Sretna nova 2016., prva godina u kojoj će Hrvatska izgubiti novac koji joj stoji na raspolaganju u strukturnim i investicijskim fondovima Europske unije.
U trošenju novca iz Europske unije postoji, naime, jedno neumoljivo pravilo. Nazivaju ga pravilom “n+3”, gdje “n” označava godinu u kojoj je novac stavljen na raspolaganje nekoj zemlji članici u europskom proračunu, a 3 označava broj godina nakon te “n” godine tijekom kojih je novac još uvijek moguće potrošiti. Hrvatska je ušla u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine, što znači da novac koji je planiran u europskom proračunu 2013. godine, a ostane nepotrošen do kraja 2016. godine, postaje zauvijek izgubljen za Hrvatsku zbog kašnjenja u projektima koji bi taj novac potrošili. Nije pitanje hoće li se to dogoditi niti kada će se to dogoditi. Jedino je pitanje u kolikom iznosu će se to dogoditi: koliko novca će Hrvatskoj nestati pred očima?
Ovo bi trebao biti prioritet nove hrvatske vlade, tema za široku javnu raspravu i tema za zajedništvo, okupljanje mozgova i svake ruke koja može pomoći. Ovo, a ne ideološka pitanja poput pridjeva državni u nazivu Hrvatskog sabora i sličnih iscrpljujućih tema, potpuno irelevantnih za gospodarski napredak države.
Jedan od razloga zbog kojih Hrvatska danas ima lošu stopu apsorpcije iz fondova Europske unije upravo je taj što se bivše vlade nisu dovoljno usredotočile na posao oko europskih fondova, nego im je često bilo lakše odlepršati u ideološke rasprave i trošiti energiju na tapkanje u mjestu.
Prema podacima Europske komisije, dostupnima na web adresi cohesiondata.ec.europa.eu, Hrvatskoj je dosad iz financijske perspektive 2007.-2013. godine isplaćeno 58,6 posto ukupnog iznosa koji joj stoji na raspolaganju. To je najniža stopa apsorpcije od svih 28 država članica Europske unije! Druga najlošija je Rumunjska (69,9 posto), pa Italija (79,4 posto) i tako dalje sve do Grčke, koja je sa stopom apsorpcije od 98,1 posto najbolja u Europskoj uniji. Susjedna Slovenija ima stopu od 95 posto.
Riječ je, dakle, o sedmogodišnjem europskom proračunu u kojem je Hrvatska imala pristup strukturnim fondovima samo tijekom šest mjeseci, dok je u ranijem dijelu tog proračuna imala pravo na pretpristupne, tzv. IPA fondove. Ukupno se tu radi o oko 1,3 milijarde eura, od čega oko 900 milijuna eura iz IPA fondova, a oko 400 milijuna iz “pravih”, strukturnih i investicijskih fondova otvorenih u drugoj polovici 2013. godine.
Treba napomenuti da je Europska komisija sredinom prosinca, na dan kad je lansirala novu bazu podataka koja prikazuje stanje apsorpcije fondova, pogrešno prikazivala da je Hrvatskoj isplaćeno 71,6 posto novca, no dan kasnije korigirala je tu stopu na 58 posto. Činjenica da je i sama Komisija prikazivala zbunjujuće podatke dočarava koliko rasprava o korištenju EU fondova može biti zbunjujuća i otvorena za različite interpretacije. No, trenutačno je, dakle, Hrvatska najlošija u Europskoj uniji po trošenju novca iz fondova 2007.-2013. godine i to je gola činjenica.
To je, međutim, i činjenica koju treba popraviti. Bit će teško, ali je popravljivo do kraja ove godine, prije nego što novac “nestane”. Jesmo na dnu liste, ali dok druge zemlje, koje su bile članice EU svih sedam godina od 2007. godine do 2013. godine, imaju milijarde i milijarde eura koje trebaju dostići, Hrvatska može znatno podići svoju stopu apsorpcije jednim velikim projektom kao što je pruga Dugo Selo – Križevci. No, ta investicija, vrijedna oko 160 milijuna eura, stoji već gotovo dvije godine u fazi natječaja, a i sada se rješava žalba na ponovljeni natječaj, koja može zaustaviti cijeli projekt u slučaju da bude usvojena. Projekt Dugo Selo – Križevci najzornije dočarava sporost Hrvatske u trošenju fondova Europske unije: bio je spreman praktički prvog dana članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, a dvije i pol godine kasnije još se ne zna kad će biti zakopana prva lopata.
Muke s apsorpcijom novca iz fondova za prvih šest mjeseci članstva Hrvatske u Europskoj uniji možda će nekako biti riješene, možda završimo ovu godinu kao prosječna, a ne kao najgora država, no toliko mučenje s trošenjem novca iz 2013. godine znači da postoje još veće muke s trošenjem novca iz 2014. i daljnjim godinama, kada Hrvatska ima na raspolaganju po milijardu i pol eura godišnje. Novca ima, ali ga nema tko potrošiti. Hrvatska jednostavno ima premalen broj projekata za fondove Europske unije, a one koje ima vodi presporo. Posljedica toga bit će gubljenje novca koji nam je dodijeljen iz EU. Gubljenje koje počinje posljednjeg dana ove godine.