Unatoč negativnim komentarima i nagovaranju okoline da odustane od svojih planova, 26-godišnja Gorica Kiković iz Vrčina u Srbiji odlučila se za sezonski rad u Hrvatskoj, ali priznaje da joj nije bilo svejedno otići u nepoznato.
– Došla sam na autobusnu stanicu, sjećam se, pljuštala je kiša i puhao snažan vjetar, kao da nije lipanj. Oko mene deseci nepoznatih ljudi – tu je nastupio strah, pitala sam se što ja to radim, jesam li normalna. Ali prostora za odustajanje nije bilo, jednostavno – krenula sam, pa što bude”, opisala je ova 26-godišnjakinja dolazak u Pulu nakon mučnog putovanja koje je trajalo više od 10 sati.
– Dočekao me potpuni neznanac koji mi je objasnio gdje ću raditi i odveo me do smještaja u kojem su me čekale dvije djevojke s kojima sam dijelila privatni, ali i poslovni život – cijelo vrijeme bile smo zajedno. Vrlo iscrpljena utonula sam u san, a kada je svanulo, znala sam da je vrijeme za akciju i da moram biti hrabra ma što bilo. Prekrižila sam se i krenula – rekla je za Blic.
Idući dan stigla je u restoran, gdje se upoznala s kolegama koji su, kako sama kaže, bili oduševljeni kada su čuli odakle dolazi.
– Uveli su me u posao i pokazali mi sva moja zaduženja. Kako su dani odmicali, mislila sam da je ta dobrota lažna, jednostavno nisam mogla prihvatiti toliku količinu ljubaznosti nakon svih priča koje sam slušala – kazala je Gorica dodajući da ljubazni nisu bili samo kolege nego i slučajni prolaznici.
– Već nakon prvog mjeseca, bilo mi je potpuno jasno gdje sam došla i mogu vam reći da sam bila oduševljena. Toliko pozitivne atmosfere i ljubaznosti nisam doživjela. Iz mjeseca u mjesec, svi smo postali prijatelji, radili smo i živjeli zajedno. Mnogo puta svi smo zajedno otišli u neki klub, i kada kažem odakle dolazim, prihvate me kao da sam njihova, čak su mi puštali i našu narodnu muziku uz koju smo se svi zajedno veselili – prisjetila se.
No istaknula je da ju je ipak najviše od svega oduševio poslodavac.
– Nakon šest mjeseci odlučila sam se vratiti kući, a kada su doznali za to, nudili su mi sve samo da ostanem, ali nisam mogla zbog roditelja koji su ostali sami u Srbiji. Izrazila sam želju kako bih voljela zadnji tjedan iskoristiti da posjetim znamenitosti koje nisam vidjela. Moj menadžer organizirao je večeru za cijeli kolektiv kako bi me ispratili i pozdravili se, a onda je uslijedilo pravo iznenađenje. Dao mi je slobodni tjedan, koji mi je bio plaćen sto posto, kako bih se mogla odmarati i uživati u ljepotama ovog grada, dok je za to vrijeme on radio moj posao. Nemam riječi kojima bih mogla izraziti zahvalnost tom čovjeku. Ostao mi je u prelijepom sjećanju – kazala je.
Ne znam u cem je problem ipak su to nadi dragi susjedi zasto placat domace kad ima jeftine radne snage