U konkurenciji najboljeg hrvatskog kratkog filma na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu bila je i drama “Zajedno” redatelja Daniela Kušana. U filmu Ivana Roščić i Stjepan Perić glume mladi bračni par, a u temama kojima se film bavi prepoznat će se mnoge mlade majke, otuđeni i nezadovoljni mladi roditelji, oni s nepravedno dobivenim otkazima...
Frka zbog redateljeve kćerkice
Ivana igra nezaposlenu majku s dvogodišnjim djetetom koja pokušava pronaći posao i nastaviti normalan život. Jedina kakva-takva podrška joj je muž (S. Perić) zaposlen u prodavaonici automobila, ali uskoro će izgubiti posao. Bijesan je na situaciju koja mu ne dozvoljava da se brine za obitelj. Roščić i Perić poznaju se od studentskih dana, glumili su skupa u predstavi “Pepeljuga”, a “Zajedno” im je bilo prvo zajedničko snimanje.
– Stjepan je divan kolega i partner. S Danielom je sve lako, sve je pripremio prije snimanja tako da je snimanje išlo lagano. Najveća frka bilo mi je glumiti s Danielovom kćerkicom Irmom koja glumi moju kćer. Pokazala je da joj je filmski set u krvi – govori Ivana koju često gledamo u društveno angažiranim ulogama, a 35-godišnja glumica kaže da je i privatno uvijek na strani pravde.
– Sretna sam da je napokon donesen zakon o životnom partnerstvu i što moji gay prijatelji napokon mogu ozakoniti svoju ljubav. Sad tek brak možda i ima smisla – smatra. Jako je, nastavlja, ponosna na predstave “Fine mrtve djevojke” gdje je odigrala lezbijku i “Aleksandra Zec” u kojoj utjelovljuje 12-godišnju Aleksandru Zec, svirepo ubijenu 1991. na Sljemenu, na čijeg se oca Mihajla Zeca sumnjalo da surađuje s pobunjenim krajinskim Srbima.
– Ovo je prvi intervju gdje ću odgovoriti na pitanje o predstavi “Aleksandra Zec”. Jednostavno prije i poslije premijere nisam htjela čitati bombastične naslove pa sam samim time i odbijala intervjue. Bilo je previše napisanih ružnih riječi u vezi sa samim slučajem Zec i predstavom. Kao nositeljici uloge Aleksandre, nije mi bilo lako prolaziti svu strahotu koju je te večeri ta djevojčica prošla. Kad to još stavim na globalnu razinu, onda sve postaje preintenzivno i teško. Kad mislim o Aleksandri, mislim o svoj djeci današnje Sirije, Iraka, Libije, Afganistana, Palestine, Konga, Ukrajine... Rastužili su me prosvjedi koji su dočekali predstavu. Ne smijemo brojati nevine dječje žrtve po nacionalnosti, to je zločin sam po sebi, sva su djeca jednaka – priča glumica. S “Aleksandrom Zec” najesen je čeka puno gostovanja po festivalima, također i nova sezona u kazalištu “Gavella”, nada se i nekom snimanju filma, serije, sitcoma, a najviše od svega veseli je skorašnja selidba u vlastiti stan.
Jedva čeka ručak u Sultanahmetu
– Nakon dugi niz godina podstanarstva sad ću biti podstanar kod banke, krediti i to – veli. A dok se ne preseli u vlastita četiri zida i ne baci na posao, ova zaljubljenica u putovanja baterije za jesenske izazove punit će u Iranu gdje trenutačno provodi godišnji odmor.
– Jako se veselim svakom putovanju, oplemenjuje me kao osobu, širi vidike i znanje. Kad nekamo putujem, ne volim provesti cijelo vrijeme na jednome mjestu jer sam nemirna i znatiželjna. Tako da kad odem u neku zemlju, posjetim barem pet do devet različitih mjesta, sela gradova... Tako će biti i s Iranom. U Teheran letim preko Istanbula i imam dovoljno vremena između leta doći do Sultanahmeta i pojesti ručak. Neću to propustiti – s uzbuđenjem nam je ispričala umjetnica koja uvijek plijeni pozornost pomalo boemskim i vintage stilom odijevanja. – Kupujem neplanski i što mi se svidi, na internetu, u high street dućanima i onima s vintage komadima. Ne znam inspiriraju li me u odijevanju, ali volim stil Francoise Hardy, Marion Cotillard, Vanesse Paradis, vječnih Lauren Bacall i Audrey Hepburn – otkriva. Iako je fotografi vrlo rijetko uslikaju s njezinim dečkom Marko Balićem, Ivana kaže da dragog ne skriva, ali ni ne pokazuje na sva zvona.
– Nemam potrebu podijeliti svoju ljubav s cijelim svijetom. Dovoljno mi je da tu sreću dijelim s Markom, obitelji i prijateljima – ističe.
O zakoniti ljubav a ja mislio da se radi o novcu?