Sretna sam, čak 200 puta u danu čujem riječ “mama”!

Čak 200 puta u danu čujem riječ mama! - kaže 32-godišnja mama Ines Hogge, ali ne žali se. - Sretna sam!

Dapače, to je rekla blaženim tonom uz srdačan osmijeh, a u danu nekoliko stotina puta čuti tu riječ možda i nije tako mnogo zna li se da ima troje djece: Bornu (devet), Karlu (šest) i Brunu (tri). Ines nije zaposlena majka u doslovnom smislu te riječi, no usprkos tomu njezin “radni dan” traje i više od 16 sati. Započinje jutarnjom strkom, a završava kućanskim poslovima oko ponoći.

Treninzi, zadaće i kuhanje
- Moj dan počinje oko osam ujutro, a završava, pa nikad prije ponoći. Budimo se, doručkujemo, ovisno o Karlinoj i Borninoj smjeni u školi, pišemo zadaće, obavimo jedan ručak za Karlu, pa drugi ručak za Bornu. Bruna ruča dva puta - kroza smijeh govori mama Ines.

Nakon škole, sva djeca idu na treninge tae-kvon-doa.

- Borna trenira četiri puta u tjednu, Karla tri puta, a Bruna dva puta u tjednu. Škola, obroci i treninzi uobičajeni su svakog dana. Tu je i kupovina u koju nikada ne mogu sama, neki liječnički pregled i slično - kaže Ines.

Uz brigu o troje djece teško bi bilo naći pravi posao jer vremenski bi trebao biti ograničen na dio dana dok su djeca u školi.

- Sada ne bih mogla raditi jer su djeca premalena. Mogu im pomoći oko zadaće, a i svaki dan imaju skuhan ručak - objašnjava Ines.

No nije uvijek sve tako savršeno.

- Jako je naporno, devet godina nisam spavala u komadu cijelu noć. No ima i dana kada je sve mirno. Mnogo kućanskih poslova radim po noći jer danju ne mogu ništa pospremiti kad su oni u blizini - kaže Ines.

S druge strane, 29-godišnja mama Sandra Burica poslovna je tajnica, a njezina dvogodišnja kći Sara ide u vrtić.

Bolesna otkako je u vrtiću

- Morala sam se vratiti na posao zbog novca iako smatram da je bolje da mama ostane s djetetom ako sebi to može priuštiti. U nas sve djeluje pomalo užurbano i nakon cijelog dana zaželi nas se, a i mi nje - smatra Sandra.

A plavooka i plavokosa tatina mezimica Sara uz vrtić je postala samostalnija i komunikativnija.

- Počela je sama jesti, ne treba joj ničija pomoć. Bacila je dudu, a prije je spavala s njom. Sada se i sama odijeva i misli da može sve sama i pomalo je tvrdoglava - kaže Sandra.

Njihov dan dugačak je i naporan, a ne bi škodilo ni da traje koji sat dulje.

- Ustajem u pet, a Sara u šest. U 6.30 već smo u vrtiću. Oko pet popodne dolazimo po nju. Slijedi kuhanje ručka i igranje dok ne ode spavati - ističe Sandra.

Prema najnovijim istraživanjima, djeca zaposlenih majki sklonija su bolestima. Mama Sandra našla se među tim majkama, a njezina Sara, otkako je krenula u vrtić, suočila se prvi put s dječjim bolestima, odnosno različitim virozama.

- Pretpostavljam da je bolesna zato što je neprestano izložena dječjem kolektivu. Uglavnom je riječ o virozama, curenju nosa, šmrcanju i kašljanju - kaže Sandra.

I dok se mama Sandra slaže s novim istraživanjima, mama Ines suprotnog je mišljenja.

Njezin sinčić Borna išao je u vrtić pa nije bio nikad bolestan, a Karla je sklonija bolestima, pa zato nije ni išla u vrtić. S Brunom problema nema, ali ona je ionako u kući s mamom.