Subota 13. travnja: Uhićen zarobljenik najvećeg mita današnjice
Uhićen je osnivač Wikileaksa Julian Assange koji je zbog objavljivanja tajnih informacija o zločinima i ratovima u svijetu na udaru Amerike. Je li mogao očekivati ono što mu se dogodilo? Je li mu motiv bio rivalitet s najvećim moćnicima svijeta koji donosi slavu? Sad mu se kao planetarnom heroju pišu hvalospjevi – je li ih zaslužio? Je li znakovito to što ga štite ljevičari i ultraljevičari od Hrvatske do Južne Amerike? U svemu tome ima pomalo istine. Assange je zarobljenik najvećeg mita današnjice, interneta, te drži da više neće biti slobodnih generacija. Zahvaljujući “idiotskim roditeljima” koji imena i fotografije svoje djece i njihov identitet izlažu na Facebooku svi postaju “globalno poznati”. Rijetki ljudi mogu živjeti “odvojeno od mreže”, što “smrdi na totalitarizam”. No nacizam, komunizam i fašizam mislili su da su trajni i svemoćni, ali se pokazalo da nisu. Čovjek ima izbora, može živjeti slobodno i bez interneta ili ga rabiti kao sredstvo, kao motiku, kuhinjsku spužvu ili automobil. I Assange je u tome imao iskustvo, pokazao je kako kao nikad u povijesti hrabrost pojedinca može narasti do divovskih razmjera i uzdrmati najveću i najmonstruozniju svjetsku silu, makar za njega posljedice bile tragične.
Nedjelja 14. travnja
Najdublji je osjećaj vjere dječji doživljaj blagdana
Čitam jedan naslov “Danas je Cvjetnica. Znate li što se slavi?” Ima vjerskih uspomena koje sjaje u sjećanju kao zvijezde na nebu. Valjanje po slami u kuhinji za Božić, skrivanje odjeće ili obuće roditeljima na Materice i Očiće, pa su je otac i mater morali otkupljivati darovima, paljenje “svitnjaka” uoči velikih blagdana i pretrčavanje po njima golim nogama, tucanje kuhanih jaja za Uskrs... A jedna je od tih uspomena umivanje u lavoru u vodi posutoj cvijećem na Cvjetnicu. Za nas je djecu to cvijeće u vodi značilo poseban dan koji tu posebnost prenosi i na nas, ono nas je povezivalo s Bogom i svojom čistoćom s Njim poistovjećivalo. Možda i nema dubljeg osjećaja vjere od dječjih doživljaja blagdana koji se očekuju kao susreti s najdražima. Kada nas poslije kao odrasle ljude život obdari najjradosnijim događajima, u nama se obnavljaju dječja vjerska uzbuđenja, iznimnost blagdana i doticaj s vječnim. Naše slavljenje diplome, naše vjenčanje, dolazak na svijet naše djece, useljenje u stan, bujanje naših vrtova naši su Božići, Cvjetnice, Uskrsi, Velike Gospe... Kad vjerujemo u Boga, u svoje bližnje i u sebe.
Ponedjeljak 15. travnja
Urušavanje Tuđmanova HDZ-a bez obračuna
Netko već dugo usmjerava javnu radoznalost za Milijana Brkića, HDZ-ova potpredsjednika Hrvatskog sabora. Nema dokaza da je to Andrej Plenković, ali da hajka na Brkića tjera vodu na mlin njegovu čišćenju stranke od starih kadrova i promociji odanih mu mladih karijerista – očito je. Brkiću kao i Miri Kovaču, Davoru Ivi Stieru i, na primjer, onim zastupnicima HDZ-a u Saboru koji nisu dignuli ruke za Istanbulsku konvenciju pripisuju se konzervativizam i desna orijentacija koja je prevladavala u povijesti stranke. Pa koliko je istine u riječima Zorana Milanovića da Plenković po svjetonazoru pripada liberalnoj struji SDP-a te da ne zna što radi u HDZ-u, toliko je predsjedniku HDZ-a u interesu ukloniti ili onemogućiti kadar koji se ne uklapa u njegovu lijevo-liberalnu politiku. Milijan Brkić je najistaknutiji predstavnik toga kadra, pa ga je, ne tjednima i mjesecima, nego godinama, sumnjičiti u javnosti najbolji način da se, bez definitivnog obračuna, što duže urušava Tuđmanov HDZ, što je Plenkovićev glavni cilj. I da ponovim: ušavši u HDZ tek u četrdesetoj godini, dva desetljeća nakon što je stranka osnovana, s popudbinom iz komunističko-marksističkog odgoja, u kojem nije bilo ni vjere ni patriotizma, Plenković je savršeni izvršitelj toga zadatka.
Utorak 16. travnja
Talijani u ZERP-u ulove ribe za 1,5 milijardi kuna
Hrvatski sabor će vjerojatno poslije Uskrsa raspravljati o Mostovu prijedlogu da se proglasi isključivi gospodarski pojas na Jadranu (IGP), najavio je u ponedjeljak saborski zastupnik i politički tajnik te stranke Nikola Grmoja. Most je za to uspio skupiti 31 potpis, priključili su mu se zastupnici SDP-a, Živog zida, Neovisnih za Hrvatsku, Glasa, Snage, PH i drugi. Ali budući da bi proglašenje toga pojasa išlo na štetu nekih zemalja EU, u prvom redu Italije, ni rasprava ni moguće glasovanje neće teći glatko. Jer, Plenkovića je prije koji dan portal politico.eu svrstao među najozbiljnije kandidate za jedno od čelnih mjesta u EU i u UN-u te zacijelo ova vlast neće dopustiti da mu pišljivih 25 tisuća četvornih kilometara mora nad kojima bi Hrvatska mogla proglasiti suverenitet pokvari izglede. Talijani u ZERP-u ulove godišnje ribe vrijedne oko milijardu i pol kuna, što će reći da se iz zabrane ribolova u tom pojasu izuzmu zemlje EU, iz mora koje je moglo i može biti naše može uprihoditi 1,5 milijardi kuna. Ali što je taj gubitak za veliku i bogatu Hrvatsku prema siromašnoj i sićušnoj Italiji! I što će nam suverenitet na moru kad ga nemamo ni na kopnu.
Srijeda 17. travnja
‘Mržnja veća nego prema Hrvatima 1991. godine’
Nakon što je trener podgoričke Budućnosti Jasmin Repeša izrazio zgranutost zbog divljačkog ponašanja publike u Beogradu na utakmici doigravanja ABA lige između Zvezde i crnogorskog kluba, javili su se i neki podgorički novinari. Nebojša Šafranac piše da je “mržnja veća nego prema Hrvatima 1991. godine” te da “takvu mržnju nije vidio nikad na sportskim terenima, ni u najcrnjim derbijima gradskih i povijesnih neprijatelja, ni kad je Figo došao prvi put u Barcelonu u bijelom, ni nakon krvavih ratova”. Srbijanski mediji to ponašanje navijača prešućuju, a za trenera Zvezde publika je bila “sjajna”. Kad se što slično dogodi srbijanskim sportašima u Hrvatskoj, kao što je bio incident na splitskoj rivi, hrvatski mediji se natječu u osudi huligana, u isprikama, u samoponižavanju u kojem se Srbi prikazuju kao anđeli, a Hrvati kao sramotna mrlja na ovome planetu. A kao što se sa srbijanskog vidikovca u Hrvatskoj vide samo ustaše, tako su sada Crnogorci, koji su se također samostalnošću spasili od velikosrpskih ralja, za beogradske navijače postali – Šiptari.
Četvrtak 18. travnja
Što je sekularnoj Francuskoj Notre-Dame?
Što se toliko Francuska, Europa i svijet uzbuđuju zbog požara u crkvi Notre-Dame? Jer, što će nam Notre-Dame, koja je, kako kaže Plenković, simbol “kršćanskog nasljeđa”, kad toga nasljeđa nema u dokumentima EU, kad ga nema u “Kući europske povijesti” u Bruxellesu, kad nije bilo predviđeno ni u Ustavu Europske unije, kad ga nema ni u Lisabonskom ugovoru, koji je taj Ustav zamijenio? Metaforički govoreći, Notre-Dame su zapalili isti oni koji su zapalili kršćanstvo u Europi. Prije oko godinu dana tako reći cijela “sekularna Francuska”, i lijeva i desna, pozivajući se na zakon iz 1905. koji odvaja Crkvu od države, poludjela je zbog Macronova obraćanja Biskupskoj konferenciji Francuske u kojem je rekao kako je “važno popraviti odnose Crkve i države” i kako “za to nema drugog načina osim iskrenog dijaloga”. Jer, kad treba izvršiti obveze prema domovini, rekao je francuski predsjednik, “građanski i katolički žar spajaju se u jedinstveni plamen”. Što je u sekularnoj Francuskoj crkva Notre-Dame? Uglavnom – atrakcija poput mnogih drugih zbog kojih gosti dolaze u Francusku i donose joj milijarde eura. Za takvu Francusku, Europu i svijet u vatri koja je zahvatila Notre-Dame gorjelo je ono što je uopće ostalo od kršćanstva i povijesti – turizam.
Petak 19. travnja
Kad su nevini fratri ‘legitiman vojni cilj’
Ivo Josipović ne prestaje nizati bisere na ogrlici kojom se resio dok je bio predsjednik. Još traju reakcije na njegovu tvrdnju o pokolju fratara na Širokom Brijegu: “Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja”. Voditelj vicepostulature u Širokom Brijegu Miljenko Stojić kaže kako su partizani ušli u samostan oko 10, a svećenike, koji nisu pružali nikakav otpor, počeli ubijati oko 16 sati, što “Ivo Josipović može pronaći ili u arhivu ili u dijelu jugokomunističke literature, pa i u njemačkim izvorima”. Neven Sesardić piše da je njegov otac, koji je 1971. godine bio predsjednik Vrhovnog suda, zabilježio da su fratri ubijeni nevini, to jest bez suđenja, koje se nigdje ne spominje. Kad je o Josipoviću riječ, ništa se drugo nije moglo ni očekivati od čovjeka koji je u sarajevskom Parlamentu optužio Hrvatsku za ratna stradanja u BiH, a u izraelskom Knessetu ustvrdio da je “ustaška zmija” u Hrvatskoj “sad oslabljena, ali je još uvijek tu”. Njegove su izjave na tragu komunističkih potvora vlastite domovine i naroda, pa kad kaže da su fratri bili “legitiman cilj vojnih djelovanja” on je legitiman vojnik koji bi to djelovanje nastavio.
VIDEO 16 najmoćnijih žena u hrvatskoj politici i društvu:
Sažeto u par rečenica: Ostatke nekad državotvornog HDZ-a može voditi i Ivo Josipović, jednako kao i Plenković. Oba bi mirno spalila Notre Dame, jedan jer je to levici "legitiman cilj", a drugi jer mu Naša Gospa ne znači dalje od "kulturnog nasljeđa". A dok gori oba bi mogla vikati - Pali, pali, Ustaše, Ustaše!