Dani primarne prilagodbe na novo društvo i novi stijeg za novog hrvatskog Amerikanca su iza njega. Već tijekom prvih osam zajedničkih dana provedenih u Svetom Martinu na Muri, 30-godišnji Oliver Lafayette osjetio se dobrodošlim u sastavu hrvatske košarkaške reprezentacije.
– Kao član obitelji počeo sam se osjećati već od prvog dana, kada me trener predstavio svim mojim novim suigračima. Zatekao sam pozitivne momke koji vole igrati jedni s drugima. Zatekao sam igračku bliskost, vidim tu dobru međusobnu kemiju. Štoviše, tu nema sebičnjaka, nitko ne pokušava biti superzvijezda, a i trener Repeša inzistira na izbalansiranom napadu.
Kakav je bio osjećaj doći u momčad u kojoj poznaješ samo jednu osobu?
– Da, uvijek je to pomalo čudan osjećaj kada si negdje novi no to je u sportu često. Od svih mojih novih suigrača igrao samo sa Marijem Delašom, i to u Žalgirisu. S njim sam i dalje najbliskiji, on mi je bio neka vrsta podrške u tim prvim danima, no i da njega nije bilo vjerujem da se uz ove momke ne bih osjećao stranim tijelom. Zanimljivo je da sam klupski igrao gotovo protiv svih i da ni sa kim nisam imao na terenu niti najmanju svađu.
O tim momcima lijepo mu je pričao i njegov prethodnik Dontaye Draper.
– Pričali smo o Hrvatskoj u Madridu, prije utakmice moje Valencije i njegova Reala. Pričao mi je o tome kako je to sjajna skupina momaka bez egoista. Rekao mi je na kraju “zavoljet ćeš ih”.
Vidio sam i neka ubojstva
Kako se osjećao kada je dobio poziv da igra za drugu državu?
– U prvi tren bio sam počašćen da sam izabran baš ja jer u Europi je puno američkih braniča. Meni se čini da ovaj tim ne treba nikoga, no ako sam angažiran nadam se da ću im doista dati dodatnu energiju koju traže.
Navodno su ga njegovi srpski i crnogorski suigrači iz Valencije zezali u stilu “kako ti kao bivši partizanovac možeš igrati za Hrvatsku”.
– Da, bilo je tako nekako. Čak su i neki navijači pisali o tome na Facebooku, no za mene je to velika čast.
Izbornik i sportski direktor Prkačin nam kazuju da su vas doveli i zbog vaših karakternih osobina?
– Ja sam jednostavan tip, dobar za društvo, trudim se komunicirati sa svima u momčadi. Na terenu sam malo drugačiji, tamo moram biti glasniji, no izvan parketa je sa mnom lako.
S Oliverom je bilo lako i pričati, pa nam je pričao o svom djetinjstvu u Baton Rougeu, u saveznoj državi Louisiana.
– Odrastao sam uz još četvero braće i sestara i uvijek sam s nekim morao dijeliti sobu. No, srećom, imao sam oba roditelja. Mama je bila poslovođa, a otac građevinski radnik, pa nismo oskudijevali. Ja sam oduvijek sanjario o tome da budem profesionalni košarkaš u čemu me otac stalno podupirao govoreći “nemoj nikada prestati sanjati velike snove”.
Sanjati nije prestajao, ali se morao sklanjati od opakih tipova.
– Živio sam u opasnom kvartu, bilo je opasno čak i ići košarku igrati. Srećom, moj otac pronašao je siguran put do igrališta, išao sam skrivećki kroz neko drveće, iza stupova i bio bih sretan kada bih došao na igralište. U to vrijeme nisam znao za bolje, no ni danas taj dio života ne bih mijenjao.
Čemu je sve svjedočio?
– Vidio sam ja i ubojstva i dilanje droge, no sve to me učinilo snažnijim.
Koliko je košarka pomogla da se kloni takvog društva?
- Pomogla je puno jer me držala podalje od problema, baš kao i moj ponajboljeg prijatelja Brandona Bassa, danas košarkaša Boston Celticsa. Ljubav prema košarci činila nas je aktivnim i zaposlenim, ona nas je odvlačila u dvoranu pa nismo imali vremena za loše stvari i loše društvo. Da se takvo što ne bi dogodilo čak je i trener dolazio po nas.
Priča Oliver da su neki njegovi prijatelji zaglavili.
– Imao sam prijatelja koji su bili vrlo, vrlo dobri i za koje se mislilo da će jednog dana biti NBA igrači, no zaglavili su u lošem društvu. Neki su ubijeni, drugi su završili u zatvoru.
Oliver nije završio u NBA ligi. Jesu li njegovi NBA snovi nestali?
– Nisam očekivao da ću biti draftiran pa nisam bio niti razočaran. Svi Amerikanci žele igrati u NBA ligi i o tome nikad ne prestajemo sanjariti, no meni je sasvim dobro u Europi i ja sam ovdje sretan.
Najbolji ugovor u karijeri
Oliver je oko dvije godine proveo u razvojnoj NBDL ligi.
- NBDL je dobra za one koji izađu s koledža i želite da ste na oku NBA skautima. Ona je dobro mjesto za čekanje NBA posla, jer možete odmah preseliti u NBA klub, a ako ste u Europi obično morate čekati sljedeće ljeto. S druge strane, u Europi si 10 puta bolje plaćen jer su plaće u NBDL-u mizerne. Osim toga, u Europi se igra puno fizikalnije.
Lafayette je kao igrač rastao u Europi. Došao je kao anonimac, igrao je za Partizan, Prokom, Efes, Žalgiris, Valenciju, da bi ovo ljeto potpisao za Olympiacos.
– To mi je, financijski, najbolji ugovor u karijeri, ali i prilika da uz Spanulisa i ostale sjajne igrače osvojim nešto još veće od Eurokupa.
A Eurokup je osvojio s Valecijom, pod palicom hrvatskog trenera Velimira Perasovića. A on, poput njegova sadašnjeg trenera Repeše, želi da je svaka obrambena formacija vrlo teško slomljiva utvrda.
– Kod Perasovića obrana je ključ. Ako možeš igrati obranu onda možeš igrati za njega, onda te pusti da igraš u napadu. A i kod Repeše smo dosad više trenirali obranu nego napad.
Što je osnovna razlika među dvojicom hrvatskih trenera?
– Perasović je tvrđi, žešći, a Repeša više komunicira s igračima i više se bavi detaljima.
A i on je u jednom trenutku pomislio da će ga Repeša “živog pojesti”.
– I meni se činio opakim kada sam igrao protiv njegovih momčadi.
Draper nam je priznao da ga se bojao uoči prvog susreta.
– Ha, ha... On samo tako izgleda, no on je sjajan tip, otvoren za komunikaciju.
Diplomirao sociologiju
Kad smo ga priupitali što ovo ljeto radi u slobodno vrijeme slatko se nasmijao:
- Uz ovoliko treninga i sastanaka, i potrebe za spavanjem, teško je pronaći slobodnog vremena, no ako ga imam onda gledam filmove ili pričam sa suprugom.
Nakon povratka s turnira u Francuskoj, 12. i 13. kolovoza uslijedit će dva slobodna dana. Hrvati će odjuriti obiteljima, a kako će “Amerikanac na privremenom radu u Hrvatskoj” provesti ta dva dana?
- Kažu mi da imate sjajnu obalu pa ću vjerojatno otići do mora. Uzet ću neku hotelsku sobu i otići na kakav izlet.
Šteta što uz njega neće biti supruga.
– Dok je klupska sezona u tijeku ona je obično sa mnom, bez nje ne bih mogao, no sada je u Americi. To je moja ljubav s koledža s time što je ona i magistrirala, a ja sam samo diplomirao.
A diplomirao je sociologiju. Hoće li ostati u tome nakon igračke karijere?
– Volio bih vratiti zajednici nešto, posebno gradu u kojem sam odrastao. Volio bih pokrenuti program koji bi pomagao potrebitim klincima.
>> Perasović: Lafayette odlično igra u obrani, svi će ga brzo zavoljeti
E moj Oliveru... Nisu ti oni prijatelji, niti su te zezali... Bili su oni mrtvi ozbiljni, a budi siguran, ako si među njima i imao prijatelja, sad si ih sigurno izgubio... Nadam se da si barem jedno naučio - Igrati za Hrvatsku treba ti biti ponos, a imati Hrvatsku za Domovinu - neprocjenjivo!