Kad sam počeo raditi kao šumar, o tajnom životu drveća znao sam otprilike koliko i mesar o osjećajima životinja, kaže Peter Wohlleben u uvodu svoje knjige “Tajni život drveća”, svjetskog bestselera.
Vjerujemo kako nećemo previše pogriješiti tvrdeći da ni mi ostali o drveću ne razmišljamo na neki drugačiji način. Ono je svuda oko nas, a važna su nam iz cijelog niza razloga, toliko da se prema njima već stoljećima čovjek odnosi kao prema robi kojom se trguje. U knjizi koju je Fokus nedavno preveo na hrvatski, Wohlleben dokazuje kako ništa ne može biti dalje od istine. Ne samo da drveće nije tek puka roba nego ono osjeća, međusobno komunicira, surađuje, i brine se o slabijima, ima potomstvo o kojem se i brine. Osjeća drveće i bol, ali i uči, često upravo na bolan način.
Spas za oboreno stablo
Kroz godine bavljenja svojim poslom, do ovih je otkrića Wohlleben dolazio sasvim slučajno. Pronašao je, primjerice, da oboreno stablo ne mora nužno istrunuti. Ono doista može preživjeti.
– Pomagalo mu je susjedno drveće, i to s pomoću korijenja. Ponekad se radi samo o labavoj povezanosti preko spleta gljiva koje omataju vrhove korijena i pomažu mu u razmjeni hranjivih tvari, a ponekad su to i direktna srastanja – napisao je autor u svojoj knjizi. Danas postoje i znanstvene potvrde za njegove tvrdnje. Massimo Maffei sa Sveučilišta u Torinu, opisao je u časopisu Max Planck Forschung da takva suradnja ima svoju pozadinu. Biljke, pa tako i drveće, jako dobro razlikuju svoje korijenje od tuđeg, čak i od drugih primjeraka vlastite vrste. Stablo je i vrlo slično ljudima u društvenom smislu: Jedno drvo ne čini šumu, ne može proizvesti lokalno uravnoteženu klimu i nezaštićeno je te prepušteno vjetru i vremenskim prilikama. Opet slično kao i ljudi, stabla u određenim situacijama komuniciraju – feromonima. Spomenimo primjer iz afričke savane otprije četiri desetljeća: tamošnje žirafe jele su vrstu akacije Vachellia tortilis, što tim biljkama nije bilo po volji. Kako bi se riješila velikih proždrljivaca, akacija može u samo nekoliko minuta nataložiti u listove otrovne tvari, objašnjava Wohlleben, a žirafe to znaju pa odlaze prema sljedećim stablima. Zapravo preskaču i ostavljaju brojne primjerke, a svoj obrok započinju ponovo nakon otprilike stotinjak metara. Razlog je zapanjujući – pojedene akacije šire plin upozorenja (u ovom slučaju etilen) koji pripadnicima iste vrste u okolini signalizira da se približava nevolja. Da bi se pripremile za napad, upozorene jedinke postupaju na isti način – opskrbljuju listove otrovnim tvarima. Žirafe i to znaju pa se pomiču još dalje po savani, sve dok ne dođu do stabala koja nisu informirana. Ili pak krenu u pravcu suprotnom od smjera vjetra.
Mijenja smjer rasta
Svoje poruke drveće šalje i putem korijenja, preko kojeg su ionako umreženi svi primjerci i koje ne ovisi o vremenskim prilikama. Međutim, obavijesti se ne šalju samo kemijski. Nakon što se poruka proširila, svi hrastovi u okolici odmah će u svoje žile upumpati prirodno štavilo. Veza se ne prekida čak ni ako neko stablo odbije sudjelovati u tom “Wood Wide Webu” jer će rupu popuniti gljive svojim vezama. Wohlleben navodi i još jednu sličnost s čovjekom koja ima temelje i u znanosti. Frantisek Baluska, zajedno s kolegama s Instituta za celularnu i molekularnu botaniku Sveučilišta u Bonnu, zastupa mišljenje da se u vrhovima korijena nalaze strukture slične mozgu. Uz provođenje signala, postoji i nekoliko tvorevina i molekula sličnih onima koje možemo pronaći i kod životinja. Ako se korijenje, opipavajući teren, kreće prema naprijed, može primiti i podražaje. Znanstvenici mjere električne signale koji se obrađuju u ugodnoj zoni i tada rezultiraju promjenom ponašanja. Ako korijenje naiđe na otrovne tvari, neprohodno kamenje ili vlažno područje, analizirat će stanje, a potrebne promjene proslijediti dalje u zonu rasta koja nakon toga mijenja smjer i usmjerava izbojke do kritičnog dijela tla. Sve napisano tek je dio iznenađujuće uzbudljive knjige o organizmima koji čovjeka prate od početka njegova postojanja. Iskustvo u radu s našim tihim pratiocima u kombinaciji s novim znanstvenim spoznajama omogućuju nam da u stablima pronađemo sasvim novu inspiraciju.
dobra trava 🌿