Sruši li Ustavni sud arbitražu, past će i vjeronauk u školi

Uspon na Pantovčak Ive Josipovića – jednog od osam saborskih zastupnika koji su glasovali protiv Sporazuma o arbitraži sa Slovenijom – oživio je nade brojnih protivnika tog načina rješavanja graničnog pitanja. Zbog toga je i u ime udruge “More je kopno”, koja se protivila tom sporazumu, Ustavnom sudu podnesen prijedlog za ocjenu njegove ustavnosti. Prijedlog za ocjenu ustavnosti potpisuje odvjetnik Vladimir Gredelj koji se obratio pismom i predsjedniku Josipoviću. Od njega nema reakcije, iako je i poslije inauguracije izjavio da taj sporazum Hrvatsku izlaže riziku te da se njime ne štite dovoljno hrvatski nacionalni interesi. Slovenski Ustavni sud razmatra isti sporazum, ali su u Hrvatskoj veliki izgledi da Ustavni sud odbaci Gredeljev prijedlog.

Zavrzlama s ovlastima

Ustavni sud se lani u srpnju oglasio nenadležnim za ocjenjivanje ustavnosti sadržaja međunarodnih ugovora. Zaključio je, međutim, kako jest nadležan za ocjenu usklađenosti hrvatskih zakona s međunarodnim ugovorima.

– Dovodi to do ustavno neprihvatljivih učinaka. Nacionalni zakon mora biti sukladan međunarodnom ugovoru, ali Ustavni sud nije ovlašten ocijeniti je li međunarodni ugovor sukladan Ustavu – piše Agata Račan, bivša sutkinja Ustavnog suda, o posljedicama takve prakse u časopisu Informator. Objašnjava kako je hijerarhijski sustav propisa temeljna i bitna sastavnica načelne vladavine prava. To znači da propisi nižeg ranga moraju biti u skladu s propisima višeg ranga. Međunarodni su ugovori po rangu između zakona i Ustava pa bi zakoni morali biti u skladu s međunarodnim ugovorima i Ustavom, ali i međunarodni ugovori s Ustavom. Od tog načela ne bi smio biti izuzet ni zakon o potvrđivanju međunarodnog ugovora, ističe A. Račan. Prema njezinu mišljenju, Ustavni sud mogao se oglasiti i nadležnim za odlučivanje o međunarodnim ugovorima, no to nije učinio.

Prethodna kontrola

Možda i zato što već godinama na Ustavnom sudu čekaju Vatikanski ugovori, vjerojatno najsporniji od svih ostalih, osobito kad je riječ o ustavnosti vjeronauka u školi u zemlji u kojoj je crkva odvojena od države. Jedini je izlaz iz te zavrzlame da sad, dok se pripremaju promjene Ustava, naša politička elita odredi nadležnost Ustavnog suda za međunarodne ugovore, kako taj sud ne bi morao sam određivati granice svoje nadležnosti. Kad je riječ o međunarodnim ugovorima, valja paziti na međunarodno pravo jer se potpisani ugovori ne bi smjeli naknadno rušiti na domaćim ustavnim sudovima. Zato pravnici predlažu tzv. prethodnu kontrolu ustavnosti međunarodnih sporazuma, ali to je prekasno kad je riječ o slovensko-hrvatskom sporazumu.

Promjena Ustava prilika je za raspravu o ustavnoj kontroli međunarodnih ugovora, predlaže A. Račan, što je propušteno u dosadašnjim ustavnim promjenama. Zanemarena je tako ustavna kontrola znatnog dijela unutarnjeg pravnog poretka koji je prema snazi – iznad nacionalnog zakona!

Sabor bi trebao izrijekom urediti pitanje ustavne kontrole međunarodnih ugovora, vodeći računa o zaštiti nacionalnog Ustava, ali i o prihvaćenom načelu monizma odnosa unutrašnjeg i međunarodnog prava.