Nakon četverogodišnjeg mandata koji je obilježen potpunim zastojem u euroatlantskim integracijama, ekonomskom stagnacijom i političkim svađama, građani Bosne i Hercegovine 12. listopada biraju novu vlast na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini.
Svojevrsni je paradoks da izbore ne prati pretjerana neizvjesnost u pogledu rezultata, ali da se i pored toga malo tko usuđuje prognozirati tko će formirati vlast. Posljedica je to ustavne strukture BiH, prilično kompliciranog načina formiranja izvršne vlasti, kao i činjenice da nacionalna opredijeljenost stranaka ima veću ulogu i značaj od njihove ideološke odrednice.
Najviše neizvjesnosti je na bošnjačkoj političkoj sceni. Potvrđuje to i podatak da se čak 10 kandidata natječe za bošnjačko mjesto u Predsjedništvu BiH. U najboljoj poziciji je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Njegova stranka, SDA, sve bolje stoji u predizbornim anketama, a vjeruje se da će izbornom uspjehu i Izetbegovića kao kandidata i SDA kao stranke na određeni način pridonijeti i smrt dosadašnjeg lidera Sulejmana Tihića. Iako Izetbegović i Tihić nisu bili u pretjeranoj političkoj ljubavi, logično je očekivati da Tihićeva smrt probudi sentiment i potakne i neke apatične pristaše SDA da dođu na birališta. Izetbegović računa i na potporu Turske, odnosno Recepa Tayyipa Erdoğana, u čijoj je nedavnoj predsjedničkoj kampanji i sam sudjelovao.
Hrvatska koalicija za pobjedu
Predizborna istraživanja govore da je glavni konkurent SDA na bošnjačkoj sceni Demokratska fronta Željka Komšića. Toj novoj stranci ankete čak daju prednost od nekoliko postotaka u odnosu na SDA. Ipak, bilo bi iznenađenje da kandidat DF-a za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Emir Suljagić, pobijedi Izetbegovića. Iako su među Bošnjacima najizraženije tendencije za promjenama, DF kao nova i nekompromitirana stranka ne uspijeva to potpuno iskoristiti, jer osim Komšića, koji se ovaj put natječe za državni parlament, gotovo da i nema široj javnosti poznatih kandidata.
Na značajnu potporu bošnjačkog biračkog tijela može računati i SBB Fahrudina Radončića, iako je upitno koliko on može glasova dobiti kao kandidat za državno predsjedništvo. On se biračima pokušava približiti inzistiranjem na ekonomskim temama i prozapadnom politikom. Radončićev veliki adut su mediji u njegovu vlasništvu, kao i činjenica da je do sada uglavnom bio izvan vlasti.
To su aduti koje nema SDP, stranka koja zbog neuspješne vladavine protekle četiri godine i stalnih svađa s političkim saveznicima, bilježi konstantan pad popularnosti u svim relevantnim istraživanjima javnog mnijenja. Iako danas, prema anketama, imaju upola manju potporu nego na prošlim izborima, u SDP-u mogu očekivati da će biti u poziciji da pregovaraju o formiranju vlasti nakon izbora. Veliko je pitanje što može postići njihov kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, poznati novinar bez političkog iskustva Bakir Hadžiomerović.
I dok je na bošnjačkoj sceni gužva, Srbi biraju između dvije opcije. Prvu koaliciju predvodi SNSD Milorada Dodika i njegovi koalicijski partneri koji i sada sudjeluju u vlasti. Njihovu dominaciju u Republici Srpskoj nastoji prekinuti udružena oporba na čelu sa SDS-om. Malo je vjerojatno da će oporbeni kandidat Ognjen Tadić pobijediti Dodika u utrci za predsjednika RS-a i da će Mladen Ivanić, kojeg također podupire gotovo cijela oporba, dobiti više glasova od Željke Cvijanović (SNSD) na izborima za srpskog člana Predsjedništva BiH. Najviše neizvjesnosti će zapravo biti oko toga koji će od dva bloka dobiti više mjesta u entitetskom parlamentu, a time i prednost u pregovorima o formiranju državne vlasti s bošnjačkim i hrvatskim strankama iz Federacije. Izborni sustav i ustavno uređenje BiH takvi su da bi u vlasti trebali sudjelovati legitimni predstavnici triju konstitutivnih naroda. Međutim, mogućnost izbornog inženjeringa i te kako postoji pa je tako izborna volja Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda više puta ignorirana. Toga se hrvatske stranke pribojavaju i sada pa su se u pokušaju da spriječe rasipanje glasova uglavnom okupile oko Hrvatskog narodnog sabora, nacionalne koalicije predvođene HDZ-om BiH. Taj politički savez će gotovo sigurno osvojiti natpolovičnu, a vrlo je moguće i dvotrećinsku većinu hrvatskih glasova. Predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, kandidat je za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i sve osim njegove pobjede bilo bi iznenađenje. Bošnjačke stranke su ovaj put odustale od kandidiranja Hrvata za tu poziciju, što znači da će hrvatski birači nakon osam godina i dva mandata konačno sami birati svog člana državnog predsjedništva.
Jedini iole ozbiljan konkurent HNS-u je HDZ 1990., stranka koju danas predvodi Martin Raguž, a koja se odlučila na samostalan izlazak na izbore. Za razliku od nekih prijašnjih izbora, ovaj put ipak nema razmjene niskih udaraca između dva HDZ-a pa ni između Ćovića i Raguža kao protivnika u utrci za hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH. Čak bi se moglo reći da je predizborna kampanja na hrvatskoj političkoj sceni monotona. Razlog za to je prilično jednostavan. Obje stranke su protekle četiri godine bile izvan vlasti na entitetskoj razini, a zajedno su sudjelovale u vlasti na razini države BiH. Stoga nisu u poziciji optuživati jedni druge za bilo što. Postoje i informacije da će, bez obzira na izborne rezultate i činjenicu da su odvojeno nastupali na izborima, koalicija HNS-a i HDZ 1990. nastupati usklađeno u pregovorima o formiranju vlasti, kako bi se izbjeglo zanemarivanje hrvatske izborne volje.
Protežiranje HDZ-a 1990.
Takve informacije ne idu u prilog dijelu bošnjačke političke scene pa i međunarodne zajednice koji protežiraju Raguža i HDZ 1990. kao “hrvatske partnere” u formiranju vlasti. Priželjkuju da HDZ 1990. prijeđe izborni prag na državnoj i federalnoj razini pa da njemu, a ne koaliciji HNS-a, ponude ulazak u vlast. Time bi se ponovila sadašnja situacija, kada Federacijom BiH upravljaju većinski bošnjačke stranke uz statiranje slabašnih HSP-a i Lijanovića kao hrvatskih predstavnika. Adekvatno predstavljanje Hrvata u vlasti dodatno dobiva na težini ako se zna da će već iduće godine, najvjerojatnije uz pomoć SAD-a i EU, biti pokrenuto pitanje ozbiljnih ustavnih reformi.
Ne bude li ovaj put pokušaja izbornog inženjeringa i nacionalne majorizacije, realno je očekivati da u vlasti na državnoj razini budu dvije snažne bošnjačke stranke te po jedna srpska i hrvatska stranka. Dok su SNSD i HDZ BiH prilično sigurni kao ključni partneri sa srpske i hrvatske strane, prilično je neizvjestan rasplet na bošnjačkoj sceni. Četiri spomenute stranke dobit će glavninu glasova, ali o njihovu međusobnom omjeru snaga i poslijeizbornim pregovorima ovisi koje će dvije stranke ući u formiranje vlasti. Teoretski je moguće da i tri većinski bošnjačke stranke uđu u vlast, ali takav scenarij malo tko smatra realnim.
Struktura državne vlasti bi se na određeni način trebala preslikati i na entitetsku. To znači da bi u entitetu Federacija BiH, gdje dominantno žive Bošnjaci i Hrvati, vlast trebale formirati dvije bošnjačke i jedna hrvatska stranka. HDZ BiH, odnosno koalicija HNS-a se i tu nameće kao predstavnik Hrvata, ali se može dogoditi da zbog nacionalnih interesa u vlast bude uključen i HDZ 1990. Nepoznanica u ovoj jednadžbi su bošnjački predstavnici, jer kao i na državnoj razini, četiri će stranke zahvaljujući izbornom rezultatu vjerojatno biti u poziciji da pregovaraju o formiranju vlasti.
U Republici Srpskoj uspostava vlasti ovisit će o odnosu između dvaju blokova koje predvode vladajući SNSD i oporbeni SDS. Lako se može dogoditi da jezičac na vagi bude koalicija “Domovina”, koju čine nesrpske stranke, i da o formiranju vlasti u tom entitetu odlučuju do sada politički marginalizirani Bošnjaci i Hrvati.
Bez obzira na to kako izgledao mozaik vlasti na svim razinama u Bosni i Hercegovini nakon 12. listopada, pred tom zemljom je vrlo neizvjesna budućnost. Etničke podjele su toliko duboke da se i ne nazire bilo kakav kompromis o ustavnom preustroju. Bošnjaci uglavnom priželjkuju dalju centralizaciju, Srbi disoluciju, a Hrvati preustroj BiH u državu u kojoj će sva tri naroda imati isti ustavnopravni i teritorijalni status. Zbog unutarnjih podjela BiH već godinama ne napreduje na putu prema EU i NATO-u, dok u ekonomskom pogledu bilježi stalni rast vanjske zaduženosti, porast broja nezaposlenih i pad stranih ulaganja. Sveprisutno sivilo u društvu i izostanak konkretnih prijedloga za poboljšanje ekonomske i političke situacije, smatraju analitičari, ključni je razlog što bi i na listopadskim izborima izlaznost birača mogla biti tek nešto veća od 50 posto.
>> Hoće li Bošnjaci preusmjeriti na Hrvate 100 tisuća birača?
>> Bošnjaci iz RH, pozovite sunarodnjake u BiH: Ne birajte uime Hrvata!
Ove izbore Hrvati u BiH dobijaju svog predstavnika, tj. Dragana Čovića, Bošnjaci imaju 12 kandidata, tako da će se njihovi glasovi raspodijeliti na ovih 12, a Dodik svim Srbima u Federaciji poručio da glasaju za Čovića,jer tako će R.Srpska bit sigurnija, nadalje prema istraživanju nekog američkog instituta HDZ sa koalicijom osvaja 69,7%, a na lokalnim su osvojili u skoro svim gradovima(s hrvatskom većinom, mislim samo u Kiseljaku i još jednoj općini nisu uspjeli), tako da mi Hrvati u BiH dobivamo svog kandidata nakon 8 godina.