I za nas je jedna gadna godina. Jedna od onih koje nas podsjećaju kako je svako predviđanje budućnosti jalov posao. Da je netko prije godinu dana izašao s točnim predviđanjima za 2020. vjerojatno bismo svi pomislili kako mu je mjesto na psihijatriji. Čak se i sada samo s nevjericom osvrćemo dok bacamo pogled unazad, gledajući koliko se čitav svijet promijenio u tih godinu dana.
A sve je počelo nekako oko prošle Nove godine, kada su društvenim mrežama počele kolati informacije o misterioznom smrtonosnom virusu koji se pojavio u kineskom gradu Wuhanu. Te informacije su došle do nas zahvaljujući liječniku Li Wenliangu i njegovim kolegama, koji su nas pokušali upozoriti na opasnost. Kineski režim je, naravno, sve poricao, a hrabre liječnike uhitio zbog subverzije, da bi ubrzo svi preminuli od zaraze novim virusom. Njih ćemo pamtiti kao heroje. Nasuprot hrabrosti ovih ljudi, ostat će nam u sjećanju i kukavičluk vodećih ljudi Svjetske zdravstvene organizacije, koja je, predvođena Tedrosom Adhanom Ghebreyesusom, pokazala servilnost prema kineskom režimu u skrivanju istine.
Oni su, tako, još sredinom siječnja tvrdili kako ne mogu potvrditi informacije o novom virusu, jer “kineske vlasti nisu našle jasnu potvrdu prenošenju virusa s čovjeka na čovjeka”, čime su, sada je jasno, obmanuli svjetsku javnost i ugrozili zdravlje ljudi širom planeta. Kada je epidemija prešla kineske granice i raširila se po čitavom svijetu, poduzete su mjere kojima se, dovoljno ironično, upravljalo po preporukama upravo Svjetske zdravstvene organizacije. Tako smo svi dobili priliku iz prve ruke upoznati vrline kineskog modela upravljanja društvom. Otkrili smo koliko malih totalitarista, željnih kontrole nad tuđim životima, čuči i na Zapadu. Ne treba posebno spominjati kako će se to iskustvo odraziti na kredibilitet naših demokratskih institucija.
Ako bacimo pogled na “krupni plan”, političke posljedice pandemije kineskog virusa teško je i sagledati. Europska unija je gotovo preko noći zatvorila sve svoje granice. Paket pomoći koji je izglasan u ime europske solidarnosti brzo će biti zaboravljen kada na naplatu dođu ekonomske posljedice uvođenja karantene i države krenu tražiti naplatu svojih dugovanja. Unija, koja je već oslabljena izlaskom Velike Britanije, teško će se oporaviti od ovog udarca, a njen će utjecaj u svijetu samo slabiti.
O tome svjedoči i “načelni dogovor” o investicijskom sporazumu između EU i Kine, koji je usvojen prije nekoliko dana. Iako nam se taj dogovor prodaje kao nova pobjeda Angele Merkel, koja je navodno uspjela izboriti jednake uvjete za poslovanje europskih tvrtki u Kini, on samo svjedoči o jačanju veza EU s Kinom, u kojem EU igra podređenu ulogu. Politički komentatori ovaj potez već tumače kao dodatno udaljavanje Europe od Sjedinjenih Država i šamar u lice dolazećoj Bidenovoj administraciji.
Naravno, ni situacija u samoj Americi nije obećavajuća. Izborna pobjeda dementnog starca, u koju ne vjeruje više od pola Amerikanaca, mogla bi se pokazati poraznom za samu Ameriku. Bidenove veze s Kinom, a naročito istraga o poslovima njegove obitelji s kineskim tvrtkama, predstavljaju ogroman sigurnosni izazov za Ameriku i njeno liderstvo. Pitanje je koliko se Amerika s tako slabim predsjednikom može odlučno suprotstaviti pretenzijama Kine da postane nova supersila. S politički oslabljenom Amerikom i ekonomski ovisnom Europskom unijom, put ka usponu kineske moći i utjecaja na Zapadu čini se otvorenim. Zapadne političke elite ponovno igraju opasnu igru dodvoravanja totalitarnim režimima na Istoku.
Ono što ulijeva kakvu-takvu nadu jest da narod na Zapadu, ipak, misli drugačije. Tako je nedavna anketa pokazala kako 71% Nijemaca ima negativan stav o Kini. To bi moglo, nakon konačnog odlaska Merkel ove godine, preokrenuti stav EU prema Kini i vratiti je na put stare slave. Dvije i dvadeseta je bila loša godina za demokraciju na Zapadu i svi se nadamo kako će nam ona poslužiti kao opomena, a ne kao hodogram u budućnost. Povijest neće biti blagonaklona prema našoj generaciji ako se pokaže kako je na Zapad s kineskim virusom prenesen i totalitarni duh KP Kine. Zato se svi nadamo kako nam i ova Nova godina neće biti “kineska”. Ako epidemije i prirodne katastrofe nisu u našoj moći, o ovome bismo morali povesti brigu.
>> Pogledajte i ovaj video: Fotografije koje su obilježile 2020.
Evo još jednog koluminsta/komentatora sa anti-kineskom retorikom misleći kako zapad može preokrenuti promjenu svjetskog poretka u kojem zapad više nije lider... Proces je ireverzibilan, svijet ne da postaje već je postao multipolaran i ne odlučuje se više samo u zapadu o svjetskim događanjima i smjeru u kojem će on ići! Ovakvi procesi su u povijesti mogli biti preokrenuti sa ratovima, ali obzirom na nuklearno oružje među velesilama, hvala Bogu taj scenarij je isključen. Na Bidenu je samo da konstatira kao Gorbačov u svoje vrijeme, da je završilo vrijeme jedne ere i krene dalje, prilagođavajući društvo SAD-a novom vremenu... I ne, neće ni Kina biti neki novi svjetski lider... danas tu je Kina ali za 30-tak godina je tu Indija a za 80 godina Afričke zemlje... Ekonomija je tamo gdje su ljudi, a ljudi su tamo gdje se oni i rađaju... propast zapada zahvalite dekadenciji istoga, uništavanjem obiteljskih vrijednosti, propagiranju raznih ideologija kojima je za cilj smanjivanje broj stanovnika... sada svi skupa možemo uživati u plodovima otvorenih društva.