Već su podnesena tri prijedloga za ocjenu ustavnosti odredbi Linićeva “biti ili ne biti” Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jedan od tih još lani 9. listopada podnio je odvjetnik Dario Čehić iz Poreča, poznat i po tomu što je nedavno srušio i kurikulum zdravstvenog odgoja ministra Željka Jovanovića. Bio je i stečajni upravitelj te nema dvojbe da je ministar Slavko Linić, obrušavajući se na suca Mislava Kolakušića da ruši pravnu državu, dio “ljutih” riječi posvetio i njemu jer zna da je njegov prijedlog na Ustavnom sudu.
Kazne do milijun kuna
Odvjetniku Čehiću sporne su tri odredbe (30., 31. i 87.). Temeljni je prigovor što je predstečajna nagodba regulirana kao upravni postupak u kojem o pravima i obvezama dužnika i vjerovnika odlučuju službenici Ministarstva financija, a ne sud. K tomu, službenik može izreći novčanu kaznu veću i od one koju može izreći kazneni sudac, od 10.000 do čak milijun kuna za poduzetnika ili od 1000 do 50.000 kuna za odgovornu osobu. Čemu to, pita se odvjetnik, kad inače čak i o kaznama od nekoliko stotina kuna odlučuju prekršajni sudovi, a ne upravna tijela. Odvjetnik je našao i hipotetsku situaciju u kojoj se Ministarstvo financija doslovno pojavljuje kao tužitelj (službenik koji nadzire financije) i sudac (službenik koji odlučuje o prekršajnoj odgovornosti). – Imaju istog šefa, možda čak sjede u istoj sobi – čudi se odvjetnik Čehić zakonodavnom rješenju.
Kako se u predstečajnoj nagodbi utvrđuju prava i obveze građanske naravi u smislu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema njezinu članku 6., točki 1. strankama, dužnicima i vjerovnicima mora biti osigurana sudska zaštita. Umjesto toga službenici Ministarstva financija ne samo da odlučuju o dužničko-vjerovničkim odnosima u predstečajnoj nagodbi nego i o prekidu sudskih ovršnih postupaka, obrazlaže odvjetnik.
To nije europski standard
Odvjetnik smatra neprikladnim da se poreznicima povjeri odlučivanje o dužničko-vjerovničkim odnosima jer to nije europski standard te Ministarstvo financija stavlja u položaj da “efektivno može ugrožavati poduzetničku i tržišnu slobodu”. Ustavni sud u sličnim okolnostima 1996. ukinuo je zakonsku odredbu kojom je rješavanje stambenih odnosa dano u ruke upravnih tijela. Tada je zaključeno da to “ne jamči u dovoljnoj mjeri zakonitost i istinitost u odlučivanju o pravima i dužnostima stranaka te njima nisu dosegnute standardne civilizacijske tekovine pravne zaštite svojstvene pravnoj državi i vladavini prava”. U drugoj odluci o tom pitanju Ustavni sud navodi: “Zahtjevu neovisnosti tijela koje odlučuje o građanskom pravu, odnosno obvezi, prema ustaljenoj praksi EK i Europskog suda, upravna tijela u pravilu ne udovoljavaju” i zbog njihove hijerarhijske odgovornosti i ovisnosti. Osim ako nije omogućena naknadna sudska kontrola.
>> Vjerovnici predstečajne nagodbe diskriminirani u odnosu na 'svježe'