nasilje nad djecom

Srednjoškolke su sve češće žrtve roditelja

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Srednjoškolke su sve češće žrtve roditelja
VL
Autor
Romana Kovačević
03.01.2016.
u 19:26
U Hrvatskoj svoju djecu tuče gotovo 80 posto majki i očeva
Pogledaj originalni članak

Godinama je u Hrvatskoj zabranjeno tući djecu, no još uvijek velik broj roditelja smatra da u fizičkom kažnjavanju nema ničeg spornoga, a ne znaju ni da je zakonom zabranjeno. Dok se 2011. oko 30% hrvatskih roditelja izjasnilo da ne zna da nije dopušteno tjelesno kažnjavanje djece, ili da smatra kako ono nije zabranjeno, u posljednjem istraživanju tima Studijskog centra za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu tako se izjasnilo gotovo 40% roditelja! Broj roditelja koji nikad nisu digli ruku na dijete pao je s 23% na 21%, dakle 80% roditelja tuče djecu.

Pad roditeljske svijesti

Neugodno iznenađene takvim padom roditeljske svijesti, istraživače je posebno zabrinuo novi uočeni trend porasta roditeljskog nasilja nad srednjoškolkama. Djevojke u 2. razredu srednje škole najčešće su tjelesno zlostavljana skupina – 34% ih roditelji tjelesno kažnjava i tjelesno zlostavlja, dok je u toj situaciji 22% dječaka. U 8. razredu bili su izjednačeni, 27% dječaka i 26% djevojčica tjelesno su kažnjavani i zlostavljani. Dok se tjelesnim kažnjavanjem smatra udarac rukom po stražnjici, uštipnuti, ošamariti dijete, ili mu zavrnuti uho, tjelesno zlostavljanje podrazumijeva snažan udarac nogom, ostavljanje djeteta u položaju koji izaziva bol ili ponižava, zavezati dijete, udariti ga u glavu, izudarati predmetom, šakom ili nogom. Kako djeca odrastaju, tjelesno kažnjavanje se smanjuje, u nižim dobnim skupinama dječaci su mu češće izloženi. No, mlade djevojke s 15, 16 godina postaju ugroženije.

Nasilje se prenosi

– Većina roditelja još uvijek dolazi iz tradicionalnih obitelji pa porast samosvijesti djevojaka i svijest o njihovim pravima izaziva više sukoba. Roditelji izgube kontrolu jer ne poznaju drukčije odgojne metode, osjećaju se nemoćni i frustrirani pa posežu prvo za tjelesnom kaznom, a onda i tjelesnim zlostavljanjem. Postoji i strah roditelja u vezi sa spolnim ponašanjem djevojaka, javljaju se sukobi oko izlazaka i druženja – navodi prof. Marina Ajduković, predstojnica Zavoda za socijalni rad Studijskog centra za socijalni rad Pravnog fakultet u Zagrebu. Važno je pozabaviti se tim problemom, ističe, jer djevojke su i inače sklonije internaliziranim problemima u ponašanju i doživljavanju, depresivnosti, anksioznosti, somatizaciji nego mladići. Paradoksalno je, što istraživanja pokazuju, da izloženost različitim oblicima agresivnog ponašanja u obiteljima zapravo povećava rizik od ponašanja od kojih roditelji zaziru.

– Nasilni odgoj djevojaka ima nekoliko rizika. Jedan je da će tako odgajana djevojka biti tolerantnija prema nasilnom ponašanju u svojem budućem partnerskom odnosu, jer poruka koju je dobivala od roditelja je “ja to tebi radim jer te volim i želim dobro za tebe”. Dobro je poznat i obrazac međugeneracijskog prijenosa nasilnih oblika odgoja, pa su u većem riziku da jednog dana i same budu nasilne majke – kaže prof. Ajduković. Neupućenost roditelja u činjenicu da ne smiju tući djecu prof. Ajduković tumači obrambenim mehanizmom. Ignoriranjem informacija o zabrani tjelesnog kažnjavanja djece roditelji pronalaze opravdanje za svoje postupke. Najčešće kažu da ne znaju zbog čega su zadnji put udarili dijete, da su izgubili samokontrolu jer primjereniji roditeljski postupci nisu imali učinka, dok ih oko 20% misli da je to sasvim opravdana pedagoška metoda. Istraživanje je pokazalo da gotovo 40% roditelja koji tjelesno kažnjavaju svoju djecu, ujedno ih i tjelesno zlostavljaju.

– Često roditelji koji posežu za tjelesnim kažnjavanjem izgube kontrolu. U jednom trenu šamar više nije dovoljan da bi roditelj postigao što hoće, dođe do udarca šakom u glavu i djetetov psihički i tjelesni integritet ozbiljno je ugrožen. Visoka korelacija između prve i druge kategorije nasilja upućuje na to da je jako važno voditi dosljednu borbu i protiv najblažih oblika tjelesnog kažnjavanja – poručuje prof. Ajduković. Uočeni trend povećanog zlostavljanja tinejdžerica, ističe, također je problem s kojim se društvo još nije uhvatilo ukoštac, a to bi trebala biti važna tema nacionalnih strategija i akcijskih planova za zaštitu dobrobiti djece te rodno osjetljivih kampanja za zaustavljanje nasilja nad djecom.

>> Trećina roditelja u RH ne zna da tući dijete nije zakonom dopušteno

>> Nasilnik pretukao šestero djece jer su se polijevala vodom

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.