"Karlo, jedina moja ljubavi, zauvijek tvoja Betty", bile su riječi kojima je te prohladne siječanjske subote 16-godišnja gimnazijalka Elizabeta Šubić pred petrinjskom Osnovnom školom odlučila opisati bezgraničnu ljubav prema svom tadašnjem mladiću. Nakon što je grafitnom olovkom na zidu škole napisala kratku poruku, sjela je na stube na kojima se s dečkom trebala sastati u 21 sat.
Ubio nepoznatu djevojku
Desetak minuta prije pred školom se pojavio tada 16-godišnji Srđan Mlađan. Prišao joj je, pitao je što radi i sjeo pored nje. Kratko su razgovarali, nakon čega Mlađan iz sportske torbe vadi strojnicu svog oca Mladena i ispaljuje u Elizabetu dva hica – jedan u vrat i drugi u glavu. Djevojka ostaje na mjestu mrtva, a on sprema pušku nazad u torbu te se vraća u Sisak na isti način na koji je iz njega doputovao – gradskim autobusom.
Prema svom vlastitom priznanju, Mlađan motiva za ubojstva nije imao jer je Elizabetu tada vidio prvi put.
– Odlučio sam na tom mjestu i tog dana nekoga ubiti, meni je bilo svejedno koga. Da nije naišla ona, žrtva bi bio netko drugi – priznao je Mlađan u svibnju te 1998. godine u istrazi, samo nekoliko dana nakon što je napunio 17 godina. Mediji su ga tada prozvali sisačkim monstrumom.
I to sasvim opravdano. Srđan Mlađan danas je jedan od najdugovječnijih "stanara" odjela pojačanog nadzora u lepoglavskoj kaznionici, na koji je smješten nakon što je 2002. godine ubio policajca Milenka Vrankovića Kinga. Bilo je to treće ubojstvo koje je počinio s nepunih 21 godinu.
Njegova transformacija od mladog delinkventa do patološkog ubojice nije bila neupadljiva, ali je ipak nitko nije prepoznao. Svoj delinkventski put Mlađan je počeo kada mu je bilo 12 godina – tada je provalio u četiri kioska i dočepao se nekoliko tisuća njemačkih maraka. Nakon obijanja kioska i rezanja guma na kamionu, kao 14-godišnjak zapalio je školsku knjižnicu u Capragu udaljenu oko tristo metara od kuće u kojoj je živio. Potom je u Tehničkoj školi uništio namještaj i kroz zatvorene prozore pobacao nekoliko računala, nakon čega je uhvaćen. Izbačen je iz škole i podvrgnut liječenju, ali je već godinu dana kasnije, kada mu je bilo 15, u ruke prvi put uzeo očevu pušku i pokušao ubiti Josu Martinića, čuvara tržnice u Capragu. Martinić je preživio pukom srećom i spretnošću, jer se, nakon što ga je prvi hitac promašio, bacio na pod pa su mu iduća tri metka proletjela iznad glave.
Mlađan je prag koji ga je dijelio od delinkventa do hladnokrvnog ubojice prešao 3. siječnja 1998. godine kada je smaknuo Elizabetu Šubić.
Na drugo ubojstvo nije dugo čekao. Baš kao i 16-godišnju gimnazijalku pred kojom je bio život, umirovljenika Petra Jančića (61) iz Siska ubio je samo zato što se u krivo vrijeme zatekao na krivom mjestu. Jančić mu je bio susjed, a dočekao ga je pred ulazom u garažu gdje je u njega iz očeve puške ispalio tri hica. Tko zna do kada bi maloljetni monstrum nastavio ubijati da u pljački Sisačke banke, koju je počinio samo pedeset metara od svoje kuće nedugo nakon drugog ubojstva, nije učinio pogrešku zbog koje su ga policajci otkrili.
– Vidimo se u paklu – promuklim glasom koji još nije do kraja ni mutirao poručio je Srđan Mlađan sisačkom sucu Damiru Parcenu koji ga je zbog dvostrukog ubojstva, pokušaja ubojstva i pljačke banke osudio na za maloljetnika maksimalnih deset godina zatvora. Kaznu koju je izdržavao u požeškoj kaznionici sigurno mu je olakšalo čak 21 nagradno izlaženje u grad, koje je zaradio očito dobro prikrivajući svoju ćud i emocije. Za posljednjeg izlaska u veljači 2002. godine Mlađan je uspio unajmiti stan u Zagrebu, nabaviti pištolj i opljačkati Sisačku banku u Zvonimirovoj ulici. Naravno da se nije imao namjeru vratiti u zatvor, a kada je shvatio da mu je policija na tragu, bez imalo oklijevanja s tri je metka na zagrebačkom Borongaju ubio policajca i oca troje djece Milenka Vranjkovića Kinga koji je poslan da privede Mlađana.
Nakon toga pobjegao je i nekoliko stotina metara dalje u stanu na Ravnicama zatočio Boženu Kosović, njezinu kćer Nikolinu i sina Mirka. Svoju mirnu predaju Mlađan je tada uvjetovao nazočnošću brojnih medija. – Bojao sam se da će me, nakon što se predam, policajci ubiti zato što sam ubio jednog od njihovih – objašnjavao je razloge zbog kojih je tada inzistirao na novinarima. Nakon nekoliko sati gol do pasa izašao je iz stana i spektakularno se predao pred kamerama.
Šteta što nas nema više
Za jednog od psihijatrijskih vještačenja na koja je jedva pristao, upitan da kaže nešto o glasovima koje je navodno slušao, odgovorio je:
– Sve su to gluposti. Ne smatram se psihički bolesnim, nije mi potrebna psihoterapija, za mene je jedini lijek metak u čelo.
Na kraju sudskog procesa, koje je obilježilo Mlađanovo izrazito bahato ponašanje, osuđen je na 15 godina zatvora. Bila je to maksimalna kazna koja se prema zakonu mogla izreći mlađem punoljetniku. "Posrećilo" mu se jer, da je ubojstvo počinio samo 66 dana kasnije, kazna bi mogla biti – četrdeset godina.
– Želim minutom šutnje izraziti sućut svima koji su ubili neku murjačku svinju. Nije mi žao što sam to učinio i ja, šteta je što nema više ljudi poput mene – kazao je na izricanju presude. Na slobodu bi trebao izaći 2025. godine, u 44. godini.
>> Srđan Mlađan 'slovenskom Arkanu' u zatvoru prijetio smrću
>> Trostruki ubojica Srđan Mlađan na slobodu će izaći sa 44 godine
bravo našem pravosuđu,idite objasniti onoj troje dječici zašto tate nema...pa koliko ljudi moraš ubiti pa da te zaključaju dovjeka,ovi puštaju ovoga u grad bože me sačuvaj