Tko je srpski zavjerenik Apis o kojem govori bivši šef CIA-e?

Utjecajni je američki politički magazin The National Interest svoj posljednji broj posvetio pojmu duboke države organiziravši još i stručni simpozij na tu temu. Za one koji ne znaju 'duboka država' pojam je koji označava ili spregu vojnog vrha, sigurnosnog sustava, pravosuđa i organiziranog kriminala koja je zapravo vlast iz sjene koja rukovodi važnim procesima mimo odluka demokratskih institucija ili je to situacija u kojoj neka od tih institucija djeluje samostalno u odnosu na demokratski sustav bez njegove kontrole nad tim procesom.

U današnjoj Americi savršeno je normalno da se analizira mogućnost takvih pojava pa bi i to bilo nešto zanimljivo za objaviti. No, za nas ovdje pogotovo sve postaje zanimljivo nakon objavljivanja ekspozea jednog od govornika stručnog simpozija, Johna Deutcha, nekadašnjeg šefa CIA-e. On je svoj napis o tematici započeo konstatacijom kako je najuspješnija i najzloglasnija organizacija duboke države u povijesti srbijanska Crna ruka kako se još zvala organizacija Ujedinjenje ili smrt osovana 1911. godine koju je vodio zloglasni srbijanski obavještajac pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis.

- Ta je skupina predvođena Apisom osmislila atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine i tako započela Prvi svjetski rat, navodi Deutch.

Ako nas pogodi treći svjetski rat, 10 najmoćnijih zemalja imat će ključnu ulogu:

I danas postoje takve grupe, uvjeren je, motivirane principom, obijesti ili profitom traže tajni utjecaj na ponašanje vlade. Koriste lobiranje i financijske doprinose kampanjama istodobno svoje poruke emitirajući kroz konvencionalne medije i društvene mreže. Deutch smatra da na zbivanja u današnjoj Americi duboka država nema utjecaja, teško je vjerovati da bi Trumpom nezadovoljni vladini djelatnici bili u stanju toliko se organizirati se. Njezino se postojanje ne vidi niti u službenoj politici. Jer, današnji su američki fokus Iran, Sjeverna Koreja, terorizam i natjecanje s Kinom i Rusijom, a takve se relacije obično ne nalaze u agendi eventualnih takvih neopipljivih entiteta. Zabrinutost oko novih i opasnijih mogućih zavjera američkih tajnih službi, korporativne pohlepe ili nezadovoljstva administracija nisu niti blizu smrtonosne prijetnje nacionalnoj sigurnosti ili stabilnosti u usporedbi s pukovnikom Apisom i njegovom organizacijom iz 1914. godine, uvjeren je nekadašnji šef CIA-e. Utjecaj nekakvih unutrašnjih otpora u slojevima američke vlasti nije niti približno tako značajan. Dobro je John Deutch informiran, nije mu to niti teško.

Lik Dragutina T. Dimitrijevića Apisa zanimljiv je i zapadnom krugu koliko i ovom ovdje nedaleko nas, pa i nama samima. Britanski autor David MacKenzie, vjerojatno najboljih zapadni kroničar zapadnobalkanskih zbivanja s početka prošlog stoljeća napisao je o njemu knjigu. Neprijeporno je kako je upravo Apis taj koji je povukao polugu kriznih zbivanja koje će dovesti do početka Prvog svjetskog rata stavljajući pištolj u ruke mladog Gavrila Principa koji će 28. lipnja 1914. ispaliti fatalne hice u Franju Ferdinanda i njegovu suprugu. Mlada Bosna kojoj je Princip pripadao nije bila ništa drugo doli ekstenzija Crne ruke. I nije to bio prvi atentat u kojem će tjelesno iznimno snažan, zbog toga je već rano dobio nadimak Apis, ali i karizmatičan lik (kažu da je njegova pojava u sobi prisutne privlačila nekom neobjašnjivom silom) sudjelovati ili ga organizirati. Svoju je oficirsku kliku na spektakularan način uveo u srpsku politiku ubojstvom kralja Aleksandra Obrenovića i njegove nepopularne supruge Drage Mašin 1903. godine. Posljednji su Obrenovići sasječeni sabljama i bačeni s balkona. On je sa svojim jatacima bio taj koji je na vlast doveo Karađorđeviće, posljednju srpsku i jugoslavensku dinastiju. A imao je tada tek 26 godina. Ferdinanda je dao ubiti nakon najave kako će područja Austrougarske dobiti gotovo federalne ovlasti.

Uvjereni velikosrbin, Apis to nije mogao dopustiti, prisnije povezivanje teritorije, Bosne pogotovo, na koje je dio srpske politike s njim kao važnim zamašnjakom aspirirao, s Bečom udaljilo bi je od Beograda. Na kraju je rođeni manipulator i konspirator i sam stradao od zavjere. One kralja Aleksandra koji ga je optužio da ga želi svrgnuti. Uslijedio je Solunski proces nakon kojeg je Apis završio je s još nekolicinom srpskih oficira privezan za kolac pred streljačkim vodom 1917. godine u Solunu. Navodno je trebalo pucati dva puta jer je i nakon prvog plotuna Apis ostao živ. Ovaj puta Apis nije bio kriv, no vijesti o tome da na Krfu priprema atentate na grčkog kralja i njemačkog cara kralj Aleksandar i vodeći srpski političar Nikola Pašić u neizvjesnosti ratnog vihora nisu mogli dopustiti. Dragutin Dimitrijević Apis rehabilitiran je pred beogradskim sudom 1953. godine.