćati svoje obveze. Veći problem od samog duga je činjenica da on u posljednje tri godine raste nekontrolirano. Jedino rješenje za Srbiju je rezanje javnog sektora.
Srbija nema turizam
Za razliku od Hrvatske, Srbija nema turizam koji joj godišnje donese sedam milijardi eura. Zbog toga Srbija sada želi mobilizirati sve svoje velike potencijale u energetici i poljoprivredi, a glavne partnere našla je u bogatim šeicima iz UEA. Njihov je zadatak da svojim milijardama pokrenu proizvodnju i zaposle stotine tisuća ljudi, što je jedino jamstvo ekonomskog rasta.
>> Strauss-Kahn: Volim Srbiju, za nju ću tri mjeseca raditi bez plaće!