Veliki uspjeh naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji još je jednom dokazao da su naši sportaši najbolji hrvatski ambasadori u svijetu. Slike s dočeka iz Zagreba putem malih ekrana otišle su u cijeli svijet. Iako nismo svjetski prvaci, veliki hrvatski ponos nije prošao nezapamćeno ni u najdaljim kutcima Zemlje. Brojni mediji gotovo su se nadmetali u komplimentima Vatrenima, a naše finale protiv Francuske proglašeno je za najveće iznenađenje u povijesti Svjetskog prvenstva.
Slogan naše reprezentacije: “Mala zemlja, veliki snovi” danas se citira širom svijeta jer su naši snovi postali stvarnost, a odlučnost hrvatskih nogometaša primjer je i drugim zemljama da se kada slijedite snove i ambicije može puno postići, ne samo u nogometu nego i općenito u životu. Hrvati diljem svijeta vadili su svoje dresove i medijima govorili o ljepotama naše zemlje. Jedna od njih je Lucy Zelić, inače voditeljica na australskoj televiziji, koja je i zaplakala u programu, citirajući kolegi Ivana Rakitića, i objašnjavajući koliko volimo Hrvatsku. - Kada bi stadion mogao primiti 4,5 milijuna ljudi bio bi pun. Ispričavam se. Ovo je velika stvar za sve Hrvate, ovo nam puno znači - kazala je Zelić. No najbolji primjer o tome što rade naši nogometaši na promociji Hrvatske dolazi iz Burme .
Anegdotu je na Facebooku podijelila Šibenčanka Franka Gulin, inače direktorica Hrvatske turističke zajednice u Pekingu. Kada je nedavno posjetila drevni burmanski grad Bagan susrela je dječaka od nekih 11-12 godina. Obratio joj se na engleskom i pitao je odakle je. - Vjerojatno nisi čuo, ja sam iz Hrvatske, odgovorila mu je Franka. - Kako ne bih znao, pa Mandžukić mi je najdraži nogometaš - odgovorio je mali ljubitelj nogometa i odjednom izvukao poznati kockasti dres s brojem 17. Taj dječak rekao joj je da još uvijek ne zna što bi želio postići u životu. Zasad uči engleski, voli nogomet, a pogotovo briljantnog napadača iz zemlje svjetskih doprvaka. Tako se još jednom pokazalo da jedan Mandžin gol vrijedi više od svih propagandnih spotova Hrvatske turističke zajednice. Slike koje su sinoć iz Zagreba otišle u svijet pamtit ćemo cijelog života. Barem na jedan dan zaboravili smo na lijeve i desne, ustaše i partizane, tajkune i umirovljenike. Taj jedan dan bili smo jedno. I zbog toga bi taj 16. srpanj 2018. trebao postati novi hrvatski praznik. Kako Amerikanci znaju gdje su bili kad je umro Kennedy, tako ćemo i mi pamtiti ovaj dan.
Mala zemlja. Veliki snovi ❤️